“GLOBUS”: Je li vlada zaboravila vijeće za prošlost? Ni godinu dana pošto je Vijeće završilo rad na Dokumentu dijaloga, zakonska rješenja nisu ni na pomolu
Prije točno dvije godine premijer Andrej Plenković osnovao je Vijeće za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima i svečano objavio da ćemo napokon u mirnoj, demokratskoj dijaloškoj atmosferi, stručnoj i tolerantnoj, doći do preporuka zakonodavcu kako da regulira osjetljiva pitanja ustaške i komunističke simbolike. U obećanom roku, 28. veljače prošle godine, Vijeće kolokvijalno preimenovano u Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću, sastavljeno od ljudi dijametralno suprotnih stavova o ustaštvu i partizanstvu, obznanilo je rezultat svog rada – trideset stranica Dokumenta dijaloga.
Dokumentom nisu sasvim zadovoljni ni lijevi, ni desni. Lijevo orijentirani članovi Vijeća ipak ga smatraju “malom pobjedom antifašizma”, i to u sastavu Vijeća čija bi vaga pretegnula značajno na desnu stranu. Desna struja odmah je pisala izdvojeno mišljenje – razočarana što se i simboli komunizma ne tretiraju na jednak način kao poklič “Za dom spremni”. Nije zadovoljna ni najšira javnost – dominira dojam magle i državne ignorancije u rješavanju pitanja koja izazivaju tektonske poremećaje u društvu, da je Vijeće poslužilo Plenkoviću da dobije na vremenu po Churchillovoj metodi: kad ne znaš što bi – osnuj komisiju… Sam tekst Dokumenta, nažalost, ostao je u širokim slojevima građanstva nepročitan – premda nije nerazumljiv, ali tako je intoniran i razvučen da nije postao ono što je mogao – svojevrsni manifest društvenih vrijednosti. Nije postao manifest, ali jest posljednja linija obrane od puzajućeg fašizma.
Dokument, čiji su autori dobili težak zadatak da pokušaju pomiriti nepomirljivo i izjednačiti neizjednačivo, ustaške simbole nedvojbeno tretira kao nezakonite, ali je iznjedrio neobičan kompromis. On se zove službena tolerancija inače neustavne prakse prema kojoj bi se “Za dom spremni” mogao koristiti u komemorativne svrhe uz prethodno dopuštenje. Crvena zvijezda, simbol komunističkog režima, nije izjednačena s ustaškim pozdravom – zahvaljujući ponajviše profesorici ustavnog prava i bivšoj predsjednici Ustavnog suda Jasni Omejec, koja nije uzmicala od tvrdnje da bi takvo izjednačavanje izazvalo kolaps hrvatskog društva i završilo padom na Ustavnom sudu i Europskom sudu za ljudska prava.
Godinu dana poslije Dokument dijaloga skuplja prašinu, zakonska rješenja se ne naziru, a hrvatsku javnost još uvijek razdire ista muka: hoće li Hrvatska normalizirati ustašku parolu ili ćemo je sankcionirati kao zauvijek negativno obilježen ideologem. Sve osjetljive dvojbe oko baštine NDH i tekovina NOB-a i dalje su žive rane.
Cijeli članak dostupan je na poveznici:
Željka Godeč
27.02.2019.