Petra Nikšić – prikaz kataloga izložbe – Krešimir Filipec, Maja Bunčić (ur.), “Lobor – ranosrednjovjekovno središte moći: 20 godina arheoloških istraživanja”, 2021.
Krešimir Filipec, Maja Bunčić (ur.), Lobor – ranosrednjovjekovno središte moći: 20 godina arheoloških istraživanja. Katalog izložbe, Arheološki muzej u Zagrebu, Arheološki zavod Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Centar za ranosrednjovjekovna istraživanja Zagreb – Lobor, Zagreb 2021, 233 str.
Izložba „Lobor – ranosrednjovjekovno središte moći: 20 godina arheoloških istraživanja“ osmišljena je kao suradnja Arheološkog muzeja u Zagrebu, Arheološkog zavoda Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Centra za ranosrednjovjekovna istraživanja Zagreb – Lobor kako bi javnosti bili prezentirani rezultati arheoloških istraživanja lokaliteta uz svetište Majke Božje Gorske u Loboru (Hrvatsko zagorje) koji traju gotovo u kontinuitetu od 1998. godine. Voditelj arheoloških istraživanja lokaliteta u Loboru, kao i četverogodišnjeg projekta Hrvatske zaklade za znanost „Lobor – ranosrednjovjekovno središte moći“, čiji je završetak izložba trebala obilježiti, je prof. dr. sc. Krešimir Filipec. Rezultati arheoloških istraživanja i ranije su predstavljani manjim izložbama, izlaganjima, predavanjima, znanstvenim, stručnim i popularnim radovima, ali ova izložba prvi će puta na jednom mjestu predstaviti razne aspekte svakodnevnog života stanovništva s lokaliteta u Loboru, koji su rezultat interpretacije kompleksne stratigrafije lokaliteta i nalaza kamenih spomenika, nakita i dijelova nošnje, oruđa i oružja, keramičkih posuda, novca, nabožnih predmeta i drugih značajnih predmeta. Katalog izložbe podijeljen je na 9 većih poglavlja s potpoglavljima i kataloške jedinice. Autor teksta prvih sedam poglavlja je Krešimir Filipec, osmog poglavlja Ana Azinović Bebek, a devetog Tomislav Bilić i Miroslav Nađ. Kataloške jedinice izradili su Ana Azinović Bebek, Tomislav Bilić, Maja Bunčić, Dino Demicheli, Ivan Drnić, Krešimir Filipec, Mirja Jarak, Miroslav Nađ i Petra Nikšić. Urednici kataloga su Krešimir Filipec i Maja Bunčić, a izdavači Arheološki muzej u Zagrebu, Arheološki zavod Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Centar za ranosrednjovjekovna istraživanja uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Grada Zagreba, Hrvatske zaklade za znanost (u sklopu projekta LearlyCoP IP-2016-06-6622) i Triglav osiguranja d.d.
U prvom poglavlju opisan je položaj općine Lobor i lokaliteta Majka Božja Gorska. Istaknuta je strateška važnost tog lokaliteta na dobro zaštićenom povišenom polažaju na južnim obroncima Ivanščice, uz potok koji danas nosi ime Rieka. Spomenuto je postojanje lokalne cestovne komunikacije koja je u antici spajala Sisciju i Petovionu, a nabrojani su i slabije istraženi lokaliteti i slučajni nalazi koji dokazuju postojanje te komunikacije. Uz važnost cestovnih komunikacija, istaknut je i ekonomski značaj zlatarskog polja na čijem je sjevernom kraju smješten lokalitet u Loboru. Dodatna gospodarska prednost položaja na obroncima Ivanščice bila je i eksploatacija kamena u neposrednoj blizini lokaliteta. Osim samoga lokaliteta uz svetište Majke Božje Gorske, navedeno je još nekoliko pozicija koje su s njim povezane (gradina Zagaj, Pavlova pećina, Černiševina i Trg).
