Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac

JAVNA USTANOVA


SPOMEN-PODRUČJE JASENOVAC

JASENOVAC

http://www.jusp-jasenovac.hr/

 

Vijesti

 

27. TRAVNJA 2016.

 

Objava za medije                   

 

 

Pred sam početak komemoracije koja se održava u spomen svim stradalima u jasenovačkom logoru, a povodom obilježavanja dana proboja 22. travnja, pristupio mi je novinar TV-a kojemu se navodno ne dozvoljava položiti vijenac, ali istovremeno to je bila, naknadno sam uvidjela, svojevrsna provokacija koju nisam naslućivala. Prvenstveno želim istaknuti da je cijeli događaj snimljen bez mojeg znanja, pa stoga i pretpostavljam da je bila želja zabilježiti reakcije na vijenac kojega je grupica donijela, a na kojem je pisalo “Stradalima logora Jasenovac od 1941. do 1951. godine”. Sam taj vijenac ja nisam vidjela, a moram priznati da se u neposrednom trenutku prije početka službenog i televizijskog programa komemoracije nisam snašla. Moram naglasiti – mi se u Spomen području Jasenovac bavimo muzejskom i edukativnom djelatnošću prema Zakonu o muzejima i isključivo i samo komemoriranjem stradalih Srba, Roma, Židova, Hrvata antifašista i ostalih naroda koji su stradali u ustaškom koncentracijskom logoru Jasenovac od 1941. do 1945. godine.

 

 

 

Komemoracija 22. travnja, na obljetnicu proboja logoraša izvedenog 1945. godine, posvećena je sjećanju na žrtve jasenovačkog ustaškog logora, i ona se ne smije zloupotrebljavati za pokušaje relativiziranja njihovih patnji izazvanih nasiljem i genocidnom politikom ustaškog režima, te radi polaganja spornog vijenca upućujem ispriku preživjelim logorašima, potomcima žrtava, kao i hrvatskoj javnosti.

 

 

 

Nataša Jovičić

 

Ravnateljica JUSP Jasenovac

 

 

TRAVANJ 2016.

 

Odlazak jednog od posljednjih preživjelih zatočenika iz proboja

 

 

 

Nedavno smo zatečeni viješću da nas je napustio Ješua Abinun, jedan od trojice posljednjih živućih zatočenika iz proboja. Šua je rođen u sarajevskoj židovskoj obitelji Izaka i Rivke Abinun 12. svibnja 1920. godine. Do početka Drugog svjetskog rata radio je kao frizerski pomoćnik u salonu Rafe Levija koji se nalazio na sarajevskom Marindvoru. Ustaška policija uhapsila ga je 25. listopada 1941. godine zajedno s bratom i ocem. Preko sarajevskog sabirnog logora sutradan su stočnim vagonima zajedno s brojnim Židovima iz Sarajeva deportirani u Jasenovac. Dva dana i dvije noći nisu dobili ni hranu ni vodu. U pretrpanim vagonima ljudi su obavljali nuždu. Mnogi su i umrli na putu za logor.

 

 

Po dolasku u mjesto Jasenovac ustaše su ih temeljito opljačkale, a potom zatvorile u već napola srušenu mjesnu pravoslavnu crkvu. Narednog dana prebačeni su u jasenovački logor Bročice. Ondje su zajedno s ostalim zatočenicima odvođeni na rad u šumu i izgradnju nasipa. Radili su i po 10 sati dnevno, a da pri tome hrane gotovo i nije bilo. Ujutro su dobivali toplu vodu, ručak se sastojao od tri crvljiva krumpira, a za večeru pokoje zrno graha u toploj vodi. Ustaški stražari tukli su i ubijali zatočenike za vrijeme rada te stalno od njih tražili novac koji oni nisu ni imali. Iscrpljeni i slomljeni od mučenja, gladi i bolesti, zatočenici su svakodnevno umirali u barakama ili su ubijani na nastupima. Prilikom likvidacije ovog logora 14. studenog 1941. godine veliki broj zatočenika je ubijen. Nakon što su ustaše oglasile da se toga dana neće ići na rad, upali su u barake i željeznim šipkama počeli ubijati logoraše. Ješua se spasio bijegom iz barake. Tom prilikom ubijen je njegov otac zajedno s još 114 logoraša iz tzv. „židovske barake“. Ostali su narednih dana prebačeni u novoformirani logor Ciglanu.

 

 

 

Ješua je isprva raspoređen u radnu grupu grobara zbog čega je imao priliku prisustvovati likvidaciji brojnih grupa zatočenika. Vidio je kada su ustaše početkom prosinca 1941. na logorskom groblju maljevima i sjekirama ubili grupu od 25 Srba i Židova koji su bili proglašeni nesposobnima za rad.

 

 

 

Početkom 1942. godine s grupom zatočenika obrtnika upućen je u logor u Staroj Gradiški gdje su uvjeti života bili nešto bolji s obzirom na to da je taj logor prilikom osnivanja zamišljen kao mjesto za politički preodgoj zatočenih Hrvata. Ješua je ondje ostao sve do kolovoza 1943. kada je ponovno vraćen u Jasenovac.

