Milan Ristović, „Mussolini ante portas. Italijanski fašizam i jugoslovensko susedstvo (1919-1925)“

„Službeni glasnik“ iz Beograda je objavio knjigu „Mussolini ante portas. Italijanski fašizam i jugoslovensko susedstvo (1919-1925)“, autora Milana Ristovića.

“Viđenje fašizma očima savremenika uverljivo je prikazano na izvornoj građi. Zato je ova studija nužna korekcija svake naknadne pameti o fašizmu. Neostrašćena analiza bogatog materijala olakšava odgonetanje i uživljavanje u hegemoni smisao jednog doba s visine. Postoje kolektivne samoobmane savremenika fašizma, ali i pripisivanja potonjih generacija analitičara fašizma. Sadržaj ove knjige neposredno i posredno koriguje jednostranost obeju generacija…U ekspanziji „patriotskih“ studija, pristup ove knjige je usamljen. Onaj ko danas piše sa jugoslovenskog stanovišta izaziva podozrivost koju, međutim, treba shvatiti kao autentičnu pohvalu…” (Iz recenzije prof. dr Todora Kuljića).

– Od prvih nagoveštaja da će doći do stvaranja nove države na istočnoj obali Jadrana, Italija je postala njen najžešći i najopasniji oponent, što je pokazano okupacijom dela Dalmacije, ostrva i Rijeke, okupljanjem separatističkih pokreta i antijugoslovenskih grupa, uz pokušaje da se trajno učvrsti na južnom, osetljivom delu fronta prema Kraljevini SHS, u Crnoj Gori I Albaniji… Prihvatanjem plana koji je početkom decembra 1918. predložio general Badoljo predviđena je snažna propagandno- subverzivna akcija uz korišćenje nacionalnih, religijskih, jezičkih, socijalnih i dinastičkih razlika neslaganja među Jugoslovenima, podsticanje protivnika ujedinjenja posebno u Hrvatskoj i Crnoj Gori… Jačanje italijanskog uticaja posle Prvog svetskog rata i stvaranje “revizionističkog bloka” (Mađarska, Bugarska, Austrija) biće uzrok velikih glavobolja za sve jugoslovenske vlade – kaže istoričar prof. dr Milan Ristović, u svojoj novoj knjizi Mussolini ante portas, u izdanju “Službenog glasnika”.

U opisima fašističkih crnih uniformi, terorisanja i zastrašivanja, zaklinjanja na bombe i retorici “opravdanog rata” protiv “niže nacije”, za koju je ako preživi najbolje da bude asimilovana, jasno se raspoznaje njena kopija, hrvatsko ustaštvo, odnjihano u krilu italijanskog Dučea (vođe). Fašistička kultura fasciniraće i frustriranog austrijskog slikara, veterana, Adolfa Hitlera, budućeg nemačkog Firera – vođu, koji će umesto Slovena, na prvo mesto “nižih rasa” staviti Jevreje.

Izvori o rađanju fašizma na južnoslovenskim etničkim granicama svedoče o paradoksu, da su među čelnicima i sponzorima Musolinijevog pokreta bili brojni bogati i uticajni Jevreji iz Italije, Nemačke, Mađarske i Hrvatske.

Njihova podrška fašistima bila je motivisana strahom od boljševičke revolucije. Nažalost, bojazan od jednog ekstremizma doveo je na vlast drugi, čije se zavodljive fraze i tehnologija osvajanja vlasti primenjuju i danas.

Milan Ristović je profesor na Katedri za Opštu savremenu istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu. Autor je tri monografije: Nemački novi poredak i Jugoistočna Evropa 1940/41 – 1944/45. Planovi o buducnosti i praksa, VINC, Beograd 1991, U potrazi za utoćistem. Jugoslovenski Jevreji u bekstvu od holokausta 1941 – 1945, Službeni list, Beograd 1998, i Dug povratak kući. Deca izbeglice iz Grčke u Jugoslaviji 1948 – 1960, Udruženje za društvenu istoriju, Beograd 1998. Glavni je urednik Godišnjaka za društvenu istoriju.

Izvor: Službeni glasnik.

Odjeci: Novosti.rs


Preneseno s portala Historiografija.ba:

https://historiografija.ba/article.php?id=796


Odgovori