Hrvoje Petrić – Deveta konferencija Europskog društva za povijest okoliša (9th European Society for Environmental History Biennial Conference), Zagreb, 28. VI. – 2. VII. 2017.

Deveta konferencija Europskog društva za povijest okoliša – Priroda između: okoliš u kontaktnim područjima među državama, ekonomskim sustavima, kulturama i religijama, Zagreb, 28. VI. – 2. VII. 2017 (9th European Society for Environmental History Biennial Conference – Natures in between: Environments in areas of contact among states, economic systems, cultures and religions)

 

 

Na europskoj konferenciji (kongresu) povijesti okoliša u Versaillesu 2015. Hrvatska je odabrana kao domaćin konferencije Europskog udruženja za povijest okoliša (European Society for Environmental History – ESEH) 2017. godine. Na osnovu te odluke zagrebačka je konferencija pod naslovom Natures in between: Environments in areas of contacts among states, economic systems, cultures and religions realizirana od 28. lipnja do 2. srpnja 2017. godine u organizaciji Geografskog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Odsjeka za povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru. Prethodile su joj dvije stručne ekskurzije: u nacionalni park Kornate i park prirode Telašćica 26. lipnja te u Ravne Kotare 27. lipnja. Nakon radnog dijela konferencije, u Zadru je od 4. do 7. srpnja održana ljetna škola za doktorante iz povijesti okoliša pod naslovom Natural and Cultural Heritage under Different Governments u organizaciji Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru, Geografskog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu i Odsjeka za povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

 

Na konferenciji u Zagrebu ukupno je s izlaganjima sudjelovalo 444 sudionika iz 43 države. Najviše ih je bilo iz Sjedinjenih Američkih Država (76), a nakon toga iz Njemačke (64). Iz Ujedinjenog Kraljevstva je sudjelovalo 35 predavača, Rusije i Švedske po 19, Austrije 18, Francuske 17, Hrvatske i Švicarske po 16, Nizozemske 15, Australije 13, Italije, Belgije, Kanade i Finske po 11, Španjolske 10, Brazila 9, Češke 8, Estonije 7, Indije, Portugala i Poljske 5, Grčke, Izraela i Kine 4, Mađarske, Irske, Danske i Norveške po 3, Rumunjske, Slovenije, Kolumbije, Južne Afrike i Turske po 2 te Bjelorusije, Bugarske, Japana, Kosova, Litve, Srbije i Ukrajine po 1 predavač.

 

Na svečanom otvaranju konferencije uvodno izlaganje imao je istaknuti povjesničar prof. dr. sc. Drago Roksandić s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji je predstavio razvoj, stanje i potencijal povijesti okoliša (ekohistorije) u Hrvatskoj. Isprava su istraživanja povijesti okoliša u Hrvatskoj imala dublje korijene u geografiji dok se interes u hrvatskoj historiografiji javio tek u posljednjoj četvrtini 20. stoljeća. Za ustrojavanje ekohistorije u nas je od osobitog značenja bilo osnivanje međunarodnog istraživačkog projekta Triplex Confinium što su ga 1996. utemeljili Karl Kaser sa Sveučilišta u Grazu i Drago Roksandić koji je tada uz redoviti rad na Sveučilištu u Zagrebu predavao i na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti. U organizaciji projekta održan je 2000. godine na Sveučilištu u Zadru međunarodni znanstveni skup „Eco-history of the Triplex Confinium (c. 1500-1800)”, prvi takve vrste ne samo u Hrvatskoj, već i u jugoistočnoj Europi. Time je u hrvatskoj historiografiji i formalno konstituirana ekohistorija kakvu danas poznajemo. Nakon izlaganja profesora Roksandića slijedilo je pozvano predavanje koje je održao profesor Andrew W. A. Baldwin (Durham University): From determinism to complexity: historical disaffiliation in climate change and migration.

