Studijsko putovanje „Mjesta sjećanja na kulturalne traume“ kroz Hrvatsku i BiH
Od 28. travnja do 4. svibnja 2026. godine Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću zajedno sa Fakultetom političkih znanosti, Filozofskim fakultetom, Akademijom likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu i Srpskim narodnim vijećem, organizirala je studijsko putovanje „Mjesta sjećanja na kulturalne traume“ kroz Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, na kojem je sudjelovalo ukupno 35 sudionika, uključujući 28 studenata i studentica.
Kroz sedmodnevni program, održan uz podršku Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina te europskog programa Kreativna Europa, sudionici i sudionice su posjetili mjesta obilježena otporom i ratnim traumama, politikama nasilja, stradanjima civila i različitim praksama memorijalizacije, promišljajući načine na koje društva danas pristupaju teškim nasljeđima prošlosti. Program je uključivao terenske obilaske, razgovore sa svjedocima vremena, predavanja, radionice i zajedničke refleksije, s ciljem povezivanja teorijskog znanja s iskustvom konkretnih prostora sjećanja.
Studijsko putovanje započelo je u Pakracu gdje su sudionici razgovarali o ratnom nasilju, podjelama unutar grada, zločinima i važnosti lokalnih inicijativa u očuvanju kulture sjećanja. Obilasci grada kao i razgovor održani su s Nikolom Ivanovićem, voditeljem Odjela za socijalna i humanitarna pitanja Srpskog narodnog vijeća i gradskim vijećnikom, te Mirjanom Bilopavlović, koordinatoricom udruge „Delfin“. Poseban naglasak stavljen je na razgovore sa svjedocima vremena i predstavnicima lokalne zajednice, kao i na pitanja vidljivosti i nevidljivosti mjesta stradanja u javnom prostoru. Stoga se putovanje nastavilo obilaskom spomen-područja Logor Bučje, nedaleko od Pakraca koji su kontrolirale srpske jedinice, a kroz koji su prošli brojni hrvatski civili i zarobljenici, kao i pripadnici srpske zajednice (i drugih) koji se nisu slagali s tadašnjom politikom i djelovanjem lokalnih pobunjeničkih struktura. Osobe koje su prošle kroz logor Bučje bile su izložene mučenju i zlostavljanju. Govorilo se i o stradanju i nestancima u logoru Pakračka poljana, pod kontrolom hrvatskih postrojbi. Sudbina mnogih zatočenika oba logora još nije riješena. Suđenja za zločine nad zatočenicima u Bučju, Marinom selu i Pakračkoj poljani su pravomoćno okončana.
Putovanje se nastavilo posjetom Požeškim selima u kotlini i na području Papuka i Psunja čije je pretežno srpsko stanovništvo tijekom jeseni 1991. bilo prisilno evakuirano, nakon čega su uslijedili zločini nad civilima, pljačke i sustavno uništavanje kuća i imovine. Sudionici putovanja tamo su se susreli sa svjedokinjom vremena Darom Draganić koja je govorila o iskustvu progona i izazove s kojima su se sreli nakon povratka u svoje mjesto.
Program se nastavio u Slavonskom Brodu uz online predavanje Barbare Matejčić “U što gledamo kada gledamo fotografije zločina: Bijeljina i Brčko” te vođenim obilaskom grada uz posjetu i razgovor u Srpskom kulturnom centru. Sudionici i sudionice su kroz predavanja i diskusije promišljali kako slike, mediji i javni diskurs, kao i javni prostor, oblikuju kolektivno pamćenje te na koji način društva biraju što će pamtiti, a što potiskivati. Dolaskom u Bijeljinu, otvorene su teme reprezentacije ratnih zločina, odnosa prema fotografijama nasilja i različitih narativa o ratu u Bosni i Hercegovini uz razgovor s profesorom Branimirom Jankovićem i Tomislavom Pletencem.
Putovanje se nastavilo posjetom Memorijalnom centru Srebrenica, gdje su sudionici i sudionice imali priliku upoznati se s memorijalnim praksama vezanima uz genocid u Srebrenici te razgovarati o važnosti dokumentiranja, obrazovanja i očuvanja sjećanja u kontekstu suvremenih političkih izazova. Posjet je otvorio prostor za razgovor o transgeneracijskim traumama, odgovornosti društava i ulozi memorijalnih institucija u izgradnji kulture mira, kao i o prikazu i analizi muzejskih i memorijalnih praksi.
U Sarajevu i Mostaru fokus je bio na odnos prostora i sjećanja, kao i na različitim slojevima ratne i antifašističke memorije. Vođena šetnja s Edvinom Kanka Ćudićem iz UDIK-a po Sarajevu, posjeta Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine te poslijepodnevni obilazak više puta devastiranog Partizanskog groblja, rada Bogdana Bogdanovića u Mostaru, otvorili su pitanja očuvanja memorijalne baštine, njenog propadanja, političkih prijepora i odnosa prema antifašističkom nasljeđu danas.
Završni dio putovanja bio je posvećen Dubrovniku i području Medačkog džepa, gdje su sudionici kroz predavanja Branke Vierde, Tee Gorjanc Prelević iz Akcije za ljudska prava iz Crne Gore te Rebecce Carr, kao i kroz šetnju i razgovor s Vjekoslavom Vierdom, radionice, terenske obilaske i zajedničke diskusije, promišljali politike brisanja, posljedice ratnog nasilja, različite interpretacije prošlosti te mogućnosti razumijevanja i analize traume kroz prizmu popularne kulture. Poseban naglasak stavljen je i na načine na koje se pojedine teme uključuju ili isključuju iz dominantnih nacionalnih narativa i kultura sjećanja, posebno prilikom obilaska područja Medačkog džepa. Program je ujedno otvorio prostor za zajedničku evaluaciju, razmjenu dojmova i refleksiju o iskustvima stečenima tijekom putovanja.
Kroz spoj različitih perspektiva i metoda rada, studijsko putovanje omogućilo je sudionicima dublje razumijevanje procesa suočavanja s prošlošću i izazova izgradnje uključive kulture sjećanja u Hrvatskoj i drugim post-jugoslavenskim zemljama.
Documenta zahvaljuje svim predavačima, suradnicima, svjedocima vremena i partnerskim organizacijama koji su sudjelovali u realizaciji programa, kao i studentima i studenticama na otvorenosti, angažmanu i spremnosti za zajedničko promišljanje složenih i često bolnih tema prošlosti.
Najavljujemo i izložbu o studijskom putovanju, koja će biti organizirana u sklopu Human Rights Film Festivala u Zagrebu u prosincu 2026.
Izvor i fotografije: