Petra Kolesarić – prikaz knjige – “Građani slobodnog i kraljevskog grada Osijeka 1809. – 1850.”, 2020.
Građani slobodnog i kraljevskog grada Osijeka 1809. – 1850. Priredila i uvodnu studiju napisala Eldina Lovaš, Državni arhiv u Osijeku, Osijek 2020, 242 str.
U svibnju 2020. godine objavljena je i predstavljena knjiga Građani slobodnog i kraljevskog grada Osijeka 1809. – 1850. Knjigu je priredila i za nju uvodnu studiju napisala Eldina Lovaš. Autorica je doktorandica na Sveučilištu u Pečuhu, ima dvije objavljene knjige te više znanstveno-istraživačkih i stručnih radova prvenstveno orijentiranih na demografsku, društvenu i vjersku povijest južne Baranje i Osijeka u razdoblju druge polovice 18. i prve polovice 19. stoljeća. Knjiga je izdana u nakladi Državnog arhiva u Osijeku.
Sadržaj knjige obuhvaća: predgovor, uvodnu studiju naslovljenu O građanstvu slobodnog i kraljevskog grada Osijeka (9-44) s popratnim poglavljima, Evidencije slobodnog i kraljevskog grada Osijeka (45-187), sažetke na engleskom i mađarskom jeziku, priloge, popis ilustracija, izvore i literaturu, kazalo imena te bilješku o autorici.
U Predgovoru (7-8), urednik doc. dr. sc. Danijel Jelaš istaknuo je kako je osječka povijest prve polovice 19. stoljeća već uvelike istraživana i obrađivana, no ipak nedostaju temeljne znanstvene studije koje bi pomogle pri oslikavanju osječke povijesti u navedenom razdoblju, što upućuje kako je ova knjiga značajan pomak u nastojanjima da se ovakvi povijesni podatci učine dostupnijim i jednostavnijim za korištenje. Isto tako, urednik je opisao i ulogu Državnog arhiva u Osijeku te fond pod nazivom Poglavarstvo slobodnog i kraljevskog grada Osijeka (1809.-1850.) u kojem se čuvaju objavljeni izvori.
Uvodna studija O građanstvu slobodnog i kraljevskog grada Osijeka (9-44) obuhvaća Uvod (9-22) koji čine tri potpoglavlja, poglavlje Građani Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka: povijesnodemografska analiza podataka (22-43), Zaključak (44) te Evidencije građana slobodnog i kraljevskog grada Osijeka (45-47).
U prvom potpoglavlju Uvoda pod naslovom Stjecanje statusa slobodnog i kraljevskog grada (9-15) autorica opisuje proces stjecanja statusa slobodnog i kraljevskog grada koji započinje u prvoj polovici 18. stoljeća. Također, autorica navodi kako je u usporedbi s drugim gradovima, Osijek status dobio relativno kasno, odnosno 1809. godine, a razloge pronalazi u dugotrajnom procesu ujedinjenja Unutarnjeg, Gornjeg i Donjeg grada. U sljedećem potpoglavlju Ostvarivanje građanskog statusa i građanskih prava (15-19) donosi se opis na koji je način gradsko stanovništvo stjecalo građanski status, pri čemu svakako treba reći kako nisu svi građani mogli dobiti status, a za njegovo stjecanje pojedinci su trebali zadovoljiti uvjete poput materijalnog statusa, vjerske pripadnosti, bračnog statusa i slično. Posljednje potpoglavlje uvodnog poglavlja je Upisnik građana i Knjiga začasnih građana kao izvori za istraživanje osječkog građanstva (19-22), a u njemu autorica opisuje oba izvora, njihov izgled te sadržaj, odnosno na koji su način upisani građani u pojedinom izvoru.
Središnje poglavlje uvodne studije je Građani Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka: povijesnodemografska analiza podataka (22-43), a sadrži analizirane podatke iz Upisnika građana i Knjige začasnih građana i to uz pomoć kvantitativne, kvalitativne i analitičke metode. U potpoglavlju Identifikacija građana u Upisniku građana i u Knjizi začasnih građana (22-23) autorica donosi tablice vezane uz identifikaciju građana u Upisniku građana, koja obuhvaća ime i prezime, godinu stupanja u građanstvo, vjersku pripadnost, zanimanje, bračni status te uplaćenu pristojbu, kao i u Knjizi začasnih građana u kojoj je građane moguće identificirati prema imenu i prezimenu, stupanju u svezu te zanimanju. Sljedeće potpoglavlje Statistički podatci o građanima (24-43) sadrži opsežnu analizu građana s obzirom na broj upisanih građana u oba izvora, kao i broj s obzirom na vjeroispovijesti, zatim bračni status, podrijetlo, plemstvo, sinove građana te zanimanja, pritom podijeljena na obrtnička, trgovačka te intelektualna i službenička. Cijelo je poglavlje popraćeno slikama izvora, tablicama te grafikonima u boji.
U Zaključku (44) autorica iznosi najznačajnije tvrdnje vezane uz rezultate analiziranih podataka, što svakako može poslužiti kao orijentir za buduća istraživanja temeljena na Upisniku građana i Knjizi začasnih građana.
U poglavlju Evidencije građana slobodnog i kraljevskog grada Osijeka (45-47), točnije potpoglavlju Način objavljivanja izvorā opisano je kako se knjiga u potpunosti temelji na Upisniku građana i Knjizi začasnih građana te je iznesen cilj objavljivanja koji označava sustavno prezentiranje relevantnih izvornih demografskih podataka o građanima slobodnog i kraljevskog grada Osijeka u prvoj polovici 19. stoljeća. Autorica je također iznijela i na koji su način oblikovane tablice i opisan je sustav kratica.
Nakon uvodne studije slijedi prvo Upisnik građana (49-111) u kojemu je abecednim redom navedeno ukupno 1014 osječkih građana. Potom slijedi Knjiga začasnih građana (113-187) u kojoj su upisana imena i prezimena, stupanje u svezu te zanimanje za 1098 građana.
Knjiga Građani slobodnog i kraljevskog grada Osijeka 1809. – 1850. značajan je doprinos istraživanjima usmjerenim na povijest Osijeka u prvoj polovici 19. stoljeća, ali i onima koja su usmjerena na šira demografska, politička i društvena zbivanja u Habsburškoj Monarhiji u navedenom razdoblju. Prema tome, knjigu treba preporučiti povjesničarima i povijesnim demografima, svima koje zanima demografska povijest Osijeka od 1809. do 1850. godine, ali i široj javnosti koja među brojnim podatcima želi pronaći podatke je li njihov predak uživao status građanina u slobodnom i kraljevskom gradu Osijeku.
Petra Kolesarić