Hrvoje Petrić – Prožimanje ekohistorije i historijske demografije – prikaz knjige Nikole Cika “Ekohistorija Đurđevca i Virja u drugoj polovini 18. stoljeća”
Prožimanje ekohistorije i historijske demografije
Nikola Cik, Ekohistorija Đurđevca i Virja u drugoj polovini 18. stoljeća, Meridijani, Društvo za hrvatsku ekonomsku povijest i ekohistoriju, Ogranak Matice hrvatske u Đurđevcu, Samobor–Zagreb–Đurđevac 2016, 352 str.
U nakladi izdavačke kuće Meridijani uz suizdavaštvo Društva za hrvatsku ekonomsku povijest i ekohistoriju te Ogranka Matice hrvatske u Đurđevcu objavljena je knjiga Nikole Cika Ekohistorija Đurđevca i Virja u drugoj polovini 18. stoljeća. Knjiga je tiskana zahvaljujući potpori Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske i Koprivničko-križevačke županije.
Riječ je o diplomskom radu Nikole Cika koji je izrađen i obranjen 2015. godine na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, nakon završetka diplomskog studija povijesti Ranonovovjekovnog modula. Diplomski rad je izrađen pod mentorstvom izv. prof. dr. sc. Hrvoja Petrića, koji je ujedno i urednik knjige. Nažalost, tehničkim propustom u knjizi je propušteno napomenuti kako je ovaj historiografski prilog u svojoj izvornoj formi zapravo diplomski rad obranjen na spomenutom Ranonovjekovnom modulu.
Iako postoji niz primjera objavljivanja kvalitetnih diplomskih radova obranjenih na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, istaknuto mjesto u tom procesu imala je knjiga Diplomska radionica 1 prof. dr. Drage Roksandića objavljena 1999. u izdanju Zavoda za hrvatsku povijest Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Knjiga obuhvaća diplomske radove Meri Kunčić, Marka Šarića, Nataše Štefanec i Sanje Zubak, a uredili su ju Drago Roksandić i Nataša Štefanec. U predgovoru knjizi Drago Roksandić je istaknuo da se na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu godinama nastoji unaprijediti sveučilišnu nastavu i istraživanja u tada aktivnom Zavodu za hrvatsku povijest. Prema riječima Drage Roksandića smisao je tih nastojanja u tome „da se što je moguće više potiče studentice i studente, a posebno nadarenije među njima da razvijaju svoje stručne i predavačke potencijale“ u sveučilišnoj nastavi „te da se već od najranijih godina studija u njih razvija smisao za problemsko mišljenje, odnosno, senzibilitet za kulturu povijesnog mišljenja, neovisno o tome kako tko zamišlja svoju budućnost. Jedna od najvećih mogućnosti da se u tom smislu postigne optimalan uspjeh svakako je rad na diplomskim radovima. Nije nimalo slučajno da su oni, neovisno o tome tko je mentor, sve ambiciozniji i bolji u bilo kom pogledu. Izgleda da nadareniji studentice i studenti povijesti instinktivno osjećaju potrebu da se upravo u ovom „žanru“, tj. u formi u kojoj uistinu mogu iskazati svoju profesionalnu zrelost, što je moguće autentičnije potvrde. Sve je veći broj diplomskih radova koji su ne samo zrela stručna ostvarenja već i doprinosi istraživačke naravi boljem poznavanju pitanja kojim se bave. Sve bolje studentsko poznavanje stranih jezika, kao i korištenje literature različitih provenijencija, kao i spremnost da se radi s povijesnom izvorima, također su razlozi koji u različitoj mjeri objašnjavaju podizanje profesionalne razine diplomiranih povjesničara.“ (1)
Na tom je tragu pisan i „bolonjski“ diplomski rad Nikole Cika u kojem predstavlja rezultate istraživanja izabranih aspekata dvaju vojnokrajiških naselja u Podravini, Đurđevca i Virja, s naglaskom na drugu polovinu 18. stoljeća. Autor je odabrao ekohistorijski pristup, kombinirajući ga s povijesnom demografijom, pri čemu je nastojao ukazati na transformaciju pejzaža đurđevačke i virovske Podravine te demografske promjene tijekom 18. stoljeća. Stoga ovaj rad Nikole Cika svjedoči o brojnim mogućnostima, ali i ograničenjima poglavito ekohistorijskog pristupa na razini istraživanja mikroregija te predstavlja osnovu za komparaciju s drugim, poglavito vojnokrajiškim područjima.