 

 

 

U logorskoj brijačnici proveo je preostale godine zatočeništva. Nakon proboja iz logora Ješua je smješten na oporavak u bolnicu u Lipiku. Bio je jedan od ključnih svjedoka Zemaljske komisije Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača prilikom sastavljanja Izvještaja o zločinima u logoru 15. studenog 1945. godine.

 

 

 

Kao jedan od trojice posljednjih živućih sudionika proboja, Ješua je posljednje godine života provodio u domu umirovljenika u Splitu. Preminuo je 27. veljače 2016. godine. Pokopan je na splitskom groblju Lovrinac.

 

 

22. TRAVNJA 2016.

 

U sklopu ovogodišnje komemorativne svečanosti koja je 22. travnja održana u Jasenovcu otvorena je izložba „Nestali u Holokaustu – Zemun, svaka slika priča priču“ autora Nenada Fogela.

 

 

 

Priča je to o sudbini i stradanju članova brojne židovske zajednice u Zemunu od kojih je najveći broj umoren u ustaškim logorima u Jasenovcu i Staroj Gradiški. Od gotovo 600 zemunskih Židova ustaške logore i druga mjesta stradanja preživjelo je svega oko 10% prijeratnih članova. Posebno potresne i dojmljive su brojne fotografije ljudi – žrtava logora koje su postavljene na ukupno 24 izložbena panoa.

 

 

Izložbu su uz brojne građane i potomke preživjelih zatočenika obišli predstavnici ambasada Francuske i Australije,  ministar kulture Zlatko Hasanbegović, delegacija Srba iz Banja Luke, predstavnici Srpske pravoslavne crkve, saborski zastupnici Ivan Vilibor Sinčić i Miroslav Tuđman, delegacija udruge Vukovarskih branitelja, ugledni povjesničari Danijel Vojak i Goran Hutinec i romske udruge.

 

 

 

Dva dana kasnije u sklopu komemoracije koju je organizirao Savez antifašističkih boraca i antifašista (SABA) izložbu je pogledalo još nekoliko tisuća ljudi među kojima predstavnici preživjelih zatočenika i antifašističke udruge iz Splita, Čazme, Ludbrega, Zagreba, Petrinje i brojnih gradova.

 

 

 

Posjetiteljima je podijeljeno preko 500 primjeraka pratećeg kataloga izložbe koje su dar autora i Jevrejske općine Zemun.

 

 

 

Posjetitelji će izložbu moći vidjeti sve do petka 29. travnja nakon čega će biti postavljena u Zagrebu u galerijskom prostoru Kulturnog centra „Šalom“ u Radićevoj 26. Svečano otvorenje predviđeno je za 3. svibnja u 19 sati.

 

 

 

 

22. TRAVNJA 2016.

 

Govor Pave Molnar, najstarije živuće bivše zatočenice logora

 

 

 

Jasenovac. Simbol zla. Zlo koje nije haralo samo ovdje i samo tada. Zla koje je iznjedrila mržnja prema drugome, prema drugima, prema onima koji drugačije misle. Mržnja na koju čovjek kao biće ni danas nije imun. Zašto ova gorka, mračna i tragična škola ima tako slabe učenike?

 

 

 

Pred ovim Cvijetom okupili smo se kao i svake godine da se sjetimo i dostojanstveno tugujemo za svima onima koje je zločinački ustaški režim ovdje pogubio samo zato što su bili druge vjere i druge nacionalnosti, kao i onima koji su se protiv takvog režima borili ili čak se samo s njime ne slagali. U ovom logoru smrti u kojem se svakodnevno umiralo od bolesti, gladi, metka i noža logoraši su nalazili snagu da jedni drugima pomažu, da se brinu i hrabre, da ne klonu. Lijekova nije bilo, liječilo se lijepom riječju.

 

 

 

Među prvima ubijeni su Romi, pa Židovi, kolone srpskih žena, Hrvata koji se nisu slagali s ustaškim režimom, staraca, djece; dotjerani su u logor da bi nestali kako bi napravili mjesta za one koji dolaze iza njih. Teško je zaboraviti kako ustašica zbog jednog aspirina ubija mladu Židovku, ne može se zaboraviti kako srpsku djecu odvajaju od majki, plač i krikovi i danas se čuju, ta djeca mahom su umrla od gladi i bolesti, neka tek rođena.

 

 

 

Ovo je mjesto tišine, ovo je mjesto tuge, ovo je mjesto velikog bola, ovo je mjesto sjećanja i opomene. Ali ovo ne smije biti mjesto mržnje. Mi preživjeli logoraši odbacujemo zlo, u nama ne živi mržnja. Mi osuđujemo zločin, ali slavimo život, mir, toleranciju, nadu u budućnost bez vlasti zla oko nas i u nama, crpeći nadahnuće u onoj snazi koja nam je pomogla da preživimo najteže trenutke naših života.

 

 

 

Mi svi zajedno dužni smo to ovim žrtvama ovdje čiji životi su prekinuti na pragu života, u cvijetu mladosti, u starosti koja je trebala biti mirna i spokojna. Dužni smo to našim unucima i onima koji dolaze poslije njih.

 

 

 

Molim sve prisutne za duboku, duboku tišinu.

 

 

 

29.03.2016.

 

Bivša zatočenica logora

 

Pava Molnar (95)

 

 

Prethodne vijesti dostupne su na poveznici:

 

http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=5027

 

Odgovori