Povjesničar Tukidid o kugi u Ateni u 5. stoljeću pr. Kr.
Iz poglavlja “Kuga u Ateni” u Tukididovoj glasovitoj “Povijesti Peloponeskog rata” izdvajamo dvije epizode o prijestupnicima koji se nisu držali zakona i ljudima koji su na primjeru proroštva “povezivali svoje pamćenje s onim što su trpjeli”, ilustrirajući neka obilježja kolektivnog mentaliteta u izvanrednim vremenima epidemija. Cijelo poglavlje “Kuga u Ateni” dostupno je na internetskim stranicama Matice hrvatske, izdavača hrvatskog prijevoda historiografskog klasika “Povijest Peloponeskog rata”.
Kuga u Ateni
(…)
“Ponajprije bolest i u ostalom pogledu dade povoda za veća bezakonja u gradu, jer se pojedinac lakše usuđivao da po miloj volji radi ono što je prije tajno činio, gledajući naglu promjenu bogataša koji su nenadano umirali i onih koji prije nisu ništa imali, a sad su odmah prisvajali njihovo imanje. Stoga su to držali kratkotrajnim dobicima i željeli ih uživati misleći da je njihovo tijelo i blago samo za malo dana. Nitko nije bio spreman unaprijed se mučiti oko onoga što se činilo lijepim, držeći da je lako moguće da će propasti prije nego to postigne. Ono, dakle, što je bilo ugodno samo po sebi i što je za dobitak bilo probitačno, to je vrijedilo i kao lijepo i pošteno. Nikakav strah božji ili ljudski zakon nije ih sprečavao, jer su, videći da svi jednako umiru, držali da je svejedno poštuju li oni te zakone ili ne. Što se tiče prestupaka, nitko se nije nadao da će poživjeti do zakazivanja parnice i pretrpjeti kaznu, već je mislio da mnogo veća dosuđena kazna visi nad njim i da je pravo, prije nego se ona na njega svali, naužiti se nešto života.
Atenjani su zapali u takvu nevolju koja ih je pritiskivala: ljudi su u gradu umirali, a zemlja se izvan njega pustošila. I u tom zlu, naravski, sjete se i ovoga proroštva za koje su stariji govorili da je davno bilo ispjevano:
Doći će dorski rat i kuga zajedno s njime.
Nastala je, dakle, prepirka među ljudima jesu li stari u proroštvu rekli »kuga« ili »glad«,* a prevladavalo je u tadašnjoj zgodi, dakako, mišljenje da je bilo rečeno »kuga«. Ljudi su, naime, povezivali svoje pamćenje s onim što su trpjeli. A ako ih, mislim, snađe kasnije od ovoga jednom drugi dorski rat i dogodi se da nastane glad, vjerojatno će tako tumačiti proroštvo.”
* Na grčkom je razlika u jednom glasu – loimós (kuga) : limós (glad).
(…)
Tukidid, Povijest Peloponeskog rata, preveo Stjepan Telar, priredio Damir Salopek, Matica hrvatska, Zagreb 2009, str. 126-127.
Vidjeti opširnije na poveznici:
http://www.matica.hr/knjige/povijest-peloponeskog-rata-719/