Izložba “Upravni položaj grada Mostara od 1833. do 1918. godine” i promocija knjige „Upravni razvitak grada Mostara za vrijeme osmanske i austro-ugarske vlasti“
Muzej Hercegovine u Mostaru će 2.12.2020. u Centru za kulturu, u 19:00 sati, otvoriti izložbu UPRAVNI POLOŽAJ GRADA MOSTARA OD 1833. DO 1918. GODINE i promovirati knjigu Jasmina Brankovića pod naslovom „Upravni razvitak grada Mostara za vrijeme osmanske i austro-ugarske vlasti“.
U urbanoj, upravnoj i političkoj historiji Mostara postoji nekoliko ključnih momenata. Prvi od njih je dolazak Osmanlija. Sve do tada, Mostar je egzistirao kao malo srednjovjekovno gradsko naselje, sa svim karakteristikama urbanih aglomeracija ovog tipa, izuzev rezidencijalnog.
U narednom periodu, obzirom na svoj prirodni i strateški položaj, Mostar sve više dobija na značaju. Naročito intenzivan urbani i privredni razvitak grada zabilježen je u XVI, a dijelom i u XVII stoljeću. Svi formalni preduslovi za sticanje statusa kasabe ispunjeni su već početkom XVI stoljeća. Polovinom narednog, Mostar je imao sve atribute šehera, od kada se kao takav pominje u onovremenim službenim i drugim izvorima. Rast na urbanom prate i promjene na upravnom, političkom i demografskom planu.
Kako je u to doba izgledala i funkcionirala komunalna uprava, iz dostupnih izvora nije moguće u potpunosti utvrditi. Prema nekim podacima, gradska općina (beledija) u Mostaru je osnovana prije 1664. godine, od kada datira i prvi spomen o postojanju mostarskog gradonačelnika (šeher-ćehaje).
Gradska općina, kao i sam gradonačelnik se finansirala izdvajanjem odgovarajuće sume iz taksita bosanskih valija. U Mostaru su, kao i u drugim većim bosanskohercegovačkim mjestima, postojali i drugi civilni i vojni funkcioneri i predstavnici vlasti: povjerenik za harač, tržni nadzornik, baždar, janičarski serdar, građevinski nadzornik, dizdar, itd. Također, postojale su i zasebne esnafske uprave, koje su bile indirektno uključene u sistem komunalne vlasti.
Početak uprave Ali-paše Rizvanbegovića 1833. godine otvorio je novo poglavlje u historiji Mostara, koji tada i zvanično postaje administrativno, političko, kulturno i ekonomsko središte Hercegovine. Ovo se značajno odrazilo na cjelokupni dalji razvitak grada. Iz ovog perioda nema pouzdanih podataka o djelovanju komunalne uprave, izuzev o njenim pojedinim nositeljima.
U periodu do austrougarske okupacije, za grad Mostar su u upravnom pogledu bitne promjene koje su nastupile nakon proglašenja Uredbe o uspostavi vilajeta iz 1865. i Vilajetskog beledijskog zakona iz 1877. godine.
U sklopu promjena upravne i teritorijalne organizacije, koje su u Bosanskom vilajetu provedene nakon donošenja Uredbe iz 1865. godine, značajno je reformirana i komunalna uprava. U sjedištu svih liva i kaza se od 1866. godine formiraju gradske općine (beledije) sa posebnim ovlaštenjima komunalnog karaktera.
Beledijom rukovodi načelnik (reis) i općinska uprava, koje biraju građani. Općinska uprava ima prateću administraciju i komunalne referate, a finansira se iz komunalnih prihoda. Plaću za svoj rad primaju gradonačelnik, blagajnik i pisar, dok ostali članovi gradske uprave svoju funkciju obavljaju počasno. Upravnu organizaciju općine upotpunjavaju muktari gradskih mahala, koje bira stanovništvo. Ostvarivanje aktivnog i pasivnog biračkog prava bilo je limitirano imovinskim cenzusom.
Mostar je od polovine XIX stoljeća do okupacije 1878. godine postao sjedište austrijskog, ruskog, francuskog, engleskog i italijanskog diplomatskog predstavništva.
Okupacione trupe pod komandom generala Stevana Jovanovića su, nakon burnih događaja u gradu, praktično bez ispaljenog metka ušle u Mostar 5. augusta 1878. godine.
Dvojna monarhija je nakon zaposjedanja Bosne i Hercegovine u suštini zadržala zatečenu administrativno-teritorijalnu organizaciju, kao i sistem lokalne samouprave, ali uz bitno smanjenje njenih ovlaštenja.
Za određenje upravnog položaja grada Mostara u periodu austrougarske uprave značajni su slijedeći akti: Privremeni pravilnik za uređenje i djelokrug zastupstva Gradske općine u Mostaru od 10.06.1879., Općinski štatut sa izbornim redom za grad Mostar od19.12.1890., te Općinski red sa izbornim redom za grad Mostar od 16.02.1907. godine.
U odnosu na ostale bosanskohercegovačke općine sa normalnim, jedino su Mostar i Sarajevo do kraja austrougarske vlasti imali posebne općinske statute. Samoupravna prava i djelokrug mostarske Općine su, baš kao i u slučaju sarajevske, bili umnogome ograničeni propisivanjem širokih kontrolnih ovlaštenja Zemaljske vlade, odnosno nadležne političke oblasti nad njihovim radom. Ipak su mostarski općinari, a posebno njegovi veoma inventivni gradonačelnici, postigli značajne rezultate na planu urbanizacije grada i modernizacije njegovih funkcija.
Izvor: https://www.historiografija.ba/article.php?id=303