Petra Kolesarić – prikaz knjige – Neven Budak, “Na dnu društvene ljestvice. Robovi i služinčad na istočnoj jadranskoj obali”, 2021.
Neven Budak, Na dnu društvene ljestvice. Robovi i služinčad na istočnoj jadranskoj obali, Zagreb: Leykam international, 2021, 496 str.
Početkom 2022. godine izašla je nova knjiga hrvatskog medievista i historiografa prof. dr. sc. Nevena Budaka naslovljena Na dnu društvene ljestvice. Robovi i služinčad na istočnoj jadranskoj obali, u nakladi Leykam internationala. Sadržaj knjige obuhvaća jedanaest poglavlja: Predgovor (11-14), Literatura, izvori, terminologija (15-77), Vrijeme serva (800.-1300.) (87-207), Trgovanje ljudskim mesom (i sudbinama) (209-259), Vrijeme famula (261-331), Vrijeme robova, robinja i robinje (333-377), Umjesto sažetka (379-383), Pogovor (385-387), Tablice (389-470), Izvori i literatura (471-493) te Kratice i pokrate (495-496), dok se u temeljnim poglavljima nalazi više potpoglavlja, koja će biti opisana u ovom prikazu.
U Predgovoru, autor se osvrnuo na historiju istraživanja teme ropstva i servicijalnih odnosa u srednjem i ranom novom vijeku, pri čemu je objasnio kako ova tema nije nova u svjetskoj historiografiji, no proteklih je godina doživjela procvat. Nadalje, opisao je izazove s kojima se susreo pri istraživanju ove teme, ograničenost izvora, potrebu za ograničavanjem razdoblja te geografskog područja koje je u knjizi obuhvaćeno. Također, u Predgovoru se nalazi i zahvala svima koji su doprinijeli nastanku knjige.
Drugo poglavlje Literatura, izvori, terminologija započinje objašnjavanjem etimologije pojmova servus i famulus te se navode razlozi zbog kojih je autor odabrao pojmove „servi“ i „famuli“, kao najreprezentativnije za opisivanje ovih marginalnih skupina na istočnoj jadranskoj obali. Prvo potpoglavlje Historiografija do 1980. (17-47) donosi osvrt na radove više od pedeset historiografa od Ivana Lucića sve do poslijeratnih povjesničara, koji su se u potpunosti ili djelomično bavili ovom temom. Pri tome je autor vrednovao izvore kojima su se historiografi služili, ali i metodologiju koja je bila primjenjivana u ovim radovima. Sljedeće potpoglavlje Historiografija poslije 1980. (47-59) započinje autorovim osvrtom na vlastiti magistarski rad, koji je većinom objavljen kao više članaka vezanih uz temu ove knjige. Nadalje, Budak objašnjava, na temelju više radova, koji su nastali nakon 1980., a napose 1991. godine, na koji je način historiografija oblikovala metodologiju istraživanja ove teme. Pri tome je evaluirao pristup istraživanju ove teme te zaključke pojedinih autora, prije svega o terminologiji. U potpoglavlju Izvori (59-66) opisana je vremenska ograničenost izvora te prvi izvori o servima na području Dalmacije iz 9. stoljeća. Zatim je istaknuto da su za proučavanje ove teme važni kartulari, kotarski spisi, koji su u određenoj mjeri priređeni i objavljeni, te statuti i drugi spisi vezani uz temu. Posljednje potpoglavlje je Terminologija (66-77) i u njemu je autor objasnio izazove s kojima se povjesničar susreće pri analiziranju ove teme, a koji se odnose na prijenos točnog značenja pojma servus u srednjem vijeku, kako iz razloga što ono nema isto značenje kao i u antici, tako i zbog toga što su ponekad u izvorima servi mogli biti označeni i drugim nazivima. Slično je i s pojmovima famulus i famula, koje izvori odvajaju od pojma servus, ali i za njih se mogu pronaći različiti nazivi. Na samom kraju poglavlja autor je opisao kako je terminologija bila raznolika, no da je prema kriterijima odabrao, već objašnjene, nazive.
