Upotrebe „prosinačkih žrtava“
Povodom stogodišnjice „prosinačkih žrtava“ u Zagrebu 5. XII. 1918. dio današnjih medijskih natpisa pojednostavljuje događaj, koristi ga kao argument protiv stvaranja Kraljevine SHS, prešućuje socijalne i druge aspekte te ga posve neprimjereno povezuje s čitavim 20. stoljećem i Domovinskim ratom… Dakako, potpuno suprotno javno dostupnom historiografskom znanju.
Primjer (zlo)upotrebe „prosinačkih žrtava“:
Direktno.hr
05.12.2018.
POKOLJ NA TRGU BANA JELAČIĆA
PROSINAČKE ŽRTVE Hrvati su Beogradu rekli NE, krvoprolićem je nagoviješteno što će se događati u ostatku stoljeća
Prvoga dana prosinca 1918. godine stvorena je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca ujedinjenjem Države SHS i Kraljevine Srbije koja je nešto ranije pripojila područje Vojvodine i Kraljevine Crne Gore. Već nekoliko dana kasnije, oni koji su se tome usprotivili, likvidirani su na svirep i kukavički način.
Stvaranje Kraljevine SHS (prve Jugoslavije) uvod je u turbulentno 20. stoljeće koje je završilo brutalnim i krvavim ratovima ’90-ih i raspadom druge Jugoslavije.
Jugoslavenske vlasti pokazale kakva će to biti zemlja: velikosrpska, hegemonistička, netolerantna i ponašanjem je najavila desetljeća monarhofašizma.
(…)
Tih dana počela je bitka za slobodu hrvatskog naroda od velikosrpske hegemonije, a koja je završena pobjedom u Domovinskom ratu, usprkos nekim idejama koje su još uvijek žive…
Izvor:
Usporediti:
https://www.24sata.hr/news/dan-kad-su-mitraljezima-pucali-po-gra-anima-u-centru-zagreba-603088
—
Kontrapunkt
Historiografsko tumačenje:
Hrvatska enciklopedija
prosinačke žrtve, naziv za događaje, koji su se odigrali 5. XII. 1918. u Zagrebu, nedugo nakon proglašenja Kraljevine SHS. Da bi se pokazalo kako Zagrepčani podupiru ujedinjenje u Kraljevinu SHS, Narodno vijeće Države SHS odlučilo je u Zagrebu organizirati proslavu ujedinjenja te su 5. XII. bili organizirani skupovi potpore ujedinjenju i misa u zagrebačkoj katedrali. Istodobno je krenula povorka nezadovoljnih građana, predvođena pripadnicima 25. i 53. pješačke (domobranske) pukovnije, koja je izvikivala parole potpore hrvatskoj republici, kao i boljševičkoj revoluciji. Pošto su prosvjednici stigli na Jelačićev trg, vladine snage (sokolaši i drugi dragovoljci, pristaše Narodnoga vijeća) otpočeli su paljbu iz okolnih kuća. Pritom je smrtno stradalo 15 osoba, a više od 20 bilo ih je ranjeno. Iste je noći zagrebački garnizon bio razoružan, ubrzo potom bile su ukinute spomenute dvije pukovnije, a vojne funkcije preuzeli su odredi vladine vojske u Zagrebu. Uskoro su bile uvedene izvanredne mjere; bilo je ograničeno radno vrijeme javnih lokala, zabranjeno je okupljanje i javno oglašavanje. Prosinačke žrtve bile su prvi masovni prosvjed protiv novouspostavljene države. Činjenica da su vojnici dviju domobranskih pukovnija izvikivali parole potpore stvaranju hrvatske republike, pa čak i boljševičkoj revoluciji, u hrvatskoj i jugoslavenskoj historiografiji tumačilo se katkad nacionalnim, a katkad socijalnim stajalištima i motivima sudionika prosvjeda. No koncem 1918. prosvjedi i pobune vojnika i građana bili su česta pojava, ne samo u Hrvatskoj već i u Njemačkoj, Austriji i Madžarskoj. Socijalističke i boljševičke ideje prodirale su među vojnike na cijelome području Države SHS. Ideja republikanizma također je bila privlačna i u jednome dijelu stanovništva shvaćala se kao ideja o državi bez rata, vojske, neimaštine i poreza te je svaka monarhija bila neprihvatljiva.
Izvor: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=50697