Ljuba Arnautović, „Lipanjski snijeg“

Prijevod s njemačkoga: Slavija Kabić


Dan je 31. svibnja 1940., petak. Lipanjski snijeg upravo je počeo sasvim nježno letjeti. Baš se toga toplog dana, koji obećava dugo, lijeno ljeto, to mora dogoditi: Karlija i Leopolda privode u raciji provedenoj u krčmi. Sumnja se da su stranci i kao takve milicija ih je odmah predala službenicima u civilu domaće tajne službe NKVD. Premda se centrala NKVD-a, Lubjanka, nalazi u neposrednu susjedstvu, mladiće se vozi u „crnim gavranima”, tim limuzinama koje izazivaju strah i užas, koje svoje putnike često nikamo ne odvode, i dovozi ih se u vožnji od najviše dvije minute u dvorište impozantne gospodarske zgrade.
Nina živi sa svojom majkom Anastazijom u malenu kućerku u donjem gradu. Obje žene idu svakog dana na posao i obrađuju vrt iza kuće. Kad topola otpuhuje svoj lipanjski snijeg, Nini se stisne u grudima i tjera od sebe bolno sjećanje što bolje zna i umije. Rat je mnogo stajao, u životima kao i u novcu. Sada bjesni hladni rat, a i on je skup. Potreban je kapital za naoružanje i pomoć dalekim bratskim zemljama. Žitarice se s inozemstvom razmjenjuju za devize, a kod kuće ih nema za život. Osim toga, osvećuje se i to što je uništeno toliko mnogo duhovnog kao i radno sposobnog potencijala. Staljinu, kojemu preostaju još dvije godine života, manjka svaki uvid u stanje ili čak kajanje. Kao i pred rat i tijekom rata vođa zna manipulirati svojim narodom, mora ga se samo svojski dobro držati u strahu.

Ljuba Arnautović, austrijska književnica, prevoditeljica i novinarka, rođena je 1954. u Kursku, bivšemu Sovjetskom Savezu. Od 1959. živi u Beču gdje je objavila svoj prvi roman Im Verborgenen (U tajnosti, 2018.). U romanu Junischnee (Lipanjski snijeg, 2021.) pripovijeda svoju vlastitu, austrijsko-rusku obiteljsku priču, opisujući kako u 20. stoljeću diktatorski režimi i politička samovolja određuju tragične sudbine milijuna običnih ljudi.


Izvor:

https://www.leykam-international.hr/publikacija.php?id=239


Odgovori