Iako tek na početku svoje istraživačke i znanstvene karijere autor je ovim radom pokazao da je uspješno savladao poznavanje i primjenu metoda korištenja povijesnih izvora u struci. Pokazao je da raspolaže znanjima koja su potrebna za pristupanje problemima sa stajališta ekohistorije kao i povijesne demografije i da je spreman na nove načine pristupati obradi i prikazivanju povijesne građe. Kao što je to bio slučaj i s diplomskim radom, knjiga koja je nastala na njegovoj osnovi napisana je na temelju odgovarajućih neobjavljenih i objavljenih izvora te literature kojoj je autor pristupio s dovoljno kritičnosti. Upotreba raznolikih vrsta povijesnih izvora, pogotovo pisanih, postignuta je zahvaljujući kolegijima diplomskog studija Ranonovovjekovnog modula povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojima se studenti osposobljavaju za samostalnu analizu, vrednovanje i upotrebu ranonovovjekovnih izvora pisanih prvenstveno latinskim i njemačkim jezikom.
Strukturu knjige čini nekoliko glavnih dijelova koji su sastavljeni od poglavlja i potpoglavlja. U uvodnim poglavljima je opisan tijek istraživanja, postavljena glavna istraživačka pitanja, naznačeni su ciljevi istraživanja i očekivani rezultati. Navedeni su motivi koji su istraživača još kao studenta vodili pri istraživanju i radu na prikupljanju i obradi povijesnih izvora. Prvi dio rada čine poglavlja u kojima se propituju neki problemi iz prošlosti đurđevačko-virovske Podravine u srednjem vijeku s ciljem pružanja prilike za komparaciju stanja gospodarstva, stanovništva i okoliša u dva različita povijesna razdoblja. Istodobno se čitatelj upoznaje s osnovnim podacima o području koje je predmet istraživanja. Takav pristup je na tragu proučavanja imperijalne baštine triju imperijalnih sustava relevantnih za povijest hrvatskih zemalja (u ovome slučaju to su prvenstveno Habsburška Monarhija i Osmansko Carstvo) istraživanog u okviru međunarodnog istraživačkog projekta Triplex Confinium (utemeljenog 1996/1997. godine). (2) Istraživanjima višegraničja je osobita pažnja posvećena na ranonovovjekovnom modulu diplomskog studija povijesti pa su u ovoj knjizi korištene spoznaje mnogih relevantnih stručnjaka i sveučilišnih profesora okupljenih oko projekta Triplex Confinium, osobito Drage Roksandića, Nenada Moačanina, Željka Holjevca, Zrinke Blažević, Mirele Slukan Altić, Nataše Štefanec, Sanje Lazanin, Zvjezdane Sikirić, Marka Šarića, Kornelije Jurin Starčević i mnogih drugih.
Drugi dio rada sastoji se od četiri opširna poglavlja u kojima se opisuju osnovni elementi okoliša u đurđevačko-virovskoj Podravini: rijeka Drava i njezine zaobalne vode, Đurđevački peski, Međurečka gora (današnja Bilogora) i šume. Treći dio rada čini poglavlje o političkim prilikama na promatranom prostoru u drugoj polovini 18. stoljeća (vojnokrajiške strukture) te poglavlje o demografskoj slici đurđevačko-virovske Podravine u istome razdoblju. Nekim od ovdje obrađenih tema iz političke i vjerske povijesti autor knjige se bavio kao diplomant zahvaljujući sadržajima istoimenih kolegija koje vodi prof. dr. sc. Drago Roksandić pripremajući studente za ozbiljan istraživački rad. Posebno poglavlje posvećeno je nastanku i razvoju konaka (isprva stočarskih stanova koji su bili zameci budućih novih naselja) kao fenomenu za koji je Nikola Cik pretpostavio da je u to doba presudno utjecao na organizaciju naseljenosti u ovome dijelu Podravine. U posljednjem dijelu rada autor je pisao o doživljaju okoliša, nekim oblicima kolektivne svijesti i utjecajima okoliša na razvoj kulture.
