Izložba “Diskretni šarm Jugoslavije – alternativni posteri jugoslavenske kinematografije”

U galeriji Laval Nugent u Zagrebu otvorena je od 29. studenog do 20. prosinca 2018. izložba alternativnih plakata jugoslavenske kinematografije sarajevskog umjetnika Borisa Stapića “Diskretni šarm Jugoslavije”.

 

—

 

Izložba u galeriji Laval Nugent “Diskretni šarm Jugoslavije – alternativni posteri jugoslavenske kinematografije”

 

U galeriji Laval Nugent u Zagrebu će se u četvrtak 29.11.2018. u 19 h održati otvaranje izložbe alternativnih plakata jugoslavenske kinematografije sarajevskog umjetnika Borisa Stapića pod nazivom “Diskretni šarm Jugoslavije”.

Izložbu će otvoriti grafički dizajner, ilustrator, strip crtač i novinar Vladimir Šagadin.

Izložba ostaje otvorena do 20.12., a može se razgledati radnim danom od 15 do 19 h, te subotom od 11 do 14 h.

 

 Slike koje su nas opsjedale

 

Jedno od najustrajnijih sjećanja koje nosim iz djetinjstva slika je kioska nakrcanog stripovima (crtanim romanima, kako su onomad bili poznati među čitateljstvom). Žarko crvena boja kioska i šarenilo naslovnica bili su dovoljni da pridobiju moju pažnju, no oni su zapravo predstavljali tek ulaznu tačku za beskrajne maštarije o tome kakve sve avanture i svjetove kriju svesci u izlogu. Danas, više od četvrt stoljeća kasnije, kad god sanjam djetinjstvo gotovo neizostavno sanjam (i) kiosk sa stripovima – prizor koji poput okidača pokrene stare osjećaje ushita i čuđenja.   Fascinaciju kakvu je u djetinjstvu i ranoj mladosti u meni pobuđivao izlog kioska, kod Borisa Stapića pobuđivali su filmski plakati. Čini mi se da se radi o sličnim doživljajima: bili smo oduševljeni slikom, ali slikom koju nismo percepirali kao samodovoljan vizualni objekt, nego kao obećanje nekog drugog, moćnijeg i trajnijeg iskustva. Ja sam svoj doživljaj u više navrata nastojao prevesti u tekst; kao likovnjaku, Borisu je jezik vizualnog bio logičan izbor.

 

Postoji još jedno formativno iskustvo koje nas dvojica dijelimo. Riječ je o nestanku naše zemlje u krvi i vatri, nestanku koji je za nas značio i nestanak budućnosti – ne u smislu neke konkretne društvene i političke perspektive, nego u smislu same sposobnosti da se budućnost zamisli. Kad budućnost postane prazan okvir, slike prošlosti mrijeste se poput sablasti; kao duhovi naših života, da parafraziram teoretičara Marka Fishera, one nastanjuju snove i vizije, ideje i zamisli, misli i asocijacije. Ustrajnost slika koje su nas opsjedale, a uvijek se iznova vraćaju, ne može se tumačiti pukom okrenutošću prošlosti, niti naivnom nostalgijom. Slike su znakovi prošlosti, ali još više odsutne budućnosti: one nose žal za vremenom koje je moglo biti. Ovdje okupljeni radovi Borisa Stapića među ostalim su i duboko obilježeni takvim osjećanjem – u kojem, vjerujem, Boris i ja nipošto nismo usamljeni. (Dinko Kreho)

 

 

Jugoslavija, filmovi, muzika, stripovi… fragmenti i slike sjećanja  

 

Serija autorskih alternativnih postera jugoslavenske filmske produkcije “Diskretni šarm Jugoslavije” nastala je kao reakcija na nastupajuće trendove dokidanja zajedničke kulture sjećanja post-jugoslavenskih društava, politike historijskog revizionizma te procesima autocenzure vlastitih intimnih historija u kontekstu novouspostavljenih država i novih društvenih odnosa.   Kriterij selekcije filmskih produkcija zajedničke nam bivše države je potpuno slobodan i proizvoljan izbor koji nije diktiran odnosom klijent/naručilac – dizajner/prekarni radnik, već predstavlja osobni uvid u neke filmove iz perioda dječaštva koji su ostavili snažan dojam na mene u formativnim godinama. Generacije stasale u novonastalim društvenim zajednicama koje se distanciraju od bogate zajedničke kulturne baštine ostaju zakinute za proizvode autentične i samosvojne umjetnosti i pop kulture, koja raspeta u okolnostima između neoliberalne ekonomije i tržišne logike i reuspostavljanja predmodernističkih nacionalnih kulturnih obrazaca kao kanona više nije (ili je to sve manje kako vrijeme odmiče) u stanju danas i ovdje proizvesti kvalitetna dostignuća na polju sistemskih kolektivnih umjetničkih praksi. I dok su artefakti socijalističkog perioda ostavljeni na reinterpretaciju i iščitavanje historičarima umjetnosti, sociolozima, antropolozima i teoretičarima sa “Zapada”, a u duhu neokolonijalnih praksi, eksproprijacije i komodifikacije identiteta, na terenu su istovremeno djelatni mehanizmi potiranja tekovina istog, u svrhu reispisivanja i reprogramiranja nacionalnih identiteta. Emancipatorske, progresivne i slobodarske ideje prethodnog perioda, vidljive u svim aspektima društva: arhitekturi, filmu, književnosti, živoj i autentičnoj umjetničkoj produkciji, danas su uglavnom prepuštene nebrizi i propadanju.

 

O umjetniku

 

Boris Stapić (ボリススタピ) se prvi put pojavio 1977. u Sarajevu, bivša SFRJ, sadašnja BiH. Tokom adolescentskih godina, čitajući knjige i stripove odlučio se za poziv grafičkog dizajnera i ilustratora.  Školovao se u Zagrebu i Sarajevu, na ŠPUD-u i ALU. Radio je poslove grafičkog dizajnera, storyboard, UI i koncept artista za brojne agencije, produkcijske i izdavačke kuće (McCann Erickson Sarajevo, BH Pošta, Fabrika Sarajevo, TripleClaim Game Collective, Buybook). Autodidatk na poljima antropologije i socijalnih znanosti. Govori engleski. Hobiji: sakupljanje stripova, pop trivija, začinjena jela.

 

(Neven Fitnić)

 

27. 11. 2018.

 

Izvor: http://www.urbancult.hr/37293.aspx

 

 

—

 

Boris Stapić “Diskretni šarm Jugoslavije”

 

Serija autorskih alternativnih postera jugoslavenske filmske produkcije “Diskretni šarm Jugoslavije” nastala je kao reakcija na nastupajuće trendove dokidanja zajedničke kulture sjećanja post-jugoslavenskih društava, politike historijskog revizionizma te procesima autocenzure vlastitih intimnih historija u kontekstu novouspostavljenih država i novih društvenih odnosa.

 

Kriterij selekcije filmskih produkcija zajedničke nam bivše države je potpuno slobodan i proizvoljan izbor koji nije diktiran odnosom klijent/naručilac – dizajner/prekarni radnik, već predstavlja osobni uvid u neke filmove iz perioda dječaštva koji su ostavili snažan dojam na mene u formativnim godinama. Generacije stasale u novonastalim društvenim zajednicama koje se distanciraju od bogate zajedničke kulturne baštine ostaju zakinute za proizvode autentične i samosvojne umjetnosti i pop kulture, koja raspeta u okolnostima između neoliberalne ekonomije i tržišne logike i reuspostavljanja predmodernističkih nacionalnih kulturnih obrazaca kao kanona više nije (ili je to sve manje kako vrijeme odmiče) u stanju danas i ovdje proizvesti kvalitetna dostignuća na polju sistemskih kolektivnih umjetničkih praksi.

I dok su artefakti socijalističkog perioda ostavljeni na reinterpretaciju i iščitavanje historičarima umjetnosti, sociolozima, antropolozima i teoretičarima sa “Zapada”, a u duhu neokolonijalnih praksi, eksproprijacije i komodifikacije identiteta, na terenu su istovremeno djelatni mehanizmi potiranja tekovina istog, u svrhu reispisivanja i reprogramiranja nacionalnih identiteta. Emancipatorske, progresivne i slobodarske ideje prethodnog perioda, vidljive u svim aspektima društva: arhitekturi, filmu, književnosti, živoj i autentičnoj umjetničkoj produkciji, danas su uglavnom prepuštene nebrizi i propadanju.

(iz autorovog statementa povodom izložbe “Diskretni šarm Jugoslavije”)

 

Izvor: https://www.facebook.com/events/584239818700166/