Uz blagdane – Branko Milanović o globalnoj nejednakosti
“Smanjenje globalnog siromaštva i nejednakosti, koje se dogodilo ponajviše zbog ekonomskog rasta siromašnih država s velikim brojem stanovnika, bilo je popraćeno mnogo sporijim stopama rasta te rastućom nejednakosti u bogatim državama.”
—
(…)
“Globalna se nejednakost – a riječ je o nejednakosti u dohocima svih ljudi na svijetu – odnedavno smanjuje, po prvi put otkad je mjerimo, dakle od industrijske revolucije. Rezultat je to stalnog porasta dohotka za otprilike 1,3 milijarde Kineza, što je presedan u povijesnom kontekstu. Slično tome, nedavne visoke stope rasta Indije, Vijetnama i Indonezije su iz siromaštva izvukle milijune ljudi, što je također pridonijelo smanjenju globalne nejednakosti. Intuitivno možemo razumjeti to smanjenje globalne nejednakosti smatrajući da se nejednakost smanjila jer su dohoci velikog broja vrlo siromašnih ljudi porasli do te mjere da su oni postali dio nečega što možemo nazvati “globalnom srednjom klasom”. U najvećoj se mjeri uspjeh Azije može pripisati globalizaciji, odnosno slobodnijoj trgovini te jednostavnijem kretanju kapitala, tehnologije i ideja.
No ti pozitivni trendovi (manja globalna nejednakost, slobodno kretanje kapitala i dobara) imaju i svoje manje pozitivno naličje. Smanjenje globalnog siromaštva i nejednakosti, koje se dogodilo ponajviše zbog ekonomskog rasta siromašnih država s velikim brojem stanovnika, bilo je popraćeno mnogo sporijim stopama rasta te rastućom nejednakosti u bogatim državama. Uz to, nejednakosti su u ekonomijama u razvoju – u Kini, Indiji, Vijetnamu itd. – također porasle. Ponekad se, kao u slučaju Kine, nejednakost više nego udvostručila.
Negativna je strana smanjenja globalne nejednakosti vidljiva u rastućem jazu između prosječnih stopa rasta u Aziji i Europi, ali – što je za nas još važnije – u rastućim nejednakostima na nacionalnoj razini, kako u azijskim, tako i u europskim državama. Stoga je tehnički moguće da u isto vrijeme dolazi do rasta nejednakosti na nacionalnoj razini i smanjenja nejednakosti na globalnoj. Sada se u globalizaciji događa upravo to. Štoviše, tvrdi se da su obje pojave rezultat istoga procesa globalizacije. Ona pomaže da siromašnije države rastu brže od bogatijih, ali za posljedicu ima povećanje dohodovnog jaza između pojedinaca u promatranim društvima. U svakoj državi nekim ljudima (često najbogatijima) bude bolje, dok ostali gube radna mjesta, ne mogu pronaći novo zaposlenje ili prelaze s jednog posla na drugi, u nesigurnim radnim uvjetima i gotovo bez ikakve zaštite.”
(…)
Branko Milanović, iz Predgovora hrvatskom izdanju knjige Dobitnici i gubitnici. Kratka i osebujna povijest globalne nejednakosti, Zagreb 2017, str. 10-11.
http://www.tim-press.hr/hr/knjige/dobitnici-i-gubitnici/