Izložba „Jan Vitovec – češki vitez, zagorski grof“
Izložbom Jan Vitovec – češki vitez, zagorski grof Muzeji Hrvatskog zagorja, Muzej seljačkih buna javnosti predstavlja zanimljiv život Jana Vitovca Grebengradskog, češkog plemića i vojnog plaćenika koji je uvelike obilježio povijest Hrvatskog zagorja, ali i čitave srednjovjekovne Slavonije. Izložba je nastala u suradnji s Hrvatskim povijesnim muzejom u Zagrebu, Pokrajinskim muzejom u Celju, Pučkim otvorenim učilištem Krapina – Galerijom grada Krapine, Arhivom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Arheološkim muzejom u Zagrebu, Sveučilištem Sjever u Koprivnici i Muzejom Českého lesa u Tachovu. Realizirana je u četiri osnovne tematske cjeline: 1. Češke zemlje u vrijeme Jana Vitovca, 2. Grofovi Celjski i Jan Vitovec, 3. Između dvije vatre – u službi njemačkog Cara i ugarskog kralja, i 4. Vitovčevi sinovi. Posjetiteljima se burno 15. stoljeće na hrvatskim prostorima predstavlja kroz životnu priču o usponu Jana Vitovca iz redova profesionalnih vojnih službenika grofova Celjskih do velikaškog statusa i slavonske banske časti u Ugarsko-Hrvatskom Kraljevstvu, i to prvenstveno arheološkom građom iskopanom na zagorskim utvrdama Veliki Tabor, Vrbovec pored Huma na Sutli i Stari grad Krapina, te arheološkim nalazima iz 15. stoljeća s čeških prostora. Autorica izložbe je dr. sc. Ivana Škiljan, a glavni stručni suradnik Milan Prohaska. Izložba je realizirana uz priloge i doprinos ostalih stručnih suradnika: dr. sc. Maje Bausovac, mag. hist. Leona Bošnjaka, mr. sc. Branka Čička, dr. sc. Zlate Gersdorfove, prof. dr. Borislava Grgina, mag. hist. Lidije Kelemen, prof. dr. Mirjane Matijević Sokol, Miroslava Nađa, dipl. arheol., mag. hist. Igora Razuma, dr. sc. Krešimira Regana, doc. dr. sc. Tatjane Tkalčec i mag. hist. Damira Žerića.
JAN VITOVEC – ČEŠKI VITEZ, ZAGORSKI GROF
Muzej seljačkih buna / Galerija dvorca Oršić, Gornja Stubica
31. I – 31. III. 2020.
izložba u okviru programa Muzeja seljačkih buna u Noći muzeja ’20
Zanimljivosti iz života češkog kondotijera (viteza-plaćenika) Jana Vitovca (? – 1468./1469.)
U vrijeme husitskih ratova koji su trajali od 1419. do 1434. godine, češki vojnici bili su strah i trepet Europe. Češki husiti, pristaše učenja vjerskog reformatora Jana Husa, pod vodstvom svog najslavnijeg zapovjednika Jana Žižke i njegova nasljednika Prokopa Velikog (ili Ćelavog) ne samo što su odolijevali križarskim (katoličkim) vojskama, već su i upadali u susjedne zemlje, a uz to su unijeli i mnoge novosti u tadašnje naoružanje i vojnu taktiku. Jedan od spomenutih dobro uviježbanih čeških vojnika – plaćenika bio je i Jan Vitovac. O njegovom podrijetlu zna se vrlo malo. Vjerojatno je pripadao viteškom rodu Vítů iz Rzavé iz sitnoplemićke obitelji Vitoviških i Zlinskih (Vitovic a ze Zlína). Datum i godina njegova rođenja nisu preciznije poznati. U izvorima i literaturi navodi se još kao Vitovac, Bitovec, Witowec, Wittowecz, Wittobecz, Bythowecz de Gereben, a suvremenici su ga često zvali Pan Jan (gospodin Jan). Vitovec se vrlo dobro uklapao u profil kasnosrednjovjekovnog profesionalnog ratnika – plaćenika na širem regionalnom i europskom prostoru. Dobro uvježbani i moderno naoružani profesionalni vojnici-plaćenici počeli su igrati sve važniju ulogu u vojskama mnogih monarhija i komuna, poglavito u Italiji, ali i drugdje u Europi. Naravno da je vještim, sposobnim i učinkovitim zapovjednicima među njima to moglo olakšati uspon na društvenoj ljestvici. Tako je i Vitovec, ispočetka u službi grofova Celjskih, zahvaljujući vrlinama i kvalitetama uspješnog vojnog zapovjednika krajem ovog razdoblja započeo dobivenim dužnostima (križevački župan) i posjedima (Grebengrad i pripadajuće vlastelinstvo) postupan uspon u redove zemljoposjedničkog plemstva Slavonije iz svog ranijeg statusa profesionalnog vojnika i k tomu stranca – došljaka iz drugoga kraljevstva. Jedan od prvih značajnijih sukoba na prostoru današnje sjeverozapadne Hrvatske u kojoj se Pan Jan istaknuo je bitka kod Samobora iz 1441. godine. U vrijeme dugogodišnjih dinastičkih borbi između Korvina, Jagelovića i Habsburgovaca, u kojima je Vitovec često mijenjao strane, doživio je strelovit uspon. Nakon smrti posljednjih Celjskih, Vitovec dolazi u posjed većine slavonskih posjeda Celjskih u Hrvatskoj, pogotovo u Zagorju, te stječe titulu Grofa Zagorja. Obnašao je i dužnost slavonskog bana. Vitovec je od Habsburškog cara dobiva i prestižno pravo kovanja novca, te kraće vrijeme kuje srebrene krajcare u Krapini. Život je proveo u ratovanju, uglavnom u ime Matijaša Korvina, i to diljem kraljevstva, pa tako i u Dalmaciji protiv bosanskog kralja Stjepana Tomaša, ali i protiv Osmanlija. Nakon smrti Jana Vitovca, njegovi sinovi nisu bili tako snalažljivi u politici kao otac. Optuženi za izdaju, kralj Matijaš Korvin 1488. godine oduzima im imanja i časti koja dodjeljuje svojem izvanbračnom sinu Ivanišu Korvinu.
