Srpsko narodno vijeće
Glavna primjedba odnosi se na spominjanje srpske zajednice u Hrvatskoj isključivo u kontekstu rata 1990-ih. Primjera radi, skupni pridjev srpski/srpskih navodi se isključivo u kontekstu okupacije srpskih snaga tokom Domovinskog rata. Zatim, Srbi kao narod u povijesti Hrvatske u kurikulumu navode se isključivo u kontekstu oružane pobune dijela Srba u Hrvatskoj (5 puta), a sintagma velikosrpska/velikosrpski (velikosrpska agresija, velikosrpski ekspanzionizam) koristi se 14 puta. Budući da prisutstvo Srba u Hrvatskoj seže stoljećima unazad, smatramo neprihvatljivim spominjanje srpskog naroda samo i isključivo u kontekstu agresije i pobune, pogotovo ako uzmemo u obzir doprinose srpskog naroda u socijalnom, političkom, kulturnom i ekonomskom razvoju Hrvatske. Navedimo samo: značaj zajedničkog povijesnog iskustva srpskog i hrvatskog naroda u okviru Vojne granice tokom niza stoljeća koje je odigralo značajnu ulogu u obrani Hrvatske prilikom osmansko-habsburških ratova pri čemu to iskustvo u svojoj suštini nije bilo okarakterizirano međuetničkim antagonizmom između srpskog i hrvatskog naroda, politička suradnja između srpskih i hrvatskih političkih stranaka početkom XX stoljeća (Hrvatsko-srpska koalicija), zajedničko povijesno iskustvo antifašističke borbe srpskog i hrvatskog naroda u Hrvatskoj i Jugoslaviji pri čemu je doprinos srpskog naroda u Hrvatskoj odigrao vrlo značajnu ulogu u oslobođenju Hrvatske od fašizma. Uzimajući u obzir činjenicu da se u tekstu kurikuluma spominju Hrvati u Srbiji te Bosni i Hercegovini, što je apsolutno razumljivo i logično, tim postaje logičnija i potrebnija naša već spomenuta sugestija da se ukaže i na prisutstvo Srba u povijesti Hrvatske i prije 1991. godine.
Uzimajući u obzir da se termin holokaust u tekstu kurikuluma navodi 8 puta u hrvatskom i širem europskom kontekstu, upadljivo je da se u konkretno hrvatskom kontekstu ne navodi činjenica da je ustaški režim Nezavisne države Hrvatske, pored genocida nad Židovima, sprovodio genocid i nad srpskim i romskim stanovništvom. Srpsko i romsko stanovništvo Hrvatske također je, dakle, pretrpjelo izuzetno velike žrtve tokom Drugog svjetskog rata, što predstavlja nezaobilaznu činjenicu koju je potrebno navesti.
Dodatna primjedba tiče se korištenja neznanstvenog termina totalitarni/totalitarnih (čak 12 puta, što je otprilike duplo više u odnosu na nedavno predloženu verziju kurikuluma, pri čemu je i to bilo sporno). Teorije o totalitarizmu odavno su upitne i prijeporne, tj. ne postoji znanstveni konsenzus oko upotrebe tih termina. Jednostavno, ne mogu se izjednačiti Treći Reich i Sovjetski Savez, odnosno nije prihvatljivo izjednačavanje režima koji je odgovoran za najveće zločine u povijesti (uključujući rasistički motivirani genocid), i država koja je najviše doprinijela samom rušenju nacističkog poretka. Također, ne mogu se izjednačiti nacistička i komunistička ideologija. U tom smislu, pridružujemo se komentaru Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu: „Totalitarno društvo nije postignuto u nijednom pokušaju; može biti govora o usporedbi totalitarnih režima i država, ali ne i totalitarnih društava. Eventualno se može govoriti o otvorenim i zatvorenim društvima. Povrh toga, totalitarizam je koncept koji opisuje metodu vladanja i društveno-političkoekonomsko organiziranje države, ali ne i ideološku osnovicu pojedinih promatranih režima, a njena analiza daje mnogo više mogućnosti za usporedbu i sučeljavanje.“
Izvor: https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/MainScreen?entityId=10217
(22.02.2019)