Banijska književna antologija

Potaknuti nedavnim razornim potresom koji je u žižu javnosti doveo inače zapostavljeno područje Banije, odnosno Banovine, kolega Boris Vrga i ja odlučili smo napraviti antologiju banijskog pjesništva i proze kako bismo ukazali na taj iznimno vrijedan, a nedovoljno poznat segment nacionalne i regionalne kulture. Riječ je o tridesetak autora i autorica koji su živjeli i djelovali od početka dvadesetog stoljeća pa sve do početka dvadeset i prvog stoljeća.

Miroslav Kirin

Nastojeći da antologijom popunimo nedostatnost znanja o ovoj  regiji, istu smo bazirali na dva precizno definirana formalna kriterija. Prvi je prostorni, definiran administrativnim granicama Banije koje čine rijeke Kupa, Sava, Una i Glina te naselja Petrinja, Glina, Kostajnica, Dvor na Uni, Dubica i južna urbana zona grada Siska.  Drugi je vremenski, obilježen kontinuitetom od preko stotinu godinu, točnije od pojave književne moderne (1895 – 1916)  čiji su programatski zahtjevi za antiutilitarizmom književnine i punom slobodom umjetničkog stvaralaštva, svedeni na promociju ideja secesije, simbolizma, dekadencije, impresionizma i neoromantizma,  naišli na plodno tlo na banijskom području.

Boris Vrga


Boris Vrga, Mrzljaki kraj Karlovca, 21.VI.1953. Osnovnu školu i gimnaziju završio u Petrinji, a Medicinski fakultet u Zagrebu. Do sada je objavio sljedeće knjige pjesama: Uslovno ogledalo (Sisak, 1979), Testament (Petrinja, 1982), Sezona zmija (Petrinja, 1989), Ime šume (Petrinja, 1990), Zagovornik ljeta (haiku, Požega, 1991), Svlak i kruna (izabrane i neobjavljene pjesme, Sisak, 2011), Biciklisti (Petrinja, 2017), Limeni pijetao (tanke, Petrinja, 2017) i Životinjski vrt (Petrinja, 2020). Objavio je i panoramu poslijeratne sisačko-banijske poezije Plodne noći (1982), panoramu Mlado pokupsko pjesništvo (časopis „Kupa“, br. 5-6, 2016) i prvu Antologiju hrvatske tanka poezije (časopis „Kupa“, br. 7-8, 2018). Priredio je za tisak i opremio predgovorima izabrana djela Stanka Tomašića: Salon milostive Kle i druge književne pikanterije (Zagreb, 2012) te pjesme Josipa Stanića Staniosa: Izabrane pjesme (Sisak, 1986). i Moj Križ (Petrinja, 2012), Oskara Dürra: Ledene staze (Petrinja, 2013), Dušana Vukosavljevića: Kada grožđe zrije (Zagreb, 2018) i Dušana Jerkovića: Somnambul u maju (Zagreb, 2020). Objavio četrnaest likovnih monografija, poetsko-grafičku mapu Animalia (s Ivanom Antolčićem, Petrinja, 2018) te knjigu književnih i likovnih ogleda Svjetlom po rubu (Zagreb, 2006). Suuređivao časopise Generacije (Zagreb/Petrinja – Rim, 1993-1999, S Josipom Stanićem Staniosom) i Haiku (Zagreb, 1995-1998), a od 2011. izdaje i uređuje časopis Kupa. Član je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog P.E.N. centra. Dobitnik je više nagrada za poeziju, Nagrade Sisačko-moslavačke županije (2006), Godišnje nagrade Grada Siska (2010) i Godišnje nagrade Grada Petrinje (2016). Pjesme su mu uvrštene u petnaestak antologija, panorama i izbora poezije. Živi i radi u Petrinji.

Miroslav Kirin, Sisak, 30. IV. 1965. Osnovnu i srednju školu završio je u Petrinji, a studij engleskog jezika i književnosti te komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Piše poeziju, prozu, eseje i scenarije te prevodi s engleskog. Objavio deset pjesničkih zbirki: Od nje do vječnosti (Zagreb, 1989, nagrada Goran za poeziju), Tantalon (Zagreb, 1998), Zukva (Zagreb, 2004), Iza renesanse (Sisak, 2004), Jalozi (Zagreb, 2006), Zbiljka (Zagreb, 2009), Zenzancije (Zagreb, 2013), Hipernovalis (Zagreb, 2015), Lirka (Zagreb, 2018) i Malešne (Zaprešić, 2019), knjigu kratkih proza Babanija (Zagreb, 2021), roman Album (Zagreb, 2001, Nagrada Jutarnjeg lista za najbolju proznu knjigu tiskanu u 2001), fotoesejističku knjigu Iskopano (Zagreb, 2012) te slikovnicu Zimska potraga (Zagreb, 2015, u koautorstvu s umjetnikom Mingsheng Pijem). Objavio i prijevode knjiga Paula Austera, Anne Carson i Wang Jiaxina. Član je Hrvatskog društva pisaca, programskog odbora Goranova proljeća i odbora Hrvatskog centra P.E.N-a. Živi u Zagrebu gdje radi kao srednjoškolski profesor.


Izvor:


Odgovori