Priznanje „Krunoslav Sukić“ knjigama „Bijelo na crno“, „Stories from the Front Lines of Climate Change – 1 °c rising“, „Iza sedam logora: od zločina do kulture zločina“

Priznanje „Krunoslav Sukić“ – Knjiga godine 2019. dodijeljena je trima knjigama: Hrvoju Klasiću za knjigu „Bijelo na crno“, Luki Tomcu za knjigu „Stories from the Front Lines of Climate Change – 1 °c rising“, Hrvoju Polanu, Viktoru Ivančiću i Nemanji Stjepanoviću za knjigu „Iza sedam logora: od zločina do kulture zločina“.

 

 

Priznanje „Krunoslav Sukić“ KNJIGA GODINE 2019.

 

Dodijeljeno je trima knjigama:

 

Hrvoju Klasiću za knjigu „Bijelo na crno“, 

za štivo koje ima potencijal pobuditi propitivanje savjesti nas građana i našega društva; koje poziva slijediti misiju istraživanja povijesti radi dosezanja istine i radi  sadašnjosti, a za bolju budućnost.

Bijelo na crno, najnovije djelo uglednog povjesničara i publicista Hrvoja Klasića, zbirka je kolumni koje je u jednogodišnjem razdoblju (od svibnja 2018. do veljače 2019.) i tjednom ritmu pisao za portal Net.hr. Knjiga zrcali crno-bijelu polarizaciju Hrvatske, s agresivnim nadiranjem isključivosti i crnog mrzilačkog spektra. Svojim znanstvenim kapacitetom, neortodoksnim, ali argumentiranim stavom prema povijesnim činjenicama te britkim i živim spisateljskim stilom, Klasić je ispisao svojevrsni dnevnik našeg balkanskog apsurdistana, društvenu i političku kroniku društva koje sve brže tone u živo blato nastalo od raspada regula, institucija i morala. Ne vidimo malicioznost ili netrpeljivosi, nego iznimnu preciznost i zabrinutost kojom autor ukazuje na retrogradne trendove u Hrvatskoj. On neumorno demaskira svaku farizejsku domoljubnu zavjesu, palu preko neskrivenog grabeža. Mudro prokazuje demontaže demokratskih procesa, bijedu političarskih opsjena i urušavanje ljudskosti. Jasno se obračunava s revizionističkim navalama na antifašističku tradiciju Hrvatske. Koncentrirano i strpljivo osuđuje ideje prelakiravanja povijesti kojima se fašističkoj ideologiji pere obraz. Pokazujući koliko su takve ideje opasne, ne samo kao platforma pogroma i progona, nego i kao prostor svakodnevne netrpeljivosti, Klasić ustrajno poziva na međusobno uvažavanje i izmjenu tolerancija.

Zahvalni smo autoru za ovo štivo koje ima potencijal pobuditi propitivanje savjesti nas građana i našega društva; koje poziva slijediti misiju istraživanja povijesti radi dosezanja istine i radi  sadašnjosti, a za bolju budućnost. Hvala.

 

Luki Tomcu za knjigu „Stories from the Front Lines of Climate Change – 1 °c rising“ 

koja fotografijom, pričama pojedinaca, narativima zajednica i degradiranih čitavih ekosustava vodi u smo srce klimatske krize – ispunjava nas tugom, ali i nadom u pozitivnu promjenu koja leži u ljudima.

 

Hrvoju Polanu, Viktoru Ivančiću i Nemanji Stjepanoviću za knjigu „Iza sedam logora: od zločina do kulture zločina “

za knjigu koja izaziva nelagodu, ali je dragocjen prilog i putokaz za daljnja istraživanja i tematiziranja prešućenih dijelova vlastite povijesti nužnih za procese koje dovode do suočavanja s prošlošću, a time i do toliko potrebnoga pomirenja. Ova knjiga pomaže tražiti odgovore na pitanja koja ne bi trebala ostati samo retorička: „Što nam se to dogodilo, i kako je moguće da nam se to dogodilo?“.

 Monografiju Iza sedam logora: od zločina kulture do kulture zločina objavio je forumZFD 2018. godine. Tekst monografije napisao je Viktor Ivančić, fotografije je snimio Hrvoje Polan, a Nemanja Stjepanović je napisao „Kulturologorski vodič“ na samome kraju knjige.

U knjizi se tematiziraju, fotografiraju i analiziraju slučajevi prostora masovnih egzekucija u ratovima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Kosovu od 1991. do 1995. godine, u prostorima domova kulture u gradovima i selima. Ti prostori, kako će i autori navesti, izabrani su za mjesta masovnih egzekucija iz vrlo pragmatičnih razloga – naime, bila su to, uglavnom, jedina mjesta koja su imala potreban prostor da se u njima smjesti, pa zatim i muči te pogubljuje veći broj ljudi. No, uz taj, mogli bismo reći, prozaičan razlog da bi o njemu bila napisana ova programatska monografija, autor Viktor Ivančić u svojemu tekstu polazi od analize kulture koja je pripremala rat, pa i mučenja na području bivše Jugoslavije. Iz te perspektive, domovi u kojima se odvijala kulturna djelatnost predstavljali su samo logički nastavak rata na drugom području – području jezika i kulture koja je, kako će autor sjajno primijetiti, u te četiri države, Srbiji, BiH,   Hrvatskoj i Kosovu, funkcionirala i gradila se na načelu „vrta“ – iskorjenjivanja svega onoga što predstavlja korov, bilo da se radi o nepoćudnom pismu, jeziku, knjigama ili autorima.

Ovo djelo kod čitatelja izaziva veliku nelagodu, jer na svjetlo javnosti izvlači događaje, procese i činjenice koje su nam se događale pred očima, ali ih nismo željeli, htjeli ili nismo ih bili opremljeni vidjeti i na njih reagirati. Primjeri takve nelagode koja se odigravala pred očima građana izazivaju primjeri mučenja u splitskoj luci Lora, smještenoj u samome centru grada ili u domu kulture u Palama, smještenima usred (naseljenog) stambenog naselja. Spominjemo samo ova dva slučaja, iako svi navedeni u knjizi posve upućuju na našu šutnju i okretanje glave, ukoliko bi netko pomislio i rekao: „Nisam znao.“ Negiranje još traje: svi prostori u kojima su se vršila mučenja onih „Drugih“ do dan danas nisu obilježeni nikakvim spomenom na te događaje. Naprotiv, mnogi od njih su obilježeni znamenjima u slavu mučitelja.

Autorima smo zahvalni za hrabrost da tematiziraju bolne, a prešućivane teme o zločinima koji su počinjeni u ime vlastitoga naroda ili vladajuće politike. Njih nije moguće zaobići i zato je važno tražiti, napipavati načine koji će omogućiti da se s njima suočimo i ostavimo ih iza sebe kako bismo zakoračili prema toliko potrebnom pomirenju sa sobom i s drugima. Ova je knjiga putokaz; hvala!

 

Izvor:

http://krunoslav-sukic.centar-za-mir.hr/nagrada-2018/

https://www.osijek.hr/dodijeljene-nagrada-i-priznanja-krunoslav-sukic/