Historiografsko mišljenje: „Publika želi propovjednika a historičar je često redovnik“
„No rezultate znanstvenog istraživanja poznaje i prihvaća malo ljudi, većina je sklonija praznovjerju pa joj spoznajna uloga historijske znanosti ne znači ništa. Mnogi bi htjeli da ona neposredno pokaže put rješavanju suvremenih problema, da bude neka vrsta terapije, tj. teologije ili filozofije povijesti. Publika želi propovjednika a historičar je često redovnik koji se zatvara u tišinu svoje radne sobe i njegova djela samo krase prašnjave police knjižnica. U svakom slučaju jaz između historije kao znanosti i historije kao sjećanja golem je. Za svakog je historičara veliko pitanje može li se premostiti. Teškoća je i u tome što se u nas, a čini se i u većini evropskih zemalja, historija u nastavnom sistemu nalazi u povlačenju.
(…)
No je li tradicionalna historija sposobna da uđe u tu izuzetno tešku borbu? Nedvosmislen odgovor glasi – ne! Očigledno da se ona mora temeljito promijeniti želi li ispuniti svoj poziv.”
Mirjana Gross, Historijska znanost, Zagreb 1976, str. 19-20.
Na citat je upozorila Dora Kosorčić u radu „Bila sam neznalica, ali sam postala tražiteljica“ – Mirjana Gross i „znanstvene persone“ (Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, br. 1 – 2022, str. 107, https://hrcak.srce.hr/296712).