Na kraju rada nalazi se bibliografski popis korištenih izvora i literature, a tu je i sažetak na hrvatskom i na engleskom jeziku. Radu je pridružena veća količina priloga klasificirana po skupinama: popisi obveznika podavanja (kućedomaćina) župnicima u selima đurđevačko-virovske Podravine, rodoslovlja đurđevačkih i virovskih obitelji, tablično prikazani podaci o broju krštenih, vjenčanih i umrlih zabilježeni u crkvenim matičnim knjigama, popis dijela vojnika iz Đurđevca, usporedna tablica toponima na području đurđevačko-virovske Podravine te transkript i prijevod na hrvatski jezik Šumskih uredbi iz 1787. godine. Prilozima valja pribrojiti i pet rekonstruiranih kartografskih prikaza područja koje je tema diplomskog rada na kojima su prikazani osnovni elementi okoliša (vodotoci, šumske i pješčane površine), prometna infrastruktura i specifični elementi koji su predmet istraživanja rada (mlinovi, konaki, razmještaj sakralnih objekata i drugo).
Značaj ovog rada leži ne samo u velikoj količini prikupljenih i obrađenih podataka statističke naravi koji mogu služiti kao polazište za daljnja istraživanja, nego i inovativnom načinu njihovih interpretacija, prije svega kroz uspješno snalaženje kako u ekohistoriji tako i u povijesnoj demografiji. To je uočeno kao posebna kvaliteta diplomskog rada Nikole Cika zbog čega je bio predložen i prihvaćen za objavljivanje u obliku knjige, prvenstveno zahvaljujući zalaganju Dragutina Feletara, glavnog urednika izdavačke kuće Meridijani iz Samobora.
Kraj ovog prikaza završio bih riječima svog učitelja Drage Roksandića, od kojega i sâm nastojim prenositi naučeno na buduće generacije studenata: „Kako je i većini talentiranih studentica i studenata savršeno jasno da je studij humanističko-društvenih znanosti koji nedovoljno razvija smisao samostalnog oblikovanja uveliko manjkav, rad na diplomskoj radnji spontano im se nameće kao najveći izazov, kao mogućnost da iskažu i svoja stručna znanja, ali i svoje intelektualne interese, uobrazilju itd., jednom riječju da provjere svoju vlastitu stručnu i ljudsku zrelost, ali i da „markiraju“ smjerove svoga budućeg stručnog interesa i rada. To je situacija u kojoj se svaki student, kad je riječ o fakultetskom okružju, suočava sa sobom, sa svojim kolegama, ali i s profesorom, s kojim će izabrati raditi kao s mentorom. Međutim, suočavanje nije jednosmjerno. Svaka nova tema je izazov i za profesora, kao i za druge studente iz kandidatova generacijskog ili nekog drugog kruga. Ako je diplomska radnja izraz intelektualnog i ljudskog sazrijevanja, ona je to nesumnjivo prije svega individualno, ali u nekoj mjeri i generacijski, kolektivno te na različite načine i profesorski, ukoliko je i on u situaciji kreativno se suočavati s temama i radom svojih diplomskih kandidata.“ (3)
Hrvoje Petrić
(1) Drago Roksandić, Zašto tiskati diplomske radnje?, Diplomska radionica 1 prof. dr. Drage Roksandića, ur. Drago Roksandić i Nataša Štefanec, Zavod za hrvatsku povijest, Zagreb 1999, str. 9.
(2) Drago Roksandić, Triplex Confinium ili o granicama i regijama hrvatske povijesti 1500-1800., Zagreb 2003.
(3) Drago Roksandić, Zašto tiskati diplomske radnje?, Diplomska radionica 1 prof. dr. Drage Roksandića, ur. Drago Roksandić i Nataša Štefanec, Zavod za hrvatsku povijest, Zagreb 1999, str. 11.