Poglavlje Vrijeme serva (800.-1300.) započinje potpoglavljem Preduvjeti (79-86) u kojem se nastoji objasniti kontinuitet društvenih odnosa od antike do srednjega vijeka na istočnoj jadranskoj obali. Pri tome je autor naglasio kako najveći izazov predstavlja razdoblje od 6. do 8. stoljeća jer nedostaju pisani izvori, ali i na koji način istraživanja ropstva na području Rimskog Carstva mogu doprinijeti objašnjavanju kako je antičko ropstvo utjecalo na društvene odnose u srednjem vijeku na istočnoj jadranskoj obali. Potpoglavlje Servi ranoga srednjeg vijeka (87-115) podijeljeno je u četiri potpotpoglavlja. Prije svega, objašnjavaju se „Servi vladara, biskupa, opata i priora“ (87-94) kroz tumačenje više izvora koji govore o položaju serva u vlasništvu navedenih, zatim se u potpotpoglavlju „Servi Petra Crnog“ (94-104) govori o izvorima prema kojima je splitski građanin Petar Crni otkupljivao serve, a autor je načinio tablicu svih kupljenih serva, cijene i prodavača te analizirao podatke. „Servi u ranosrednjovjekovnom društvu“ (104-108) je potpotpoglavlje u kojem je dan naglasak na očigledan kontinuitet servicijalnih odnosa na prijelazu iz antike u rani srednji vijek. Na temelju primjera iz izvora opisano je da je djelatnost serva bila vezana uz zemlju ili su bili kućna posluga te da vjerojatno nisu mogli samostalno sklapati brakove, ali su imali određenu slobodu raspolaganja imovinom. Također, prikazan je autorov osvrt pokrepljen izvorima o trgovanju ljudima na istočnoj jadranskoj obali, a zaključeno je kako je za rješavanje pojma ranosrednjovjekovnog serva u Europi važan mikrohistorijski pristup. U potpotpoglavlju „Ekskurs o posjedima“ (108-115), kroz raspravu o posjedima, govori se o prelaženju slobodnih seljaka u neslobodne, a samim time i razvoju svojevrsnih feudalnih odnosa u Dalmaciji.
Potpoglavlje Servi u 12. i 13. stoljeću (115-129) sadrži dva potpotpoglavlja. U prvom pod naslovom „Podatci o servima prije sastavljanja gradskih statuta i kontinuirane djelatnosti komunalnih notara“ (115-121) govori se o tome kako je opismenjavanje ovih područja donijelo i više izvora vezanih uz temu, na temelju kojih autor donosi primjere koji svjedoče o položaju serva, odnosima, kupovini, njihovim zaduženjima i slično. Potpotpoglavlje „Ekskurs o čudnoj i uspješnoj karijeri dvojice hrvatskih serva u Veneciji“ (122-129) sadržava opis života dvojice serva oca Dobromira i sina Pankracija, koji su bili oslobođeni te su razvili trgovački posao u Veneciji.
Opsežno potpoglavlje Pravni i društveni položaj serva (i famula) (129-166) sastoji se od sedam potpotpoglavlja, od kojih je prvo „Kriteriji određivanja neslobode i djelomične slobode“ (129-131). U njemu autor objašnjava da postoje tri osnovna kriterija prema kojima se osoba može smatrati u potpunosti neslobodnom te ukoliko nisu zadovoljeni svi kriteriji radi se o djelomičnoj slobodi. Nadalje, potpotpoglavlje „Način stjecanja serva“ (131-140) oblikovano je kroz primjere sklapanja ugovora te analizu njihovog položaja na temelju tih ugovora. U „Pravnim ograničenjima“ (140-147) riječ je o mogućnostima raspolaganja gospodara servima, famulima i ancilama. Uz opsežnu analizu dubrovačkog statuta o ovim pitanjima te izvorima iz drugih gradova, poput Trogira i Kotora, autor je prikazao različite situacije onih podložnih gospodarima te razlike u raspolaganju njima, njihovom imovinom i slično. Potpotpoglavlje „Kažnjavanje“ (147-155), na temelju različitih gradskih statuta, donosi prikaz na koji je način i zbog kojih kaznenih djela gospodar mogao i imao pravo kažnjavati serve. Poseban je osvrt dan na kažnjavanje žena i rezanje nosova. „Pravna zaštita serva i ancila“ (155-158) prikazuje kako su podložni bili zaštićeni zakonskim odredbama, ponajprije od fizičkih napada i silovanja. Također, objašnjena je i razlika između kazni za silovanje ancile i famule, kao i zbog čega su takve razlike bile utemeljene na društvenom položaju. U potpotpoglavlju „Servi na brodovima“ (158-160) obrazložen je status serva na brodovima, koji su u stvari bili slobodni, ako se nisu nalazili na brodu gospodara. U „Obitelj serva i servi u obitelji“ (160-166) prikazana su ograničenja sklapanja brakova među servima, također, objašnjeno je zbog čega su servi i famuli smatrani članovima obitelji, zatim raspolaganja potomstvom serva te problemi vezani uz izvanbračnu djecu.