 

Iako je iz Hrvatske bilo samo 16 referenata, možemo biti zadovoljni s vidljivošću hrvatskih tema koje su izložili ne samo afirmirani znanstvenici Sveučilišta u Zagrebu (s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Geografskog odsjeka PMF-a i Geodetskog fakulteta u Zagrebu), Odjela za geografiju te Odjela za etnologiju i antropologiju Sveučilišta u Zadru, zagrebačkog Instituta za migracije i narodnosti, Instituta za antropologiju, Hrvatskog geološkog instituta, Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje te Hrvatskog instituta za povijest, nego i diplomski studenti Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Na konferenciji je s predavanjima sudjelovalo i nekoliko inozemnih istraživača hrvatskog podrijetla, većinom povjesničara, primjerice Frank Zelko s University of Vermont, Sabrina Perić s Univesity of Calgary odnosno Diane Erceg s Australian National Univesity.

 

Osim toga naši znanstvenici koji su slušali predavanja ili sudjelovali u raspravama, studenti pa i gimnazijalci imali su prilike upoznati niz vodećih povjesničara okoliša (Verena Winiwarter, John McNeill, William Cronon, J. Donald Hughes, Libby Robin, Jane Carruthers, Christof Mauch, Harriet Ritvo, Eunice Nodari, Sverker Sörlin, Gregg Mitman, Richard Tucker, Richard W. Unger, Simo Laakkonen, Stefania Barca, Peter Coates, Richard Hoffmann, Marcus Hall, Christian Rohr, Martin Schmid, Eva Jakobsson, Marco Armiero, koji je predsjedao Programskim odborom zagrebačke konferencije itd.) te uspostaviti komunikaciju s brojnim kolegicama i kolegama.

 

Hrvatskoj historiografiji, i ne samo njoj, konferencija je donijela niz poticaja za traženje novih putova jer povijest okoliša nesumnjivo pruža ne samo mogućnost veće uključenosti naše historiografije u europske tokove, nego predstavlja i izazov otvaranja multidisciplinarnosti te komunikacije između različitih struka i znanstvenih područja. Za nadati se da će ova konferencija upravo na Sveučilištu u Zagrebu i drugim institucijama osnažiti započete napore na razvoju povijesti okoliša u Hrvatskoj i njenom susjedstvu, kako unutar povijesnih znanosti tako i unutar geografije. Konferencija je pružila priliku i za ukazivanjem na važnost povijesti okoliša ne samo u istraživanjima nego i u nastavi.

 

Cjeloviti program konferencije je dostupan na http://eseh.org/wp-content/uploads/ESEH2017PrintedProgramme.pdf.

 

Na izbornoj skupštini European Society for Environmental History izabran je novi predsjednik, medijevist Péter Szabó, zaposlen na Botaničkom institutu Češke akademije znanosti. Novi tajnik je postao Giacomo Parrinello, a sveučilišna profesorica geografije i predsjednica lokalnog organizacijskog odbora Borna Fuerst Bjeliš s PMF-a, zajedno sa Wilkom Hardenbergom, izabrana je za potpredsjednicu ESEH-a, dok je povjesničar Hrvoje Petrić iznova izabran za jednog od pet članova upravnog odbora ESEH-a.

 

Konferencija je predstavila raznolikost povijesti okoliša u Europi, ali i na drugim kontinentima, posebno u Sjevernoj i Južnoj Americi te Australiji. S obzirom da je osim povjesničara i geografa sudjelovao veliki broj istraživača drugih struka, posebno iz prirodnih znanosti, do izražaja je došao potencijal za jačanje suradnje i povezivanje društvenih i humanističkih znanosti s prirodnim i biotehničkim znanostima. Izdvojio bih nekoliko poticajnih primjera: izlaganja o tome kako je zelena revolucija napravila utjecaj na poljoprivredu i proizvodnju hrane do današnjice, o povezivanju ekonomske historije i povijesti okoliša, o rodnoj povijesti, tehnologiji i povijesti okoliša, povijesti klimatskih promjena s posebnim naglaskom na suvremenost, ekotopiji, vrlo aktualnoj problematici otpada, ekološkim konfliktima, tzv. urbanom metabolizmu, problematici životinja, šuma, rijeka, mora (i oceana), opskrbe energijom itd.

