Višeslav Aralica, “U domoljublju se ogleda temeljna realnost politike i države, a to je odnos sile i slobode”
“Ovakav nas početak upućuje na to da je izraz domoljub izraz skovan i korišten unutar nacionalne ideologije, odnosno nacionalizma, i zapravo samo unutar njezina diskurza ostvaruje pravi smisao. Onaj tko se njime koristi, čak i kad misli da je u sukobu s političkim pokretima i strankama koje se ponosno nazivaju nacionalističkima i sebe smještaju na “desnicu”, ustvari pristaje na govor nacionalizma.”
(…)
“Srbin koji živi u Hrvatskoj, ako se još uvijek smatra Srbinom i ako mu ta identifikacija još uvijek znači puno, ne može voljeti ovu državu kao što je može voljeti Hrvat, premda svoj zavičaj – dio Hrvatske – može voljeti i biti mu privržen i više od bilo kojeg Hrvata. On ne može imati odnos prema nacionalnoj državi Hrvata na isti način kao i neki Hrvat jer se ta država izgradila na ratu protiv srpskog nacionalizma i na uništenju srpske nacionalne zajednice u Hrvatskoj. Srbin može voljeti svoje selo u kojem živi i činiti sve kako bi život u njemu bio bolji, čineći tako dobro i cijeloj Hrvatskoj, ali će ga povratak njegova djeteta iz škole podsjetiti da je tu zemlju stvorila politička ideologija u kojoj se utvrdio stav da su njegovi bliski predci – pradjed, djed, otac, ako već ne on sam i njegovo dijete – bili “remetilački faktor”, prepreka ostvarenju cilja hrvatskog nacionalizma, hrvatske nacionalne države. Ove države u kojoj on sada živi i uz koju je vezao sudbinu svoju i svoje djece. Podsjetit će ga jer to je ono što će njegovo dijete učiti u hrvatskim školama dok god postoji nastava povijesti.”
(…)
Cijeli članak dostupan je na poveznici: