Rasprave povodom rušenja i uklanjanja spomenika u SAD-u i Europi
O rušenjima i uklanjanjima spomenika vezanih uz robovlasničku i kolonijalnu prošlost tijekom antirasističkih prosvjeda u SAD-u i Europi objavljeno je u domaćim medijima nekoliko priloga koji toj problematici pristupaju iz različitih perspektiva.
—
PROSVJEDI
Zašto se ruše spomenici ‘nedodirljivih ikona‘ povijesti SAD-a? Nije siguran ni prvi predsjednik
I autor Deklaracije o neovisnosti bio je vlasnik više od 600 robova i crnu je rasu smatrao inferiornom bijeloj
HINA
https://www.hina.hr/vijest/10400181
—
Hrvatska
UNIŠTILI 2900 SPOMENIKA
ZAŠTO HRVATI RUŠE SPOMENIKE PRETHODNIH RAZDOBLJA? ‘To se zapravo događa stalno, ali jedna stvar je tu problematična’
Dok se svijet zgraža rušenjem spomenika tijekom antirasističkih prosvjeda, u Hrvatskoj je u proteklih 30 godina srušeno ili vandalizirano čak 2900 spomenika i kipova
—
NEREDI U AMERICI
Koje spomenike treba srušiti, a koje ne?
Gordan Duhaček
https://www.index.hr/vijesti/clanak/koje-spomenike-treba-srusiti-a-koje-ne/2190123.aspx
(komentiraju Sanja Horvatinčić i Jasna Galjer)
—
NE RUŠIMO KIPOVE!
Trend koji je nekad bio popularan u istočnoj Europi danas se širi na europskom Zapadu i SAD-u
Demokracija traži da ne zaboravimo naše bivše greške, bivše zablude, čak i bivše sramote
Jurica Pavičić
—
Neka vas „preispisivanje povijesti“ ne zabrinjava: upravo je to historičarski posao
Charlotte Lydia Riley
S engleskog prevela Karolina Hrga
Rušenje spomenika britanskom robovlasniku Edwardu Colstonu u bristolsku luku dočekano je, između ostalog, reakcijama koje hine zabrinutost za historiografiju. Međutim, svako je postavljanje spomenika i politički čin, a kada je omjer komemoracije eksponenata trgovine robljem i imperijalizma naspram njihovih žrtava toliko jednostran, upravo se obaranje ovakvog spomenika ispostavlja kao predugo odgađani prilog historijskoj reevaluaciji.
—
Da li je pravno dopušteno rušiti istorijske spomenike?
Vesna Rakić Vodinelić
Širom SAD, a (ipak) ne tako masovno i u Evropi, spomenici poznatim ličnostima Konfederacije, kao i drugima za koje se smatra da su podržavali robovsku ili uopšte nečovečnu tradiciju, svakodnevno se ruše. Ruše ih redovno građani koji protestuju protiv vrednosti / „vrednosti“ koje spomenici oličavaju.
Državice nikle na području Jugoslavije takođe nisu bile pošteđene rušenja objekata kulturno-istorijskog nasleđa i to ne samo u ratom zahvaćenim područjima, nego ni drugde.
Da li je pravno gledano uvek zabranjeno rušiti spomenike?
—
Otpisani spomenici
Milan Gavranović
Spomenici velikanima od bronce trajnijima nisu trebali biti ni postavljeni ako bar dva puta nisu oboreni, rekao je svojevremeno Miroslav Krleža. Da nije riječ samo o još jednoj ciničnoj dosjetki, pokazuje i aktualno rušenje spomenika u Americi
https://www.portalnovosti.com/otpisani-spomenici
—
VJERAN PAVLAKOVIĆ
Povjesničar specijaliziran za kulturu sjećanja: ‘Jako je pogrešno rušiti spomenike‘
‘Zagovaram da se spomenici ne ruše nego uz njih postave ploče na kojima bi bio opisan kontekst vezan za osobe ili događaje‘
Robert Bajruši
—
Rekonkvista
Ideologija i stvarnost. Rušenje spomenika robovlasnicima i kolonizatorima ulično je intenziviranje dugogodišnjeg i institucionaliziranog trenda
Ivo Škorić
Javni spomenici na meti prosvjednika i vandala
Spomenici i povijesno breme nacija
Dino Milinović
http://www.matica.hr/vijenac/688%20-%20690/spomenici-i-povijesno-breme-nacija-30624/
Moć i nemoć ikonoklazma
Koje su sličnosti i razlike između uklanjanja spomenika NOB-u i ‘brisanja’ povijesti u postsocijalističkim zemljama i aktualnih događaja na zapadu, ponajviše u angloameričkom svijetu, potaknutih antirasističkim pobunama i pokretima?
Srećko Pulig
https://www.portalnovosti.com/moc-i-nemoc-ikonoklazma
Kultura ukidanja
Feministički i LGBT pokret nisu zahtijevali rušenje spomenika patrijarhalnog društva. Suvremeno idolopoklonstvo, ikonoklazam, demokracija i zapadna kultura
Ana Munk