Stevo Đurašković, “Nacija kao društvenost?” i “Imaginarij matične države”
Nacija kao društvenost? Prema nacionalnom blagostanju onkraj etničkog i građanskog nacionalizma
U nedavnom intervjuu koji je dao Globusu povodom izlaska svoje knjige Transition to Nowhere (Tranzicija unigdje), filozof Boris Buden ocijenio je post-jugoslavenske etničke nacionalizme kao one koji su „uništili društvenu supstancu nacije“ te je ostavile kao „praznu identitetsku ljusku bez ikakvog društvenog sadržaja“. Istovremeno se referirao na društvenu supstancu nacije istaknuvši kako su nekada „karakterizacije kao ‘austrijski filozof”, ‘američka glumica’, ‘češki pivopija’ itd., služile jednostavnoj geopolitičkoj, odnosno kulturnoj orijentaciji u svijetu. Garantirale su kakvu-takvu usporedivost razlika i njihovu relativnu ravnopravnost. Tko je spominjao nacionalnu pripadnost, uvijek je pod njom podrazumijevao i nekakvo društvo.“
Premda Buden u intervjuu nije precizno razrađivao pojam „društvene supstance nacije“, već ga je suprotstavio „dogmi da su Hrvati samo oni koji su rođeni od oca Hrvata katolika i od majke Hrvatice katolkinje, dakle logika krvi i tla na kojoj je uspostavljena suvremena hrvatska država“, možda je i nenamjerno otvorio mogućnost nove konceptualizacije nacije izvan dihotomije građansko-etničko.
Cijeli članak dostupan je na poveznici:
Većina treba prije razumjeti manjinu nego obratno? Da, osim u jednoj situaciji. Imaginarij matične države
U povodu incidenta u Borovu Selu i zdravorazumske reakcije književnika Jergovića, Stevo Đurašković komentira kako odnos većine i manjine nije svodiv na jednostavno načelo, nego umnogome ovisi o kontekstu, što je posebno došlo do izražaja u ovdašnjim regionalnim okolnostima, recimo u slučaju bosanskih Hrvata, odnosa Švaba i Šokaca, te naravno u odnosu srpske ‘većinske’ manjine i hrvatske većine
Cijeli članak dostupan je na poveznici: