Ivan Brodarec – Krčmar: Memoari, 1914. – 1921.
Zapis Ivana Brodarca zvanog Krčmar iz Odre pored Siska, zajedno sa nešto osobnih dokumenata i fotografija te razglednica, 1984.godine, poklonjen je Državnom arhivu u Sisku 1984. godine. Riječ je o rukom pisanom zapisu nastalom u razdoblju 1920. – 1921. godine, u kojemu Ivan Brodarec (zemljoradnik, rođen 1888. g, a umro 1965.g), opisuje svoj izuzetno težak i zanimljiv ratni put započet mobilizacijom već u srpnju 1914. godine u vojnu postrojbu 27. pješadijske domobranske pukovnije u Sisku, a završen njegovim konačnim povratkom iz ratnog zarobljeništva u Rusiji 1921. godine. Dio događaja iz razdoblja 1914. pa sve do 1920., Brodarec opisuje po sjećanju, a posljednje godine koje je proveo u zarobljeništvu i bijegu iz zarobljeništva, bilježi u obliku dnevnika. Iz tog razloga knjiga u kojoj je objavljujen zapis Ivana Brodarca ipak je nazvana Memoarima, jer u većem svom dijelu ovaj tekst upravo to i jest, a tek manjim dijelom ima elemente dnevnika.
Izvorni zapis Memoara izuzetno je vrijedan, prije svega zato jer je jedan od rijetkih sačuvanih izvornih zapisa iz toga vremena na sisačkom području, ali i zbog izvanredno zanimljivog i vrlo „filmičnog“ sadržaja . I. Brodarec zapis započinje opisom mobilizacije u srpnju 1914. g, dalje opisuje svoj ratni put (preko ratišta u Bosni i Srbiji te Galiciji), zatim zarobljeništvo u Rusiji i konačno svoj bijeg iz zarobljeništva (preko ondašnje Perzije, Beludžistana i Indije).
Iz Brodarčeva zapisa:
“Na mjestu gdje smo bili ukopani prije je bila šuma, ali nakon 6 tjedana od silnog pucanja to više nie bila šuma, nego samo naznake šume i drveća. Sve su raznijele granate i šrapneli, samo tu i tamo stajalo je deblo cijelo izrešetano i na njemu nije bilo mjesta gdje bi se mogao prst staviti, a da nije izrešetan metcima. Uvečer, kada se smračilo počelo se pucati izi pušaka i ta pucnjava nije prestajala do rana jutra, a tijekom dana nastavila je topnička vatra.”
“Kod sela Nižni Strutin bilo je strašno! Tu je bila potučena 27. pukovnija jer su ih tjerali tri puta u proboj ruske linije. Rusi su ih potukli da od bataljona nije ostalo nego samo po 40 momaka. Polovica vojnika se smrznula i to najviše mladići od 22 godine jer se nisu čuvali.”