Rad serva i ancila (167-174) donosi prikaz razlika među dužnostima serva i ancila, a autor je definirao dužnosti u tri osnovna tipa, prvi vezan uz prijevoz i putovanja, zatim obradu zemlje i vinograda te obaveze u domaćinstvu. Potpoglavlje Na rubu i dnu društva (174-183) podijeljeno je u dva potpotpoglavlja. Prvo je usredotočeno na „Imena i etikete“ (174-178), a u njemu je autor objasnio promjene u imenima serva i ancila te koja su imena bila česta među ancilama. U „Nasilju i uvredama“ (178-183) opisani su pojedinačni primjeri kako su servi bili tretirani, pa je tako objašnjeno da su krčme bile mjesto nasilja te kakav je bio odnos prema ancilama.
Posljednje potpoglavlje o vremenu serva Putovi u slobodu (183-297) kroz pet potpotpoglavlja prikazuje načine na koji su podložni mogli biti oslobođeni. Prvo se u „Oslobađanja: oporuke, otkupi, milosrdna djela“ (183-194) opisuju različiti primjeri pojedinaca koji su bili oslobođeni kroz otkupe, pomoć rođaka, oporukama i drugim djelima. „Oslobađanja s odgodom“ (194-196) sadrže rijetke primjere ovakvih slučajeva, koji su, ponajprije, ovisili o cijeni kojom je gospodar platio serva. U „Uzrocima i vremenu oslobađanja“ (196-198) raspravlja se o ograničenosti izvora te malom broju slučajeva oslobađanja serva, a autor je prikazao, na temelju izvora o oslobađanju Radoslave, da uzrok može biti i ljubav. Potpotpoglavlje „Položaj oslobođenika“ (198-203) objašnjava na koji su se način oslobođeni servi tretirali u novim životnim okolnostima te su prikazani i slučajevi djelomičnog oslobađanja. „Bijeg u slobodu?“ (203-207) donosi raspravu i primjere o razlozima bijega serva, famula i ancila, popraćenu tablicom broja bjegova u Dubrovniku od kraja 13. do kraja 15. stoljeća. Isto tako, daju se primjeri na koji je način gospodar mogao kazniti odbjegloga.
