Aleksander Jabłonowski, “Kroz Hercegovinu”
Institut za historiju Univerziteta u Sarajevu je objavio knjigu „Kroz Hercegovinu“ autora Aleksandera Jabłonowskog. Riječ je o putopisno-memoarskm djelu poljskog historičara Aleksandera Jabłonowskog (1829-1913) kojeg su priredili Enes S. Omerović i Tomasz Jacek Lis. Jabłonowski je tokom 19. stoljeća putovao po Balkanu, pa je tako proputovao i Hercegovinom. U ovoj knjizi su sakupljeni njegovi utisci iz Hercegovine koju je posjetio 1872, a koji su objavljeni 1875, 1876 i 1878. godine u poljskim časopisima. Korisne predgovore ovom izdanju su napisali Edin Radušić i Tomasz Jacek Lis, koji su smjestili ove memoare u kontekst evropskih putopisa o Bosni i Hercegovini, te su svojim objašnjenjima povijesnog konteksta u kojem nastaje ovo djelo, omogućili čitateljima da bolje razumiju o čemu Jabłonowski piše.
A Jabłonowski piše o Hercegovini, opisuje prirodu, komunikacije, objašnjava povijest, ali akcenat stavlja na živote ljudi. Ipak, njegova osnovna namjera je objasniti poljskoj publici zašto je došlo do ustanka u Hercegovini 1875. godini. U ovoj knjizi on pokazuje razumijevanje i čak podržava ustanke seljaka tokom 19. stoljeća, ali im ne pridaje nikakve političke ambicije nego ih promatra isključivo kao socijalni pokret kršćanskog seljaštva protiv domaćeg plemstva, koje naziva „Turcima“. Jabłonowski objašnjava na koji način se dio starog plemstva, prihvatajući islam, transformirao u „Turke“, dok je dio plemstva zadržao svoju religiju, ali je izgubio titule. Potomci starih plemića „u planinama divlje Hercegovine“, koji su ostali kršćani, dizali su ustanke, pa su tako „stali na čelo naroda“ i 1875. godine.
Jabłonowski je historičar (bilo je i drugih naučnika, poput Artura Evansa, koju su posjećivali Bosni i Hercegovinu), ali ovdje njegove historijske opservacije, posebno interpretacije srednjovjekovne bosanske historije, pitanja bogumilstva i prelaska u islam, treba ne samo uzeti sa velikom rezervom, nego ih treba smatrati apsolutno prevaziđenim. Međutim, ako moramo biti oprezni prema interpretacijama povijesti koje Jabłonowski iznosi u ovoj knjizi, njegovim opisima kontakata i razgovora sa ljudima treba vjerovati. On putuje iz Dubrovnika, jaše na konju preko Trebinja, Ljubinja i Stoca ka Mostaru, u njegovoj pratnji su domaći ljudi koji mu pričaju razne običaje i događaje. Izdvaja se priča, kojom je Jabłonowski oduševljen, Trifka Vukalovića, koji priča o junačkim poduhvatima svoga rođaka Luke Vukalovića, ali Jabłonowski kroz tu priču zapravo želi prikazati duh jednog kraja i jedne zajednice. Ništa manje nisu zanimljivi niti razgovori koje Jabłonowski vodi sa običnim seljacima (npr. sa vlasnikom hana i seljacima u Stocu, str. 98-101). Cilj ovih priča je – objasniti kako žive seljaci i zbog čega su se digli na ustanak 1875. godine.
Ipak, ovaj putopis, mada sadrži neke stereotipe prema Bosni, nije opterećen orijentalizmom, poput brojnih zapadnoevropskih putopisa. I zbog toga je vrijedno svjedočanstvo. Ali, i dalje ostaje samo putopis, a ne historija. Putopis kojeg svakako treba pročitati.
Izvor:
https://historiografija.ba/article.php?id=976