NAŠA SLOGA 1. VI. 1870. – 16. VII. 1871. Pretisak prvih 28 brojeva novina u povodu 150. obljetnice izdavanja prvih hrvatskih novina u Istri
U povodu 150. obljetnice izdavanja Naše sloge – prvih hrvatskih novina u Istri – krajem prošle godine objavljen je pretisak dvadeset i osam brojeva ovih novina izašlih tijekom prvih godinu i petnaest dana njihova izlaženja (1. VI. 1870. – 16. VII. 1871.)
Pretisak prvih 28 brojeva novina odnedavno je dostupan na mrežnim stranicama Sveučilišne knjižnice u Puli:
Godina 1870.: http://ino.unipu.hr/data/nasa_sloga/1870/1.pdf
God.1871.(14 br.): http://ino.unipu.hr/data/nasa_sloga/1871/1.pdf
Naslov knjige: “NAŠA SLOGA 1. VI. 1870. – 16. VII. 1871. Pretisak prvih 28 brojeva novina u povodu 150. obljetnice izdavanja prvih hrvatskih novina u Istri”
Izdavač je Sveučilišna knjižnica Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, a sunakladnik Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika
Recenzenti su dr. sc. Boris Domagoj Biletić i doc. dr. sc. Mihovil Dabo.
U predgovoru dr. sc. Boris Domagoj Biletić i urednik dr. sc. Bruno Dobrić obrazlažu da je odabrano upravo prvih 28 brojeva „… zbog važnosti prve godine izlaženja ovih novina za njihovo prihvaćanje među istarskim hrvatskim seljacima („kmetima”), kojima su prvenstveno bile namijenjene. Biskup Juraj Dobrila (Veli Ježenj, 16. IV. 1812. – Trst, 13. I. 1882.) – pokretač lista i najzaslužniji za njegovo financiranje – smatrao je kako su prve dvije godine izlaženja lista presudne za to da se vidi je li odabrano pravo vrijeme da se „žudjeni list (…) na junačke noge postavi” (kako navodi u pismu svećeniku Antunu Karabaiću, budućem odgovornom uredniku lista, u siječnju 1870. g.).
Dobrila u početku nije bio siguran hoće li njihove novine naići na odaziv hrvatskih seljaka u Istri zbog toga što je među njima bilo vrlo malo pismenih. Godine 1873. uredništvo je objavilo da se list u Istri prodaje u tisuću primjeraka, a godinu dana kasnije ono zaključuje da njihov trud nije bio uzaludan, jer „(…) odkad se čita u Istri Naša Sloga, onaj naš zanemareni, al uvjek dobri i pošteni puk, kao da se je počeo pomalo buditi sa duboka i dugotrajna sna, te spoznavati svoje dostojanstvo i svoje pravice. A to je i bila naša nakana.” (NS, 24, 16. XII. 1874.). Godine 1876. list piše da je svim kmetima „(…) omilila Naša Sloga, koja se čita rado u svakom selu.” (NS, 4, 16. II, 1876.).
Brojevi Naše sloge koji su izlazili prvih godina važni su i zbog još jednog razloga: u početku je – pored urednika Mate Bastiana – biskup Juraj Dobrila bio jedan od glavnih suradnika lista. Početno razdoblje izlaženja Naše sloge danas je posebno važno i radi upoznavanja i istraživanja jezika kojim su članci pisani.”
Knjiga je podijeljena na dva dijela: u prvome donosimo pretisak prvih dvadeset i osam brojeva Naše sloge, a u drugom dijelu tekst dr. sc. Bruna Dobrića o ovim novinama, životopise utemeljitelja, urednika, upravitelja i podupiratelja Naše sloge koji su objavljeni u Našoj slozi, tekst dr. sc. Borisa Domagoja Biletića o uredniku i izdavaču ovih novina Matku Laginji i pogovor doc. dr. sc. Mihovila Dabe.
Na kraju knjige su sažeci na hrvatskom, talijanskom i njemačkom jeziku.
Knjiga je tiskana u tiskari Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli.
Sažetak
Nagli razvoj novinstva u Istri vezan je za obnavljanje parlamentarnog političkog djelovanja u Habsburškoj Monarhiji početkom šezdesetih godina XIX. stoljeća i donošenje ustava 1867. godine u austrijskom dijelu Austro-Ugarske Monarhije. Prve hrvatske novine u Istri – Naša sloga – pojavile su se devet godina nakon osnivanja Istarskog sabora (osnovan 1861. godine) i dvije i pol godine nakon donošenja Ustava.