Četvrto poglavlje Trgovanje ljudskim mesom (i sudbinama) podijeljeno je u šest potpoglavlja. U Periodizaciji (209-211) objašnjava se razdioba na prvo i drugo razdoblje trgovanja ljudima, gdje je granica otprilike na prijelazu iz 13. u 14. stoljeće, a razlika se temelji na činjenici da se u 14. stoljeću više ljudi ne otkupljuju, već oni sklapaju ugovore s gospodarima o radu za njih. Drugo potpoglavlje Prvo razdoblje (212-218) donosi tablične prikaze broja i cijene prodanih ancila i serva u Dubrovniku i Trogiru krajem 13. i početkom 14. stoljeća, na temelju kojih autor raspravlja o karakteristikama ovog razdoblja. U potpoglavlju Novi oblik trgovanja (218-221) prikazani su početci druge faze trgovanja neslobodnim ljudima te razlozi njezina opadanja u prvoj polovici 14. stoljeća. Nadalje, u Razdoblje obnove trgovanja (221-226) govori se o broju prodaja muškaraca i žena u drugoj polovici 14. stoljeća u Dubrovniku, zatim prosječnim cijenama, ulozi Osmanlija, te razlozima zašto je Dubrovnik bio središte trgovanja ljudima. Potpoglavlje Pravci trgovanja (226-237) sastoji se od tablica o podrijetlu serva i famula u Dubrovniku, zatim su prikazane dubrovačke plemićke obitelji koje su u svom vlasništvu imale serve i ancile te je na temelju toga i pojedinačnih primjera iz drugih izvora iznesena rasprava o karakteristikama trgovanja ljudima. U Razdoblju zabrana (237-259) govori se o tome kako su određeni gradovi na obali zabranili kupovanje i prodaju ljudi, koje su bile kazne za takve djelatnosti i slično te se raspravlja zašto pojedini gradovi, poput Zadra, nisu uveli nikakve zabrane za prodaju ljudi. Tom prilikom autor je izradio tablicu koja sadržava godine, komune te zabrane prodaje, otimanja i izvoza serva i famula, a navedeni su i pojedinačni primjeri kupovine i otimanja, unatoč zabranama.
Sljedeće poglavlje je Vrijeme famula, koje započinje potpoglavljem Tendencije (261-266) u kojem autor na temelju dvije tablice – jedne o spolu onih koji su zaključili ugovor o služenju te druge o tome tko je sklopio ugovor o služenju – raspravlja o ovim fenomenima, a prikazana je i tablica broja ugovora iz Dubrovnika ovisno o naukovanju ili služenju. U potpoglavlju Ugovori o nauku, ugovori o služenju (267-283) autor donosi „Osnovne elemente ugovora“ (267-269) te razlike između naukovanja i služenja. Zatim se u potpotpoglavlju „Lokalne specifičnosti“ (269-279) analiziraju sličnosti i razlike u ugovorima koji potječu iz Dubrovnika, Kotora, Šibenika, Trogira, Splita i Raba. U „Plaćama i okončanjima ugovora“ (279-283) prikazani su primjeri iz statuta na koji su način famuli trebali biti isplaćeni te što bi se dogodilo u slučaju bijega famula.
Potpoglavlje Izvan fokusa gradskih zakonodavaca (283-288) govori o dvama odredbama o kažnjavanju famula, jednoj iz Zadra, prema kojoj se ono ograničava, te drugoj iz Dubrovnika o servicijalama. Autor je prikazao i nekoliko primjera kada su famuli bili uključeni u pravne sporove, poput krađe ili silovanja. U potpoglavlju Bježanje i nepovjerenje (288-306) objašnjavaju se „Statuti i bježanje famula“ (288-298), odnosno primjeri odredaba iz statuta koje se odnose na kažnjavanje u slučajevima bijega. Potpotpoglavlje „Odbjegli famuli“ (298-301) donosi izazov nedostatka izvora o bjegovima, no autor je tablično prikazao njihovu učestalost u Dubrovniku te objasnio razloge njihovog povećanja nakon polovice 14. stoljeća. Nadalje, u „Nepovjerenju gospodara“ (301-306) opisuju se statutarne odredbe koje su branile uzimati zajmove od famula, kao i one koje su branile famulama dovoditi u kuću svoga gospodara nepoznate muškarce. Potpoglavlje Službe (306-320) podijeljeno je na tri potpotpoglavlja, odnosno tri službe u kojima su podložni mogli biti. Prvo su objašnjeni „Familijari – službenička