Ivan Milec – Prikaz knjige Hrvoje Čapo, Kraljevina čuvara: represivni aparat monarhističke Jugoslavije na području hrvatskih zemalja (1918-1941), Hrvatski institut za povijest, Zagreb 2015.
Hrvoje Čapo, “Kraljevina čuvara: represivni aparat monarhističke Jugoslavije na području hrvatskih zemalja (1918-1941.)”, Zagreb: Hrvatski institut za povijest, 2015.
Kako i sam autor navodi u predgovoru, temelj ove knjige je doktorska radnja obranjena 2012. na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Knjiga je podijeljena na šest većih cjelina koje su dalje podijeljene u manje dijelove. Na kraju knjige nalazi se značajna zbirka fotografija iz promatranog razdoblja te Prilozi u kojima se mogu pronaći popisi brigada oružništva. Kao najznačajniji dio Priloga izdvojio bih prijepise odabranih dokumenata Državnog tajništva SAD-a o stanju u Kraljevini SHS/Jugoslaviji.
U Uvodu (9-44) autor analizira spoznaje o navedenoj problematici te izvore i literaturu koju će u svom radu koristiti. Zatim opisuje vladavinu kralja Aleksandra, njegovu povezanost s vojskom i preuzimanje neposredne vlasti nakon uspostave diktature. U sljedećem potpoglavlju (24-29) ukratko analizira Vidovdanski i Oktroirani ustav, njihove sličnosti i razlike s osvrtom na stvari vezane uz represiju. U dva sljedeća potpoglavlja autor prikazuje važnost represivnog aparata za samu vlast (29-34) te općenito politički sustav kroz promatrano razdoblje (34-39). U zadnjem dijelu uvodnog poglavlja prikazan je razvoj oružništva na području hrvatskih zemalja i na području Srbije prije uspostave zajedničke države (39-44).
Kao što i sam naslov govori, poglavlje Ustrojstvo (47-70) prikazuje ustroj Ministarstva unutrašnjih poslova, njegove ovlasti i zaduženja te suradnju s lokalnim vlastima. Analizirane su i promjene koje su nastupile uspostavom diktature te uloga vojske u unutarnjim poslovima.
Treće poglavlje pod naslovom Upravljanje (73-119) započinje potpoglavljem Buka političke arene (73-97) u kojem je prikazana povezanost politike, političara, represivnog aparata i političkih borbi oko kontrole Ministarstva unutrašnjih poslova. Posebno je zanimljiva borba između radikala i demokrata oko MUP-a pri sastavljanjima vlada kao i uloga Svetozara Pribićevića kao ministra. Tišina po kraljevu ukusu (97-104) pomalo je poetičan naziv i odlično se nadovezuje na prethodni. Autor analizira i prikazuje djelovanje i metode kojima se represivni aparat služi tokom diktature. Stanje nakon atentata u Marseillesu i stanovito popuštanje prikazano je u poglavlju Prilazak dogovoru (104-119). Ipak, represivni je aparat i u vrijeme Jeftića i Stojadinovića također bio duboko politiziran i korišten u političke svrhe.
Sljedeće poglavlje naslovljeno je Usmjerenost (121-195). U prvom dijelu naslovljenom Pogrešne ideje (123-152) prikazani su idejni neprijatelji nove države, prije svega komunizam, čiji su simpatizeri od samog početka apostrofirani kao neprijatelji i kao takvi bili nadzirani i progonjeni. Ništa manje nisu progonjeni ni „hrvatski nacionalisti“ kao ni simpatizeri Hrvatske seljačke stranke. Eskalacije nasilja represivnog aparata posebno su bili vidljivi kod izbora. U posebnom potpoglavlju obrađeni su Bjegunci i odmetnici (152-169), borba protiv zelenog kadra na samom početku postojanja Kraljevine SHS i raznih odmetnika. Pažnja je posvećena i pitanjima dezertera i drugih vojnih bjegunaca, kao i uloga vojske u redarstvenim poslovima. Pitanje odnosa prema nacionalnim manjinama analizirano je u potpoglavlju knjige pod naslovom Sumnjiva odanost (169-178). Nacionalne manjine smatrane su neprijateljima i njima se bavila Državna tajna policija. Prikazana su praćenja i deportacije Mađara i Bugara koji su smatrani posve nepouzdanim elementima, a od 1938. primjetno je i antižidovsko raspoloženje i djelovanje. U posljednjem dijelu ovoga poglavlja naslovljenom Bez rukavica (178-195) analizirana je represija kao „temelj državnog djelovanja“. Ukratko su prikazani mnogi incidenti koji su obilježili promatrano razdoblje. Na samom kraju četvrtoga poglavlja analiziraju se metode otpora koje je Hrvatska seljačka stranka poduzimala nakon 1935. Tu se prije svega vide promjene u općinama te organiziranje Seljačke i građanske zaštite.
