Noć muzeja u Gradskom muzeju Senj 2022. godine

Tema Noći muzeja 2022. godine Muzeji između stvarnog i digitalnog  nametnuta je djelomično COVID-19 pandemijom zbog čega će se i u Gradskom muzeju Senj cijeli program preseliti na digitalne kanale komuniciranja. Gradski muzej Senj za ovu prigodu postavio je virtualnu izložbu Predstavljanje projekta Bulwark of Europe i popularizacija senjske povijesti autora Filipa Šimunjaka, univ. Read more

“Dokukino”: ciklus dokumentarnih filmova o obiteljskim portretima i povijesti obitelji

Svaki tekst o obiteljima na određeni način doziva citat iz Tolstojeve Ane Karenjine o jednostavnosti sreće i kompleksnosti nesreće, no u ovom ciklusu donosimo pet filmskih naslova koji kroz prizmu krvno srodne zajednice rastvaraju postojeće društvene kontekste i, povremeno, barijere. Program otvaramo višestruko nagrađivanim festivalskim uspješnicama, iransko-švicarskim filmom Obiteljska rendgenska slika i portugalskom Metamorfozom ptica, te nastavljamo zapaženim regionalnim ostvarenjima, srednjemetražnim Čekaj me i Pismo ocu, uz intrigantni film Vitalija Manskog, Rodbina, redatelja čiji najnoviji film o posljednjem predsjedniku SSSR-a Gorbačov. Read more

Iz pjesničkog ciklusa “Holokaust” Charlesa Reznikoffa

Djeca su u logor pristigla u autobusima, čuvali su ih žandari francuske višijevske vlade. Autobus se zaustavio nasred dvorišta i djeca su brzo odvedena kako bi se oslobodilo mjesta za autobuse u dolasku. Preplašena i tiha, djeca su silazila u skupinama od pedesetero ili šezdesetero sve do osamdesetero; mlađa djeca držala su se za stariju. Odvedena su na više katove u prazne prostorije – u kojima nije bilo namještaja, samo prljave vreće slame na podu, pune buba: djeca već od dvije, tri ili četiri godine, sva u poderanoj odjeći i prljava, jer već su u drugim logorima provela dva ili tri tjedna, zanemarena; sada na putu za logor smrti u Poljskoj. Neka su imala samo po jednu cipelu. (…) Jedan posjetitelj je nekom prilikom zaustavio jedno od djece: dječaka od sedam ili osam godina, lijepog, fokusirane pažnje i radosnog. Imao je samo jednu cipelu, drugo stopalo bilo mu je boso, a pristojan kaput nije imao gumbe. Posjetitelj ga je pitao za ime i zatim za zanimanje njegovih roditelja; a on je odgovorio, “Otac radi u uredu, a majka svira klavir.” Zatim je pitao posjetitelja hoće li se ubrzo vratiti                 roditeljima‒ uvijek su djeci govorili da će ubrzo otići i vratiti se                 roditeljima‒ a posjetitelj je odgovorio, “Naravno. Read more
1 560 561 562 563 564 1.318