elita“ (306-312) kao osobne sluge, najčešće u kneževskim obiteljima, ali i među klerom. Zatim je riječ o „Općinskim famulima“ (313-317), koji su mogli mijenjati poslodavce – primjerice u Dubrovniku je Malo vijeće donosilo odluke tko će biti, naprimjer, nadbiskupov ili knežev familijar – a korišteni su u diplomatskim misijama, službenim putovanjima i slično. Posljednja skupina su famuli „U obrtima, trgovini i plovidbi“ (317-320), koji su često bili vezani uz ugovore o naukovanju, pomoćne poslove te kao mornari. Nadalje, potpoglavlje Imovina, poslovanje i mirazi (320-330) započinje potpotpoglavljem „Poduzetnice, novčarice, kućevlasnice i poneki muškarac“ (320-325), a u njemu se govori o tome kako su famuli mogli stjecati imovinu, ulagati u poslove i na određeni način se osamostaliti nakon njihove službe. U „Velikodušnost gospodara? Legati i mirazi“ (325-330) objašnjavaju se primjeri kada su gospodari mogli darovati svojim famulima određenu imovinu ili kada su famule stjecale određene stvari prilikom udaje. Autor zaključuje kako ne treba generalizirati da su svi famuli bili uspješni u poslovima i imali imovinu, već da izvori donose samo manji broj koji jest. Ovo opsežno poglavlje o vremenu famula završava potpoglavljem Stereotipi i izvori (331) u kojem je autor iznio izazove s kojima se istraživač može susresti prilikom analiziranja statutarnih odredbi i drugih izvora vezanih uz ovu temu.
U šestom poglavlju Vrijeme robova, robinja i robinje objašnjava se zašto je primjerenije koristiti naziv „rob“ za neslobodnu osobu u kasnom srednjem vijeku i ranom novom vijeku, koje su odlike ovoga razdoblja, a poseban je osvrt dan, potkrepljen primjerima, na prodavanje i odvođenje u roblje djevojčica i mladih žena. Potpoglavlje Benedikt Kotrulj i savršeni mikrokozmos (338-345) donosi opis razmišljanja o servima, famulima i robovima ovog dubrovačkog humanista i trgovca, što autor pak povezuje s izvorima. U turskom ropstvu (346-359) naslovljeno je potpoglavlje u kojem su prikazani robovi koji su završili u Osmanskom Carstvu, a oni su podijeljeni u dvije skupine – na one koji su preprodavani te na one koji su davani u otkup. Tom je prilikom autor opisao važnost Dubrovnika u ovim pitanjima, zatim dosadašnju literaturu te osvrt na problem. Nadalje, u potpoglavlju Ropci, vlasi, uskoci i hajduci (360-369) objašnjava se naziv „ropci“ za ljude koji su trgovali robovima, zatim koja je bila uloga vlasa, uskoka i hajduka pri otimanju ljudi. Pritom je autor izdvojio gotovo pedeset primjera različitih tužbi vezanih uz otimanje osoba. Posljednje potpoglavlje Književnici, pjesnici i govornici (370-377) posvećeno je hrvatskoj kasnosrednjovjekovnoj i ranonovovjekovnoj književnosti kojoj je tema bila ropstvo.
Umjesto sažetka je poglavlje u kojem je autor iznio temeljne zaključke svih poglavlja knjige, dok je u Pogovoru dao nekoliko primjera suvremenog ropstva te napomenuo kako treba istražiti i razdoblje od 17. do 20. stoljeća, koje bi svakako pridonijelo razumijevanju suvremenih prilika. U Tablicama je autor prikazao deset tablica koje je izradio navodeći izvore iz Dubrovnika, Kotora, Trogira, prema različitim karakteristikama, primjerice kupoprodaji, služenju, bjegovima serva, famula i ancila. Na samom kraju knjige nalaze se Izvori i literatura te Kratice i pokrate.
Knjiga o servima, famulima, ancilama, robovima i drugim neslobodnima na istočnoj jadranskoj obali u srednjem vijeku predstavlja sintezu izvora i dosadašnje literature o ovim temama. Izuzev što sadržava nova saznanja, autor je razvio jedinstvenu metodologiju istraživanja izvora, koje je naposljetku i sustavno u Tablicama iznio. Knjigu treba preporučiti mladim povjesničarima, studentima povijesti, svima onima koje zanima tema, ali i široj javnosti.
Petra Kolesarić