Jens Bjørneboe, “Tišina”
Izdavač DAF iz Zagreba objavio je 2019. godine hrvatsko izdanje knjige “Tišina: antiroman i apsolutno posljednji protokol” Jensa Bjørneboea (s norveškog prevela Anja Majnarić) koji tematizira europsku kolonijalnu prošlost.
—
“Kao veliko finale trilogije *Povijest bestijalnosti* Bjørneboe nam piše *Tišinu* u zatišju pred oluju, pred veliku Revoluciju koju očekuje kao veliko razrješenje svih problema s kojima se čovječanstvo od pamtivijeka bori. Nalazimo ga u neimenovanom gradu sjeverne Afrike, gdje malo sam malo u razgovoru s prijateljem Alijem ili pak ostarjelim Kolumbom kojega susreće na ulicama grada pretresa europsku kolonijalnu povijest, brojne genocide i razaranja koja su Europljani počinili na drugim kontinentima kako bi se dočepali zlata i ostalih bogatstava. Istrebljenje Inka i Azteka, robovlasništvo, zlatna i naftna groznica govore mu da su zlo i bestijalnost konstanta a ne iznimke, ali on ipak zadržava vjeru da su ljudi dobri koliko i zli i da još ipak ima nade za ljudski rod.”
“U susretu ljudskog uma sa svijetom događaju se neobične stvari. Ponekad nastrada um, ponekad nastrada svijet. Ali uglavnom gubi duša.” Ovo su riječi iz romana kojima suvremeni norveški autor izrazito precizno pozicionira smisao svoga djela – to je svojevrsna povijest ljudskih zlodjela, odnosno povijest nestanka ljudske duše. Kroz susrete s prijateljem Alijem, profesorom povijesti koji dolazi “s druge strane pustinje”, kao tajanstvenog afričkog lokaliteta, te vremešnim i “isluženim” Kolumbom, glavni lik propitkuje razne oblike europskih opačina u svrhu osvajanja i bogaćenja – istrebljenje Inka i Azteka, robovlasništvo, zlatna i naftna groznica, genocidi… Zatočen u tišini, kao stanju nakon kojeg “dolazi velika promjena”, on se nada Revoluciji koja će čovječanstvu donijeti konačno oslobođenje od svega zla. Posljednji dio trilogije “Povijest bestijalnosti”.
Izvori i dodatne informacije:
https://www.daf.hr/novosti/tisina
http://www.matica.hr/vijenac/676/nasilnost-kolonijalne-proslosti-29934/