Donošenjem liberalnog Ustava 1867. godine, koji je utvrdio „temeljna prava državljanina“ (pravnu jednakost, slobodu vjere i savjesti, ravnopravnost svih naroda i dr.), bio je otvoren put postupnoj demokratizaciji društva u okvirima ustavno-monarhističkog poretka vlasti. Postupnim širenjem biračkog prava (u početku vezanog za imovinski cenzus) istarskim je podanicima Monarhije po prvi put bilo omogućeno da se uključe u politički život sudjelovanjem u izborima za Carevinsko vijeće, Istarski sabor i općinska vijeća.
Taj liberalni ustav omogućio je naglo osnivanje velikog broja političkih i nepolitičkih udruga (među ovim posljednjima u Istri su najviše osnivana čitalačka društva). Za istarske Hrvate posebno je bio važan čl. XIX. Ustava koji je proklamirao ravnopravnost svih naroda u austrijskom dijelu Monarhije.
Širenjem pismenosti i donošenjem Zakona o tisku 1863. godine kojim je uklonjen dotadašnji neoapsolutistički sustav cenzure došlo je do naglog porasta izdavanja knjiga, časopisa i novina – koje su počele izlaziti posvuda u austrijskom dijelu Monarhije – te do oblikovanja političkog javnog mnijenja putem novina i drugih publikacija.
U okolnostima etničke izmiješanosti stanovništva u Istri i sve izraženijih nacionalno-političkih sukobljavanja od sedamdesetih godina XIX. stoljeća do Prvog svjetskog rata, većina talijanskih i hrvatskih novina nisu bile samo sredstvo prenošenja informacija već su i poticale nacionalno-političko organiziranje pripadnika vlastite etničke skupine u svrhu postizanja političke prevlasti u Istarskom saboru (u slučaju hrvatsko-slovenske stranke), odnosno zadržavanja prevlasti (u slučaju talijanske liberalne stranke). Stoga je većina talijanskog i hrvatskog novinstva u Istri do Prvog svjetskog rata imala naglašeno nacionalno-političko obilježje.
Najveća prepreka razvoju novinstva na hrvatskom jeziku u Istri – a to je ujedno i razlog zakašnjele pojave hrvatskih novina u odnosu na talijanske – bio je visoki stupanj nepismenosti među pripadnicima hrvatskoga puka.
Pokretanje i izdavanje novina zahtijevalo je znatna financijska sredstva. Razvijeno talijansko građanstvo financiralo je većinu talijanskih novina, koje su služile njegovim nacionalno-političkim i gospodarskim interesima. U okolnostima siromaštva i raširene nepismenosti među hrvatskim seljaštvom, te malobrojnog i gospodarski nerazvijenog hrvatskog sitnoga građanstva (koje se tek stvaralo), u Istri su se knjige, novine i časopisi na narodnom jeziku pojavili kasnije i izlazili u znatno manjem broju i nakladi u odnosu na talijanske publikacije, kao i u odnosu na hrvatski tisak u drugim hrvatskim pokrajinama. Npr. 1913. godine u Istri su izlazile 22 novine, od toga 12 na talijanskom, 6 na njemačkom, a 4 na hrvatskom jeziku.
Naša sloga – prve hrvatske novine u Istri – pojavila se u javnosti u vrlo skromnom obliku. Kod tog „malog listka“ – kako ga je nazivao njegov pokretač biskup Juraj Dobrila – u početku je sve skromno: format (24 x 34 cm – otprilike upola manji od uobičajenog formata novina10), obim (4 stranice), cijena – pogotovo za seljake (pojedini broj stajao je 5 novčića, a za seljake je godišnja pretplata bila 20 novčića), 128 učestalost izlaženja (dvaput mjesečno, a od 1884. tjedno11), broj suradnika (uglavnom svećenika i učitelja), financiranje i naklada (u početku oko 500 primjeraka).
Podnaslov lista – „Poučni, gospodarski i politički list“ – naznačuje njegove glavne teme. Počeo je izlaziti 1. VI. 1870. g. u Trstu nakon što su idejni začetnik i pokretač lista biskup Juraj Dobrila i „poznati našinac“ (pretpostavlja se da je to bio biskup Josip Juraj Strossmayer) osigurali sredstva za izdavanje 400 primjeraka ovih novina. Biskup Dobrila u početku nije bio siguran hoće li njihove novine naići na odaziv među hrvatskim „kmetima“ (kako su u Istri nazivani seljaci), kojima su prvenstveno bile namijenjene, jer je među njima bilo vrlo malo pismenih; stoga je očekivao da će se u početku putem pretplate prodavati samo 100 primjeraka. Krajem 1870. g. uredništvo lista izvijestilo je da je broj pretplatnika porastao na tisuću.