Peto poglavlje nosi naslov Periferija (197-287) i podijeljeno je na tri veća potpoglavlja, Oružništvo (199-236) i Redarstvo (237-260) koja se dalje dijele na još nekoliko manjih te Pomoćnici (261-287). U potpoglavlju Na sliku države (199-217) prikazane su zakonske osnove, ustroj, financijski problemi, stanje opremljenosti, planovi za budućnost te promjene nastale uslijed stvaranja Banovine Hrvatske. Zatim u potpoglavlju pod naslovom Značaj privrženosti (216-227) autor analizira opremu koju oružništvo koristi, školovanje oružnika, časnika i dočasnika, sastav oružništva i promjene nastale uspostavom nove države, česte pritužbe na rad oružnika te primjere oružničkog nasilja. U dijelu knjige Rado viđeni gosti (227-236) autor analizira odnos oružništva i lokalnih vlasti koje su konstantno tražile povećanje broja oružnika i postaja na svojim područjima te zatim prikazuje način i ustroj „oružničkih gospodarstava“. Sljedeća veća cjelina nosi naslov Redarstvo (237-260) i podijeljena je na dva dijela. U prvom su prikazane zakonske osnove i nadležnost redarstva kao i problemi s kadrom, opremom i infrastrukturom. U drugom dijelu prikazan je zatvorski sustav, kaznionice i štrajkovi zatvorenika koji su bili česti. Uz to prikazane su i promjene nastale u sustavu uspostavom Banovine Hrvatske. Zadnja veća cjelina ovog poglavlja naslovljena je Pomoćnici (261-287) – autor na početku prikazuje prve dane nove države, nepostojanje uređenog i jasnog sustava policije, djelovanje vojske kao represivnog aparata te protezanje srbijanskih zakona koji su u ovim krajevima bili nepoznati što je stvaralo znatne probleme. Nadalje, navedeni su primjeri neslaganja vojnih i civilnih vlasti te primjeri dijeljenja oružja stanovništvu koje je provođeno u pretežno srpskim krajevima. Ukratko su prikazani djelovanje i sukobi između ORJUNA-e i SRNAO-a kao svojevrsnih stranačkih snaga; njihovu ulogu kasnije preuzimaju četničke organizacije koje su osnivane na čitavom području Hrvatske. Kasnije se pojavljuju još neke vaninstitucionalne postrojbe, prije svega HSS-ove Seljačka zaštita i Građanska zaštita, koje imaju značajnu ulogu u vrijeme Banovine.
U Zaključku (289-299) autor rezimira rezultate istraživanja, prikazuje četiri razdoblja koja možemo razlikovati u Kraljevini Jugoslaviji te opće podatke o stanju oružništva i redarstva na području Hrvatske. Također prikazuje i utjecaj političkih promjena, diktature, atentata i uspostave Banovine, na djelovanje i ustroj represivnog aparata. Uspostavom Banovine ulogu obavještajno-represivnog oslonca režimu od oružništva i redarstva preuzima vojska.
Knjiga Kraljevina čuvara svakako je značajno djelo koje istražuje i rasvjetljava važnu temu koja do sada nije bila dovoljno istražena. Autor je na temelju opsežne građe i literature analizirao djelovanje i ustroj represivnog aparata za kojeg se sa sigurnošću može reći da je bio jedan od glavnih oslonaca režima. Kao izrazitu vrijednost knjige naveo bih korištenje diplomatskih izvora, prije svega izvješća veleposlanika Sjedinjenih Američkih Država. Ovom je knjigom svakako otvoren niz pitanja koja zahtijevaju dodatna istraživanja.
Ivan Milec