U drugom poglavlju predstavljena je kratka povijest istraživanja arheološkog lokaliteta uz svetište Majke Božje Gorske i drugih položaja u neposrednoj blizini. Navedeni su najznačajniji događaji vezani uz pronalaske na tom području, kao što su slučajni nalaz rimskog nadgrobnog spomenika (stele Marka Kokceja Superijana i Valerija Lucilijana) sredinom 19. st., konzervatorski radovi na crkvi Majke Božje Gorske sredinom 20. st. i terenski pregled M. Gorenca sedamdesetih godina 20. st. Napomenuto je da je lokalitet pretrpio i značajnu devastaciju prilikom različitih izgradnji, pregradnji i kopanja bez nadzora. Na poticaj Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture, Arheološki zavod Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu započeo je 1998. godine arheološka istraživanja pod vodstvom prof. dr. sc. Krešimira Filipca. Ukratko su opisane kampanje arheoloških istraživanja koje su gotovo u kontinuitetu provođene do 2021. godine.
Treće poglavlje, ujedno i najkraće poglavlje, posvećeno je pretpovijesnom razdoblju na loborskoj gradini. Najstariji ulomci pripadaju posudama tzv. litzenske keramike iz ranog brončanog doba, a primijećeni su i tragovi naseljavanja iz vremena kulture grobnih humaka. Značajna građevinska aktivnost potječe iz vremena kulture polja sa žarama, dok je istoj kulturi pripadalo i paljevinsko groblje utvrđeno uz sakristiju. Halštatskoj fazi gradine pripada nekoliko naseobinskih objekata, a veliki građevinski radovi još jednom su poduzeti u kasnolatenskoj fazi, točnije u 2. i 1. st. pr. Kr. Detaljno su interpretirani nalazi koji se mogu pripisati tom vremenu te je iznesena i mogućnost postojanja keltskog svetišta i kasnijeg rimskog hrama na dominantnom mjestu na gradini, gdje je u kasnoj antici smještena ranokršćanska crkva sa zgradom krstionice.
Četvrto poglavlje bavi se razdobljima antike i kasne antike u Loboru. Ukratko je objašnjena pripadnost loborskog područja Iliriku, Panoniji i na kraju Sredozemnom Noriku i povezanost lokaliteta u Loboru s teritorijem Petovione. Naglašena je i razlika između slabijeg intenziteta života na loborskoj gradini tijekom 1. i 2. st. i jačeg intenziteta od 3. do 6. st., što se povezuje s provalama Kvada i Markomana, kao i sve nemirnijim i nesigurnijim vremenima kasne antike. Pretpovijesna gradina u kasnoj antici pretvorena je u utvrđeno visinsko naselje. U sklopu ovog poglavlja, u zasebnom potpoglavlju, predstavljen je dobro poznati nadgrobni spomenik iz središta današnjeg Lobora, stela Marka Kokceja Superijana i Valerija Lucilijana, te su opisani i nalazi paljevinskih grobova pronađenih u blizini kao i spolija raznih dijelova nadgrobnih spomenika, edikula i stela, koji su pronađeni uzidani u crkvu Majke Božje Gorske, a vjerojatno su pripadali nekropoli u nizini. Dio poglavlja je i potpoglavlje o dijelovima antičkih kipova, odnosno glavi i donjem dijelu s postoljem jednoga kipa, možda kipa božice Dijane, i postolju drugoga kipa. Posebno poglavlje posvećeno je svim ostalim antičkim kamenim spomenicima, odnosno ulomcima stela i edikula, a naznačena je i njihova sekundarna upotreba.
U petom poglavlju detaljnije je opisano kasnoantičko utvrđeno visinsko naselje uz svetište Majke Božje Gorske u Loboru. Poseban naglasak stavljen je na arhitektonske ostatke ranokršćanske crkve s odvojenom zgradom krstionice iz 5. i 6. st. koja je znatno oštećena kasnijim gradnjama i kopanjem raka. Jednobrodna crkva najvećim se dijelom nalazi ispod današnje crkve čija unutrašnjost nije istraživana pa je ovdje ipak najveći naglasak na oktogonalnoj zgradi krstionice s heksagonalnim krsnim zdencem. Predstavljeno je i kasnoantičko naselje, za koje se pretpostavlja da se najvećim dijelom nalazilo na mjestu današnjeg zaselka Horvati, što se povezuje i s rezultatima terenskog pregleda M. Gorenca. Spominju se i kasnoantičke građevine u blizini krstionice, s južne strane ranokršćanske crkve i na jugozapadnoj strani lokaliteta. Uz crkvu i stambene objekte, dio naselja u kasnoj antici činilo je i groblje pa je u nastavku opisano nekoliko kasnoantičkih grobova i grobnih priloga te je predstavljena njihova potencijalna povezanost s doseljenim germanskim skupinama. Kraj života na kasnoantičkom visinskom naselju nije sasvim jasan pa je izneseno nekoliko mogućnosti završetka kasnoantičke faze lokaliteta između sredine 6. i početka 7. st.
