Znanstveni skup „Ferdo Šišić i hrvatska historiografija prve polovice 20. stoljeća“ (Zagreb/Slavonski Brod, 28–29. studenoga 2019.)

Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskoga instituta za povijest u Slavonskom Brodu te Hrvatski nacionalni odbor za povijesne znanosti i Društvo za hrvatsku povjesnicu organizirat će 28-29. studenoga 2019. znanstveni skup Ferdo Šišić i hrvatska historiografija prve polovice 20. stoljeća. Skup će se održati u Zagrebu i Slavonskom Brodu.

Namjera je organizatora skupa, koji će se održati u povodu stopedesete obljetnice rođenja Ferde Šišića, da se daju novi prinosi poznavanju njegova ukupnog života i djela, ali i da se rasprave i različiti problemi iz povijesti hrvatske historiografije prve polovice dvadesetoga stoljeća – razdoblja tijekom kojega je Šišić bio neupitni autoritet, osobito u međuratnom razdoblju.

Bit će to peti u nizu znanstvenih skupova posvećenih hrvatskim povjesničarima 20. stoljeća – nakon skupova o Jaroslavu Šidaku, Josipu Matasoviću, Nadi Klaić i Ljubi Bobanu.

Prijave za sudjelovanje (prijavni obrazac u prilogu) valja poslati do 30. travnja 2019. na e-mail dagicic@ffzg.hr i stankoa@yahoo.com. Obavijesti o prihvaćanju teme bit će dostavljene tijekom svibnja.

Ferdo Šišić, hrvatski povjesničar (Vinkovci, 9. III. 1869 – Zagreb, 21. I. 1940). Studirao je povijest i geografiju u Beču i Zagrebu, gdje je 1892. diplomirao, a 1900. doktorirao povijest. Od 1892. do 1902. radio je kao profesor u gimnazijama u Gospiću, Zagrebu i Osijeku. Nakon habilitacije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1902) bio je imenovan privatnim docentom za hrvatsku povijest srednjega vijeka, a 1909–39. bio je redoviti profesor na tom fakultetu. Od 1910. redoviti član JAZU. Bio je aktivan u političkom životu Hrvatske, a 1908. bio je izabran na listi Hrvatsko-srpske koalicije za zastupnika kotara Vinkovci u Hrvatskom saboru. Pristao je potom uz bana Nikolu Tomašića i njegovu Stranku narodnoga napretka, kojoj je 1911. bio tajnik. Bio je sljedbenik genetičkoga smjera u historiografiji te je svojim djelima znatno utjecao na buduće naraštaje hrvatskih povjesničara. Najveći doprinos dao je hrvatskoj medijevistici, posebice razdoblju do XII. st., a niz rasprava i studija posvećenih tome dobu okrunio je kapitalnom sintezom Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara (1925). Samo djelomice je na sličan način uspio obraditi i drugo veliko srednjovjekovno razdoblje. Bavio se i problematikom XIX. i XX. st. Nastojao je napisati sveobuhvatnu sintezu hrvatske povijesti i u tom je poslu uspio obuhvatiti razdoblje do 1873. god. Osobito je značajan njegov rad na izdavanju građe, priredio je više kritičkih izdanja pojedinih izvora ili skupina izvora. Objavio je i značajne priloge za povijest Bosne i Hercegovine. Godine 1919–20. sudjelovao je u radu izaslanstva Kraljevine SHS na Mirovnoj konferenciji u Parizu i napisao pritom nekoliko studija o jadranskom i riječkom pitanju te objelodanio s time u vezi dvije zbirke građe. Neobjavljena građa koju je prikupio po arhivima u Hrvatskoj i Europi čuva se u njegovoj ostavštini u Arhivu HAZU.

(prema: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=59603)

Skup Sisic 2019 prvi poziv

Skup Sisic 2019 prijavni obrazac