Obitelj iz Alepa u Hrvatskoj
Ljetos smo uputili na knjigu o povijesti Alepa, grada u Siriji čije stanovništvo proživljava kulminaciju stradanja, čemu kod nas, iako s iskustvom rata, ne pridajemo veću pozornost. Danas upućujemo na priču o obitelji iz Alepa koja je od ožujka u Hrvatskoj.
—
Deutsche Welle
Datum: 14.12.2016.
Autor: Đurđica Klancir
Armenka iz Sirije koja zna razliku između “č” i “ć”
Tročlana obitelj iz Sirije stigla je u Hrvatsku u izbjegličkom valu u ožujku. Htjeli su dalje, ali nisu uspjeli – danas im je drago jer su u dobili status azilanata i uvjereni su da su pronašli mjesto za svoj novi dom.
Shogek Eratapelyan ima 26 godina, zbog nježne građe doima se i mlađe, ali ponekad se osjeća kao „da ima sto godina“. Ovo joj je bila najteža godina u životu, ali odmah zahvaljuje Bogu što je sve prošlo dobro jer poznaje mnogo onih kojima nije prošlo dobro, kojima je 2016. bila strašna i bolna godina.
Shogek čeka s grupom mladih ljudi pred ulazom u malu učionicu u zgradi pored jedne od zagrebačkih tržnica: Rehabilitacijski centar za stres i traumu tu je organizirao učenje hrvatskog za azilante.
Nastavnica Sonja Nerad ovdje od ponedjeljka do petka radi s nekoliko grupa. Mahom su to mladi ljudi, i žene i muškarci. Dolaze iz različitih zemalja, iz Sirije, Iraka, Afganistana. Hrvatski im je težak, ali svojski su zapeli, bilježe, pitaju…Sonja tek tu i tamo uz pomoć engleskog pojasni neku kompleksniju konstrukciju. Jasmina Zeljak iz Centra objašnjava da je izuzetno važno da azilanti svladaju osnove jezika i pisma da bi se mogli nesmetano kretati po gradu ali i tražiti posao. Upravo su uspjeli zaposliti grupu od čak 11 azilanata u skladištu tvrtke Quehenberger logistics i bilo je važno da svi zaposleni znaju čitati upute i da mogu komunicirati s voditeljima na poslu.
Posao, škola, vrtić…
Shogek je tog jutra ispratila supruga na posao, a kći u vrtić te se zaputila u školu jezika. Sigurno je među najboljima. Ne može se ne zapaziti da je bez pogreške upotrijebila č i ć na pravom mjestu kada je krenula ispisivati rečenice na ploči. Ona je Armenka iz Sirije, iz Alepa. Zajedno sa suprugom i kćerkom krenula je na put u ožujku ove godine. „Krenuli smo prema Europi. Nismo imali unaprijed određeno odredište. Samo smo znali da moramo otići iz tog pakla…“, prisjeća se Shogek. „Prvo smo prešli automobilom preko granice, a onda smo i mi završili na brodu preko mora. I hodali i probijali se.” Ne može precizno rekonstruirati rutu kojoj su išli, jer kaže da od umora više i ne funkcionirate normalno. Mislili su suprug i ona samo na to kako da sačuvaju kćerkicu od najvećih trauma, da se probiju nekako negdje na sigurno.
Prvi susret s Hrvatskom nije bio ugodan, stigli su 5.ožujka, ali završili su u zatvoru jer, kaže, „nisu imali valjane dokumente.“ To je bila noćna mora za obitelj, strah da će ih razdvojiti, da će izgubiti jedno drugo. Nakon deset dugih sati u zatvoru dobili su privremeno boravište i policija ih je je vlakom uputila u Slavonski Brod, a u vlaku im se dogodio sudbonosan susret. Tražili su slobodna mjesta u vlaku i konačno sjeli uz jednu simpatičnu gospođu. Pokazalo se da je to aktivistica organizacije Save the Children, koja im je pomogla savjetima i zbrinula ih. U kolovozu 2016. Shogek, njezin suprug Awadis Azgouchyan i trogodišnja Arbie dobivaju status azilanata. Od ožujka do kraja kolovoza živjeli su u izbjegličkom kampu u Kutini, a od rujna je za obitelj počela nova priča: iznajmili su kuću u zapadnom zagrebačkom predgrađu, Vrapču.
(…)
Cijeli tekst dostupan je na poveznici:
—
Prethodna obavijest na Historiografija.hr:
Philip Mansel, “Aleppo: The Rise and Fall of Syria’s Great Merchant City”
Grad Alep u Siriji i njegovi stanovnici proživljavaju od 2012. teška razaranja i humanitarnu katastrofu, što je kod nas – premda s iskustvom rata – tek na marginama interesa. Stoga barem upućujemo na netom objavljenu knjigu o bogatoj povijesti tog grada.
23.08.2016.
http://historiografija.hr/news.php?id=3518