Šesto poglavlje, koje čini glavninu tekstualnog dijela kataloga, posvećeno je srednjovjekovnom razdoblju na lokalitetu Lobor – Majka Božja Gorska. U prvom je potpoglavlju predstavljeno slavensko paljevinsko groblje za čije se postojanje zna od otkrića keramičkog lonca s ostacima gara, pepela i životinjskih kostiju. Ostali su grobovi uništeni pa su od njih ostali samo predmeti deformirani izlaganjem vatri. Iduće potpoglavlje govori o franačkoj okupaciji loborske gradine, djelovanju akvilejskih misionara i vremenu pojačane izgradnje koje je uslijedilo. Iznesena je teorija da je, uz Sisak, crkveno središte u Loboru bilo jedno od najznačajnijih mjesta misijskog prostora u Panoniji. Povezano s ranije spomenutim, naredna dva potpoglavlja vezana su uz utvrđivanje ranosrednjovjekovnog naselja i izgradnju drvene jednobrodne crkve s pravokutnom apsidom i trijemom od koje su ostali brojni kanali i rupe od stupova, a vrijeme gradnje datirano je između 780. i 890. godine. Uz arheološka iskopavanja na mjestu gdje je bila drvena crkva vežu se i nalazi nekoliko stotina ukrašenih koštanih pločica koje su u posebnom potpoglavlju interpretirane kao dijelovi oplate drvenog relikvijara, najstarijeg sakralnog predmeta crkvenog inventara s područja srednjovjekovne Sisačke biskupije. Sljedeće potpoglavlje posvećeno je predromaničkoj bazilici koja je podignuta istovremeno s drvenom crkvom ili koje desetljeće nakon nje na mjestu ranokršćanske crkve. Uz arhitektonske ostatke predromaničke bazilike, predstavljeni su i brojni ulomci kamenog crkvenog namještaja i arhitektonske plastike koji su pripadali toj bazilici. Oko predromaničke bazilike nalazilo se veliko groblje, a posebno je potpoglavlje o presvođenoj grobnici u predvorju predromaničke bazilike. Osteološki ostaci muškarca iz te grobnice detaljno su analizirani te je izrađena i facijalna rekonstrukcija. Pokazano je da su na groblju oko predromaničke bazilike najprije sahranjivani predstavnici bogatijih slojeva, a zatim i ostali članovi zajednice. Groblje je postojalo u kontinuitetu od 9. do sredine 19. st. i izdvojeno je pet glavnih faza, uz onu iz ranokršćanskog vremena. U idućem potpoglavlju obrađena je kasnoromanička crkva koja se nalazi ispod postojeće gotičke crkve, a datirana je od prijelaza iz 12. u 13. st. do početka 15. st., odnosno u vrijeme pojačane gradnje crkava na području Zagrebačke biskupije.
U sedmom poglavlju ukratko je opisano gotičko svetište Majke Božje Gorske u Loboru, koje se u povijesnim izvorima spominje tek 1639. godine. Navedene su i sve kasnije intervencije, obnove i dogradnje svetišta, kao i vojna uloga koju su crkva i cinktor koji ju okružuje imali u Drugom svjetskom ratu.
