Jevgenij Vodolazkin, roman „Avijatičar“

Iz kritika: „S izvanrednim umijećem dočaravanja detalja svakodnevnog života i izrazitim talentom da plastično prenese čitav spektar boja, mirisa i zvukova, pripovjedač ocrtava živopisnu panoramsku sliku života u Rusiji s početka 20. stoljeća.“ (Guardian)

 

• Biblioteka: Graham Greene
• Izdavač: Naklada Ljevak
• Godina: veljača 2018..
• Uvez: meki
• Jezik: hrvatski
• Prevoditelj: Igor BULJAN
• Broj stranica: 392

 

Jevgenij Vodolazkin nagrađivani je ruski pisac međunarodnog renomea prepoznat kao izvanredan pripovijedač istančanog osjećaja za jezik i teme vezane uz različite slojeve ruske povijesti. Njegove knjige mahom posjeduju i jaku duhovnu dimenziju kojom propituje ljudski život u širem kontekstu povijesti, religije i društva. Mnogi književni kritičari Jevgenija Vodalazkina uspoređuju s Umbertom Ecom te ga nazivaju novim književnim genijem.

U svojoj najnovijoj knjizi Avijatičar, prvom Vodolazkinovu naslovu prevedenu na hrvatski jezik, autor se bavi najmračnijim periodom ruske povijesti 20. stoljeća: revolucijom, boljševizmom, neoboljševizmom, Gulagom, ratom i anarhijom. Radnja se prati u formi memoara i dnevničkih zapisa troje likova, pripadnika različitih generacija. Koristeći se elementima mističnog historicizma, autor pažljivo slaže detaljan mozaik Rusije i njezinih stanovnika.

 

Kada se glavni junak Inokentij Platonov probudi u bolnici, ispostavi se da je izgubio pamćenje. Liječnik ga potiče da zapisuje u dnevnik svaki detalj ili sliku koja mu se pojavi u glavi i on to čini marljivo, gotovo strastveno. Dnevnik mu je napeto štivo koje čitatelja fascinira kaotičnim, kaleidoskopskim slikama, licima, riječima i događajima koji čine potku životne priče ruskoga mladića s početka 20. stoljeća. Priča koja se pomalja istodobno je nježna i tužna, senzualna i neobična, no iznad svega tragična. Prvo se pojavljuju sjećanja iz djetinjstva: na bezbrižne ljetne praznike u dači u okolici Petrograda, na dočekivanje oca na povratku s posla u Petrogradu i na onaj dan 1917. godine kada dozna da mu je oca ubila rulja pijanih mornara. Platonov se s majkom seli u zajednički komunalni stan u centru Petrograda, gdje upoznaje nove susjede – profesora Sergeja Voronina i njegovu kćer Anastasiju, koja će postati ljubav Inokentijeva života. I Nikolaja Zareckog, radnika u tvornici kobasica, koji denuncira profesora Voronina, kojega vlasti uhite i pogube. Zareckog uskoro pronađu mrtva, a za ubojstvo optuže Platonova – kao i za rovarenje protiv države – i osude ga na služenje kazne u logoru Solovki. Ali kako se Inokentij može sjećati svojega života početkom 20. stoljeća ako su tablete koje uzima iz 1999. godine? Hoće li se Platonov uspjeti prilagoditi novoj realnosti i naći dom u čudnom svijetu s kraja 20. stoljeća? I ono najvažnije pitanje: Koja ga je to sila vratila u život, a sada ga pokušava ponovno ubiti, nakon čudotvornoga uskrsnuća u logoru Solovki?

 

 

Roman asocira na rusku književnost dvadesetih godina prošlog stoljeća, naročito na „Bijelu gardu” Mihaila Bulgakova, a od novijih na „Pismovnik” Mihaila Šiškina.

Kirkus

 

 

S izvanrednim umijećem dočaravanja detalja svakodnevnog života i izrazitim talentom da plastično prenese čitav spektar boja, mirisa i zvukova, pripovjedač ocrtava živopisnu panoramsku sliku života u Rusiji s početka 20. stoljeća.

Guardian

 

 

Jevgenij Germanovič Vodolazkin rođen je 1964. godine u Kijevu, gdje je 1986. godine diplomirao na Filološkom fakultetu. Godine 2000. doktorirao je obranivši doktorsku disertaciju „Svjetska povijest u književnosti Stare Rusije”. Radi u IRLI-ju (Institutu za rusku književnost) u Sankt Peterburgu, a od 2012. uređuje zbornik Puškinskog doma „Tekst i tradicija”. Jevgenij Vodolazkin uvijek je naglašavao da je imao sreću i čast što je njegov mentor i učitelj u vrijeme usavršavanja i rada u IRLI-ju bio najveći lingvist dvadesetog stoljeća Dmitrij Sergejevič Lihačov.

Autor je stotinjak znanstvenih radova o staroj ruskoj književnosti, knjiga Dmitrij Lihačov i njegovo doba  i  Instrument jezika. O ljudima u riječima i romana: Otimanje Europe (2005.), Solovjov i  Larionov (2009.),  Lavr  (2013.) te Avijatičar (Aviator).

Roman Solovjov i Larionov bio je u finalu za nagradu „Knjiga godine 2010.”, a dobitnik je književne nagrade „Andrej Bjeli” i nagrade za filološku hrabrost i originalnost te je proglašen za najbolju knjigu u Rusiji 2010. godine. Roman Lavr  dobitnik je  nagrade „Knjiga godine 2013.”, Nagrade „Jasnaja Poljana” i Nagrade međunarodnog udruženja „Portal”.

 

Izvor: http://www.ljevak.hr/knjige/knjiga-22145