Željko Rapanić, „Studije o ranom srednjovjekovlju“ (priredio Ivan Basić)
Izdavač: Književni krug Split
Godina izdanja: 2022.
Serija: Biblioteka znanstvenih djela, sv. 199
Broj stranica: 685
U knjizi Željka Rapanića Studije o ranom srednjovjekovlju objavljuje se 20 njegovih radova iz polja povijesti i povijesti umjetnosti kasne antike i ranog srednjeg vijeka s teritorija istočnojadranske obale. Premda su predmetne teme u knjizi zemljopisno relativno usko definirane, rasprava o njima daleko nadilazi te međe jer postavljenom problematikom i načinom njihova rješavanja zadiru široko i duboko u općeeuropsku znanost koja se bavi tim pitanjima. Neki od tih radova već su davno objavljeni, no, kasniji istraživači tih tema u mnogim segmentima nisu ih nadišli pa su Rapanićevi znanstveni dosezi i napose metodologija njihova postizanja još uvijeke nenadmašeni u našoj znanosti.
U struci i znanosti Rapanić je djelovao na razne načine; kao muzealac i arheolog, kao konzervator i rukovoditelj naših važnih institucija i na koncu kao istraživač na institutu i sveučilišni profesor, što mu je omogućilo brojne kontakte s kolegama u zemlji i u svijetu te široko polje djelovanja. Rapanić je uz to izuzetan poznavatelj povijesnih izvora, vrsni je latinist i posljedično epigrafičar te nenadmašni stilist suvremenog hrvatskog jezika pa je svako novo čitanje njegovih tekstova i nova prilika za dodatno obrazovanje svima, a napose studentima i mladim kolegama koji još razmišljaju kojim putem i na koji način krenuti.
Ukupni Rapanićev opus težio je, dakle, interdisciplinarnom razumijevanju i tumačenju brojnih i raznovrsnih pitanja iz dalmatinske predromanike, nikada ne zaboravljajući njene korijene u bogatoj antičkoj, kasnoantičkoj i starokršćanskoj baštini na koju se ona naslanjala i na kojoj se razvijala. Rezultati koje je na tome postigao doprinijeli su tome da 7. i 8. stoljeće, koja smo donedavno zvali ”tamnim stoljećima” i nisu više tako tamna. Zbog toga danas puno lakše razumijemo društvene okolnosti i društveno uvjetovanu umjetnost nakon 800. godine koju zdušno afirmira mlada Hrvatska kneževina u zaleđu gradova na dalmatinskoj obali koji su ostali u interesnoj sferi tadašnje bizantske velesile te utjecaja koje je prema njoj emitirala druga tadašnja velesila, Karolinško Carstvo uz potporu Rima.
Iz današnje perspektive gledano, nema nikakve sumnje da su njegovi tekstovi objavljeni u vrijeme kada su nastajali bili, a i danas su, u samom vrhu internacionalne znanosti pa je njihova ponovna afirmacija, uz suvremene stručne opservacije, na neki način i kulturološki dug kojega je trebalo napraviti.
Napose treba istaknuti Rapanićev bogat literarni jezik, rečeničke konstrukcije i često esejistički način pisanja kojim otvara, raspravlja, obrazlaže i zaključuje pitanje koje si je postavio, što kod nas neće tako skoro biti nadmašeno.
Odabir tekstova koji su priređeni u knjizi Studije o ranom srednjovjekovlju izvrsno oslikava upravo taj segment Rapanićeva rada, još jednom ga potvrđujući kao jednoga od najvažnijih, ako ne i najvažnijeg znanstvenika koji je, s različitih motrišta, vrlo temeljito i objektivno osvjetljavao predromaničko dalmatinsko umjetničko stvaralaštvo i s njim u vezi ranosrednjovjekovni kulturni pejsaž čime je za duže vrijeme zadužio hrvatsku kulturu općenito. Vrijednosti knjige doprinose završna poglavlja (izvori i literatura, sažetci na stranim jezicima, kazala), a u knjigu nas uvodi opširan tekst priređivača i pisca predgovora, izv. prof. dr. sc. Ivana Basića, povjesničara sa Splitskog sveučilišta, koji se već dokazao kao izvrstan poznavalac opusa Ž. Rapanića, kada je temeljito vrednovao cijeli njegov opus te uredio njegovu bibliografiju za zbornik Munuscula in honorem Željko Rapanić, povodom njegova osamdesetog rođendana.
(Iz recenzija dr. sc. Ante Miloševića i prof. dr. sc. Nikole Jakšića)
