Kliofest 2016. – predstavljanje knjige „Kulturna politika hrvatskog antifašizma“
Kliofest
Petak, 13. svibnja 2016.
Knjižnica Bogdana Ogrizovića
19.30 Predstavljanje knjige
Kulturna politika hrvatskog antifašizma, Zagrebačka naklada
Sudjeluju: Drago Roksandić, Vlatka Filipčić Maligec, Filip Škiljan, Snježana Koren
—
Predstavljanje monografije o Prvom kongresu kulturnih radnika u Topuskom 1944. godine – Kultura hrvatskog antifašizma – održat će se u petak 13. u knjižnici Bogdana Ogrizovića od 19.30. Uz autore Dragu Roksandića i Vlatku Filipčić Maligec sudjeluju Snježana Koren i Filip Škiljan.
Prvi kongres kulturnih radnika u Topuskom i dalje je, preko sedamdeset godina nakon njegova održavanja, događaj čiji svi aspekti, pa onda ni posljedice na daljnji razvoj buduće države, nisu dovoljno istraženi. Na njemu su sudjelovali brojni umjetnici, znanstvenici i javni radnici čije će djelovanje umnogome obilježiti razvoj buduće socijalističke Hrvatske. Događaj je to koji pokazuje da ni u to vrijeme među njima nije bilo unisonih stavova, i u kojem se zrcale neki kasniji sukobi.
Stoga bi bolje rasvjetljavanje onoga što se zbivalo tijekom priprema samoga Kongresa, tijekom njegovih zasjedanja i nakon Kongresa, pružilo dragocjen doprinos razumijevanju kasnijeg odnosa između pojedinih sudionika događanja. U Topuskom su bili prisutni glumci, kazalištarci, slikari, plesači i pjevači, književnici …
Vladimir Nazor u svom pozivu na Kongres, upućenom prije svega intelektualnoj eliti, zove na opovrgavanje izreke da dok oružje bijesni, muze šute. Nazor je već u tom trenutku pokušavao naći rješenje očuvanja hrvatske nacionalne kulture u budućoj višenacionalnoj Jugoslaviji, na koje predratna Jugoslavija nije uspjela naći odgovor, ali s druge strane i pronaći ono što je zajedničko različitim narodima. Ovo pitanje za Hrvatsku ponovo postaje aktualno zbog sveprisutne globalizacije i nakon ulaska u EU.
Već pri samom sazivu Kongresa, tonovi različitih aktera nisu bili usklađeni. Dok je Nazor želio graditi budućnost, okrenuti se mladosti, budućnosti, pobjedi i uskrsnuću, neki od članova Sazivačkog odbora Kongresa zvali su na osvetu. Ova dvojnost često će obilježiti i poratno razdoblje. Nazor se pozivao na umjetničke kriterije, Odbor na političko-propagandne.
Često je hrvatska politika bila na ovim razmeđama, ne samo u razdoblju socijalističke Jugoslavije. Zato je bilo potrebno rasvijetliti Prvi kongres kulturnih radnika u Topuskom, vidjeti kojim su putem kasnije krenuli njegovi sudionici.
Sačuvani su brojni izvori koji govore o ovom značajnom događaju, no zanimljivo je da on nije interpretiran u dovoljnoj mjeri. Izvori i kasnija svjedočanstva sudionika ponekad su kontroverzna i zaslužili su detaljnu analizu.
Sretna je okolnost da je sačuvan i velik broj fotografija i likovnih djela. Na kongresu je nastalo i antologijsko izdanje Kovačićeve “Jame”, s ilustracijama Price i Murtića, a o inventivnosti koja je bila potrebna da bi se objavilo svjedoči i činjenica da je za korice knjige korišteno padobransko platno. U svojem je istupu na Kongresu Ivan Supek pozvao na suzdržavanje od korištenja atomskog oružja.
Prvi Kongres kulturnih radnika u Topuskom obilježen je brojnim nedoumicama, raslojavanjima, interesima i alternativama, i upravo je stoga zaslužio cjelovitu monografsku obradu.
—
Kultura hrvatskog antifašizma ostaje i dalje velika nepoznanica, opterećena ideološkim balastom različitih usmjerenja. Mnoge činjenice s njome u vezi još su uvijek u sivoj zoni “tajnih povijesti” – mistifikacija u funkciji utilitarnih potreba razdoblja poslije 1945. godine. Ključno pitanje u bilo kakvu pokušaju suvremene rekonstrukcije kulturne politike hrvatskog antifašizma je nesumnjivo često spominjani, ali još uvijek nedovoljno istraženi Prvi kongres kulturnih radnika u Topuskom koji se održao od 25. do 27. lipnja 1944.
Na njemu su sudjelovali brojni umjetnici, znanstvenici i javni radnici čije će djelovanje umnogome obilježiti daljnji razvoj hrvatske kulture. Događaj je to koji pokazuje da ni u to vrijeme među njima nije bilo jedinstvenih stavova, i u kojem se zrcale neki kasniji sukobi.
Autori su pristupili pisanju sa sviješću da jedna knjiga posvećena kulturi hrvatskog antifašizma ne može riješiti probleme koje već generacije povjesničara nisu riješile. Međutim, pošli su od pretpostavke da je moguće, koristeći objavljene i neobjavljene izvore različitih vrsta i provenijencija, napraviti nužan korak naprijed. Ova knjiga je pokušaj da se inovativnijim pristupima Prvi kongres kulturnih radnika stavi u širi kontekst kulture i kulturne politike hrvatskog antifašizma te da se napravi korak dalje u rekonstrukciji priprema i rada Kongresa te kulturnih programa koji su bili njegov sastavni dio, kao i potpunijoj identifikaciji sudionika. Posebna pozornost posvećena je vizualnoj prezentaciji kongresnih aktera i zbivanja.