U drugoj polovini XIX. i početkom XX. stoljeća pojedini značajni pripadnici talijanske građanske inteligencije u Istri putem novina i knjiga širili su ideološke etničke predrasude o Hrvatima i Slovencima u Istri kao neciviliziranim pripadnicima „barbarskih” naroda kojima je suđeno da se civiliziraju prihvaćanjem nadmoćne talijanske kulture i jezika. Suprotstavljajući se takvim predrasudama biskup Dobrila i suradnici – uglavnom svećenici – koji su uređivali Našu slogu uzeli su za program ovog lista misao vodilju biskupa Strossmayera „Prosvjetom k slobodi!”, pri čemu se u prvom broju naglašava da je riječ o prosvjeti zasnovanoj na katoličkoj religiji.
Urednici su pokušali prilagoditi čitateljima način pisanja i jezik članaka pa od 16. VIII. 1871. počinje izlaziti rubrika „Franina i Jurina“ koja je ubrzo postala najpopularnija u puku. To su razgovori dvojice istarskih seljaka na istarskoj čakavici, pisani na način koji je bio blizak tradicionalnoj seljačkoj usmenoj predaji. Najčešća tema tih šaljivih razgovora bilo je ruganje onim pripadnicima hrvatskog naroda koji su na izborima glasali za talijansku građansko-liberalnu stranku.
Prvi odgovorni urednik lista bio je svećenik Antun Karabaić (1832. – 1906.), a najduže vrijeme glavnim su urednicima bili svećenici Mate Bastian (1828. – 1885.) (tijekom 1870-ih godina) i Matko Mandić (1849. – 1915.), koji je od 1883. do smrti bio urednik i glavni suradnik lista. Dr. Matko Laginja je bio urednik 1881.-1882. godine.
U posljednjem broju lista koji je izišao 25. V. 1915., uredništvo obavještava čitatelje: “Radi pomanjkanja radnih sila (zbog evakuacije civilnog stanovništva iz ratne luke Pule – op.), prisiljeni smo do boljih vremena nakon 45 godina obustaviti izdavanje našega lista.” Umjesto očekivanih „boljih vremena“, nakon rata uslijedilo je talijansko zaposjedanje Istre, a ubrzo nakon dolaska fašizma na vlast i zabrana izdavanja hrvatskih knjiga i novina. Zahvaljujući stečenoj svijesti o slobodi kod većine pripadnika hrvatskog puka nisu uspjeli pokušaji fašističkog prisilnog odnarođivanja istarskih Hrvata i Slovenaca u Istri. U tome je trajna zasluga Naše sloge.
Naša sloga na internetu
Zbog malo sačuvanih primjeraka ovih novina u Hrvatskoj i nepostojanja kompleta ovih novina u knjižnicama u Hrvatskoj, prije 25 godina, na inicijativu tadašnjih ravnatelja Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu (NSK) i Sveučilišne knjižnice u Puli snimljen je na mikrofilm komplet Naše sloge – svih 46 objavljenih godišta s oko 1.900 objavljenih brojeva – na temelju izvornika koji se čuvaju u četirima knjižnicama: Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, Sveučilišnoj knjižnici u Puli, knjižnici Porečke i Pulske Biskupije i Sveučilišnoj knjižnici u Rijeci. U posljednjih trinaest godina dvije knjižnice izradile su i na mreži objavile digitalne reprodukcije Naše sloge – Sveučilišna knjižnica u Puli na portalu Istarske novine online* (INO, 2007. godine) i Austrijska nacionalna knjižnica na portalu ANNO** (oko 2009. g.). Na internetu su kopije tih digitalnih reprodukcija Naše sloge objavljene na još dva portala: na portalu Stare hrvatske novine *** (NSK) i – odnedavno, posredstvom Austrijske nacionalne knjižnice u Beču – na portalu Europeana – europskoj digitalnoj platformi za kulturnu baštinu.**** Jedino je na portalu INO pulske Sveučilišne knjižnice objavljeno svih 46 godišta Naše sloge (s oko 1.900 brojeva).
* Naša sloga na portalu Istarske novine online: http://skpu.unipu.hr/ino/
Godina 1870.: http://ino.unipu.hr/data/nasa_sloga/1870/1.pdf
Godina 1871. (1. polovica): http://ino.unipu.hr/data/nasa_sloga/1871/1.pdf
** AustriaN Newspapers Online: Historische österreichische Zeitungen und Zeitschriften online. Dostupno na: http://anno.onb.ac.at/cgi-content/anno?aid=nsp
*** Stare hrvatske novine. Dostupno na: http://dnc.nsk.hr/Newspapers/LibraryTitle.aspx?id=b455c4eb-1be6-456f-a78b-6448899f00d0
**** Europeana collections. Dostupno na: https://classic.europeana.eu/portal/en/search?q= nasa+sloga
