Kako izaći iz historiografske (samo)izolacije?

I dok se u Hrvatskoj trenutno govori o popuštanju mjera izolacije uspostavljenih zbog epidemije koronavirusa, vrijedi zapitati se što iskustvo izolacije znači za hrvatsku historiografiju. Očito je da globalna pandemija koronavirusa nije samo zdravstveno nego i političko, društveno i ekonomsko pitanje. A u kojoj je mjeri historiografsko? Vidjeli smo da su mediji donosili priloge o Španjolskoj gripi, kugi i drugim epidemijama kroz povijest te načinima njihova obuzdavanja i odnosa prema njima, kao i utjecajnim ličnostima javnog zdravstva poput Andrije Štampara. Na isti način smo na portalu Historiografija.hr predstavljali historiografske „zdravstvene djelatnike“, povjesničare i povjesničarke koji se bave poviješću bolesti, medicine i zdravstva u različitim razdobljima – što ćemo nastaviti činiti i dalje. Fokusirali smo se tom prigodom na određenu vrstu programa „Historiografija u doba korone“ s brojnim obavijestima široko vezanima uz tu problematiku.

„Nezamislivo je misliti ne uspoređujući“, poznata maksima iz komparativne povijesti, jak je argument u prilog tome da će povijest – kako udaljena tako i nedavna, ali i ona današnja koja upravo to postaje – uvijek neizostavno imati svoje mjesto referiranja i uspoređivanja u našem objašnjavanju suvremenih (ne)prilika. Epidemija koronavirusa ukazala nam je da imamo historiografske „zdravstvene radnike“ koji o tome mogu upućeno i stručno govoriti – postavljajući navodnu suvremenu iznimnost u povijesnu perspektivu – kao što imamo stručnjake i za druge teme i probleme. No povjesničari imaju što reći ne samo o epidemijama, bolestima, medicini i zdravstvu kroz povijest nego i zdravstvenim, ekonomskim i društvenim krizama i životu tijekom kriza i nakon njih.

Osim ekspertize o kugi i Španjolskoj gripi, poznato im je što se događalo u svijetu za vrijeme tih, ali i drugih epidemija i bolesti poput AIDS-a i SARS-a, kao i velikih ekonomskih i političkih kriza, što je važna orijentacija za našu suvremenost. Kako je svijet izlazio iz dramatičnih kriza? U vrijeme pandemije koronavirusa posebno je sada aktualno pitanje hoće li svijet zaista biti nepovratno drugačiji kako se često govori ili će se ipak sve brzo vratiti na staro ili je pak istina negdje u sredini. I u tome prošla iskustva mogu biti jako zanimljiva. Stoga na aktualnom natječaju Hrvatske zaklade za znanost povodom pandemije itekako svoje mjesto imaju i povjesničari.

Vjerujemo da povjesničari mogu govoriti ne samo o povijesnim nego i društveno važnim temama. Zato bismo voljeli da ova situacija rezultira promjenom u kojoj bi se povjesničari i povjesničarke još više otvorili javnosti i komunicirali o društveno važnim temama. Ovo nam može biti poticaj i za potvrđivanje ili pak novu borbu za opravdavanje društvene važnosti povijesne znanosti. I dok mnogi povjesničari, nastavnici i studenti povijesti to već nastoje činiti, neka ovo bude poticaj da se tome priključe i drugi, kao i za usustavljivanje pojedinačnih inicijativa. Za početak, bilo bi dobro da znanstvene i stručne institucije svoje materijale i aktivnosti učine još dostupnijima na daljinu i da naprave korak dalje u digitalizaciji i javnom komuniciranju. Važno je inače izlaziti i iz opće teorijsko-metodološke i međunarodne historiografske (samo)izolacije, ali u ovom trenutku prije svega mislimo na izlazak historiografije iz društvene (samo)izolacije.

Isto tako, i dok različite struke iznose svoju perspektivu na ono što nam se trenutno događa – i medicina, i ekonomija, i politologija, i sociologija, i druge – nadamo se da će historiografija kao i dosad nastojati objedinjavati njihove spoznaje. Stoga na portalu Historiografija.hr pokušavamo prenositi načine kako su navedene discipline u Hrvatskoj, susjedstvu i svijetu reagirale na aktualnu situaciju. Htjeli bismo, koliko je u našoj moći, pratiti što više toga i informirati što se događa s drugim strukama, možda i više nego što to one same – često zabavljene same sobom – čine. Nadamo se da bi i u tome mogla biti naša određena specifičnost i dodatna stručna i društvena relevantnost.

U vrijeme povećanja održavanja koncerata na daljinu, završit ćemo stoga prigodnim riječima iz pjesme Gorana Barea – „Pokreni se, izmijeni se“!

Urednik