 

Obimna rasprava vodila se između povjesničara okoliša s obje strane Atlantika o antropocenu (dobu čovjeka i njegova globalnog utjecaja), koja je pokazala odlučujući utjecaj čovjeka na naš planet. U svakom slučaju možemo biti zadovoljni s više od 300 predavanja, osam okruglih stolova i nekoliko eksperimentalnih prezentacija, kao i s nizom popratnih događanja poput tematskih ekoloških filmskih večeri Green movie soireé, izložbama knjiga svjetskih i hrvatskih izdavača, projekata i laboratorija. Izuzetno je zanimljiv bio plenarni okrugli stol Trespassing: Environmental history and the challenges of migrations, s uvodničarima: Marco Armiero, Peter Coates, Shen Hou i Eunice Nodari.
U sklopu konferencije predstavljeno je nekoliko knjiga, od kojih je najveću pozornost zbog aktualnosti teme dobio zbornik radova Environmental History of Modern Migrations. Sudionici konferencije su se mogli upoznati i s hrvatskim časopisom za povijest okoliša Ekonomska i ekohistorija, a poseban je interes privukao broj 11 posvećen povijesti održivog razvoja, koji je nedavno u cijelosti objavljen na engleskom jeziku.

 

Posljednji dan konferencije dodijeljene su sljedeće nagrade vezane uz europsku povijest okoliša: a) Za najbolji članak iz europske povijesti okoliša nagradu je primila Maïka De Keyzer za članak “All we are is dust in the wind: The social causes of a “subculture of coping” in the late medieval coversand belt” (Journal for the History of Environment and Society, 2016); b) Za najbolju novu monografiju iz europske povijesti okoliša visoko priznanje je primio William M. Cavert za knjigu The Smoke of London: Energy and Environment in the Early Modern City (Cambridge University Press, 2016). U užem izboru za tu nagradu bile su još knjige: Bruce M. S. Campbell, The Great Transition: Climate, Disease and Society in the Late-Medieval World (Cambridge University Press, 2016), Kieko Matteson, Forests in Revolutionary France: Conservation, Community, and Conflict, 1669–1848 (Cambridge University Press, 2015), Giacomo Parrinello, Fault Lines: Earthquakes and Urbanism in Modern Italy (Berghahn Books, 2015) i Peter Thorsheim, Waste into Weapons: Recycling in Britain during the Second World War (Cambridge University Press, 2015); c) Nagradu za najbolji predstavljeni poster primio je Lukas Heinzmann za Climate reconstruction in north-east Switzerland during the Late Maunder Minimum – An analysis of the weather observations in the Einsiedeln monastery’s diary between 1670 and 1704.

 

Treba istaknuti kako na konferenciji nisu sudjelovali samo povjesničari i geografi već i znanstvenici iz prirodnih znanosti, antropolozi, sociolozi, šumarski stručnjaci, arheolozi i drugi što je dovodilo do niza zanimljivih multidisciplinarnih i interdisciplinarnih rasprava o pristupima i metodama rada, a povjesničarima nesumnjivo dalo poticaj za traženje drugačijih interpretacija povijesnih izvora te novih pristupa u historijskoj znanosti. Ne bi bilo loše kad bi povjesničari barem djelomično nastavili graditi započete veze i interakcije s prirodoslovljem. Pri tome svakako može pomoći povijest okoliš kojoj je temeljna zadaća proučavanje međuodnosa ljudi i ostatka prirode.

 

Zagrebačka je konferencija nedvojbeno potvrdila činjenicu da se povijest okoliša u Europi i izvan nje ubrzano razvija i da s njom sve brojniji povjesničari povezuju razne mogućnosti intelektualne revitalizacije historijske znanosti i to s punom otvorenošću ne samo prema drugim humanističkim i društvenim znanostima već i prema prirodnima. Za očekivati je daljnje pomake unutar povijesti okoliša na novim konferencijama, poput iduće ESEH konferencije za koju je u Zagrebu odlučeno da će se održati u Tallinnu u Estoniji 2019. godine. Valja još spomenuti da istraživače iste godine očekuje i globalni izazov trećeg po redu kongresa povijesti okoliša, čiji će domaćin biti Universidade Federal da Santa Catarina iz Florianópolisa u Brazilu.

 

 

Hrvoje Petrić