Osmo poglavlje posvećeno je nabožnim predmetima iz novovjekovnih grobova uz svetište Majke Božje Gorske. Riječ je o hodočasničkim privjescima, brevarima, krunicama, medaljicama i križevima za koje su analogije pronađene na području Bavarske, Austrije, Italije, Slovenije, Češke i Moravske. Istaknuta je zasad nejasna odsutnost medaljica s likom Majke Božje Gorske, ali i iznesena teorija o nezainteresiranosti lokalnog stanovništva za sahranjivanjem s medaljicama lokalnog svetišta. Vjernici iz Lobora zasigurno su štovali svoju zaštitnicu, a tome možda svjedoče dva hodočasnička privjeska s prikazima Marije u zvonolikom plaštu sa žezlom u ruci.
Deveto, odnosno posljednje poglavlje obrađuje numizmatičke nalaze. Istaknuto je da je na lokalitetu u Loboru pronađen 181 primjerak kovanica od kasnolatenskog vremena do 20. st., a prezentiran je izbor najznačajnijih i najbolje sačuvanih nalaza. Najstariji primjerak je taurišćanski obol datiran od kraja prve polovice 2. do kraja 1. st. pr. Kr. Ranijem rimskom razdoblju pripada Trajanov sestercij datiran od 108. do 110. godine, ali vjerojatno u kasnijoj upotrebi. Češći je rimski novac 3. do 5. st. koji je prepoznat unatoč lošoj očuvanosti. Hijat u novčanim nalazima zabilježen je od kasne antike do prijelaza iz 10. u 11. st. Nakon toga na lokalitetu su zabilježeni primjerci novca ugarskih kraljeva i slavonskih banova, kao i novca s područja Svetog Rimskog Carstva. Istaknut je i nalaz dubrovačkih dinarića u sekundarnoj upotrebi.
Opsežan katalog sastavljen je od 186 kataloških jedinica, u kojima je prezentirano 235 predmeta. Kataloške jedinice podijeljene su u više cjelina prema njihovoj kronološkoj pripadnosti, osim cjeline u kojoj se obrađuje numizmatička građa bez obzira na njezinu dataciju.
Pretpovijesnom razdoblju pripada svega 8 predmeta u isto toliko kataloških jedinica i ono predstavlja najmanje zastupljeno razdoblje u ovom katalogu. Riječ je o ulomcima keramičkih posuda i brončanim dijelovima nakita i nošnje (igla, fibula, narukvica) koji pripadaju vremenu ranog brončanog doba (litzenska keramika), kulturi polja sa žarama, halštatskoj i latenskoj kulturi. Kataloške jedinice za predmete ovog razdoblja izradili su K. Filipec, I. Drnić i P. Nikšić.
Tri cjeline pripadaju razdobljima antike i kasne antike. U cjelini o kasnoj antici prezentirano je 14 predmeta u 10 kataloških jedinica. Brončani i željezni predmeti koji su pripadali dijelovima nakita i nošnje, oruđa i oružja datirani su od 2. do 6. st. Kataloške jedinice za metalne predmete kasne antike izradio je K. Filipec. Posebna cjelina posvećena je antičkom keramičkom posuđu. Predstavljeno je 25 posuda u isto toliko kataloških jedinica. Riječ je o ulomcima antičkog i kasnoantičkog keramičkog posuđa datiranog od 2. do 6. st. koji pripadaju sljedećim skupinama: terra sigillata, imitacije ARS keramike, original LRC keramike, Pannonische Glanztonware, keramika s crnom prevlakom i uglačanim ukrasom, keramika s crvenom prevlakom, glazirana keramika, keramika s uglačanim ukrasom, keramika s pečatiranim ukrasom, posude s prikazom lica, redukcijski pečena fina keramika, gruba keramika s premazom i bez njega. Kataloške jedinice antičkog keramičkog posuđa izradila je P. Nikšić. U zasebnoj cjelini obrađeni su antički kameni spomenici datirani od 2. do 4. st. Obrađeno je 11 predmeta u 10 kataloških jedinica. Radi se većinom o ulomcima antičkih nadgrobnih spomenika, poput stela i edikula, i ulomcima jednog kipa i postolja za drugi kip. Ovi su spomenici na lokalitetu Lobor – Majka Božja Gorska pronađeni kao spolije ili u šuti. Kataloške jedinice antičkih kamenih spomenika izradili su K. Filipec i D. Demicheli.
Dvije cjeline posvećene su razdoblju srednjeg vijeka, prva od njih predromaničkim kamenim spomenicima. S 45 predmeta u isto toliko kataloških jedinica čini drugu najveću cjelinu kataloga. Predromanički kameni crkveni namještaj i arhitektonska plastika (ulomci pluteja, zabata, arhitrava, pilastara, lukova, greda i trabeacije oltarne pregrade, kapitela, imposta, stubića, ciborija, ambona, dovratnika, doprozornika, tranzene, škropionice, kustodije i oltarne ploče) datirani su od 9. do 13. st. iako su neki od njih prerađeni od antičkih i ranokršćanskih kamenih spomenika. Kataloške jedinice predromaničkih kamenih spomenika izradili su K. Filipec i M. Jarak. Razdoblju srednjeg vijeka pripada i cjelina o sitnim, pokretnim nalazima. U njoj su obrađena 84 predmeta u 38 kataloških jedinica i to ju čini najvećom cjelinom kataloga. Riječ je pretežno o dijelovima nakita i nošnje (naušnice, karičice, prstenje, perle i ogrlice, igle, kopče, fibula, pojasni jezičac, kukica, gumbi, aplike, privjesci, praporac), ali obrađeni su i jedan keramički lonac, brojni ulomci koštane oplate drvenog relikvijara i vrh stijele. Predmeti iz ove cjeline datirani su od 1. do 18. st., s tim da su antički predmeti pronađeni u srednjovjekovnom kontekstu. Kataloške jedinice srednjovjekovnih predmeta izradili su K. Filipec i M. Bunčić.
Novovjekovnom razdoblju pripadaju olovni, kositreni, bakreni i brončani predmeti, neki sa staklenim umetcima, pretežno nabožnog karaktera (hodočasnički privjesci, obični privjesci, privjesci u obliku grčkog i latinskog križa, srcoliki privjesak, ovalne i vitičaste medaljice, kopčice, prsten), koji su datirani do 16. do 20. st. Predstavljeno je 20 predmeta u isto toliko kataloških jedinica koje je izradila A. Azinović Bebek.
Jedina cjelina u kojoj su obrađeni predmeti prema vrsti, a ne razdoblju, odnosi se na numizmatičke nalaze. Obrađeno je 28 predmeta u istom broju kataloških jedinica. Predstavljeni su taurišćanski obol iz 2. – 1. st. pr. Kr., sesterciji Trajana i Maksimina I, antoninijan Klaudija II, denar Severine, radijat Dioklecijana, num Konstantina I, AE4 Gracijana i Arkadija, denari ugarskih kraljeva Stjepana I, Ladislava I, Matije Korvina, Ferdinanda I i Matije II, denari (tzv. banovci) Andrije III i Karla I te srebrni novac kovan u Donjoj Austriji, Koruškoj, Passauu, Salzburgu, Tirolu i Dubrovniku datiran od 15. do 17. st. Kataloške jedinice numizmatičkih nalaza izradili su T. Bilić i M. Nađ.
Posebnost ovoga kataloga izložbe jest da on značajno prethodi samoj izložbi čije je otvorenje trebalo biti u rujnu 2020. godine. Izložbene prostorije Arheološkog muzeja u Zagrebu, smještene u palači Vranyczany-Hafner, nisu otvorene za javnost jer je palača teško oštećena u zagrebačkom potresu u ožujku 2020. godine. U tijeku su radovi strukturne obnove palače pa još uvijek nije moguće sa sigurnošću planirati datum otvorenja izložbe. Stoga je odlučeno da se rezultati arheoloških istraživanja i rada na projektu „Lobor – ranosrednjovjekovno središte moći“ prezentiraju prvo katalogom, a nakon toga i izložbom uz stručna vodstva, predavanja i radionice kada za to budu ostvareni uvjeti. Planirano je da izložba zatim bude postavljena i u drugim muzejima u Hrvatskoj i inozemstvu, a ovaj će katalog tada biti, kako je prvotno i zamišljeno, popratni materijal za upotpunjavanje doživljaja izložbe.
Petra Nikšić
