Lovre Katić: “Novopronađeni” rukopis iz knjižnice obitelji Michieli Vitturi
Lovre Katić
lovrekatic@gmail.com
“Novopronađeni” rukopis iz knjižnice obitelji Michieli Vitturi
Sažetak: U radu je izložena sudbina rukopisa Memorie, privileggi et gratie di Poglizzani Raccolte dal Sig(no)r Gou(verna)tor Gianco Marianouich, per antica stirpe Draxoeuich et di genere Tixemirich MDCXLVI koji je bio čuvan u knjižnici obitelji Michieli Vitturi u Kaštelima, a koji je smatran izgubljenim u periodu nakon Drugoga svjetskoga rata.
Ključne riječi: obitelji Michieli Vitturi; Poljica; Split; Kaštela; Poljički statut
Sudbina knjižnice obitelji Michieli Vitturi je jedan od brojnih žalosnih slučajeva nestanka hrvatske kulture u Drugome svjetskome ratu. Brojne knjige i rukopisi su 1943. bestragom nestali i do danas još nisu pronađeni.[1] Nadam se da će se netko u budućnosti potruditi potražiti sačuvane primjerke u knjižnicama Hrvatske i Italije, ako su uopće i preživjeli ratni period. Nasreću se, iz vremena prije uništenja, sačuvano nekoliko vrijednih, iako kratkih natuknica o raznim knjigama i rukopisima koje je obitelj Michieli Vitturi čuvala. Za nas je najzanimljiviji rukopis kojega spominje Ferdo Šišić u svojoj ocjeni radova Ivana Pivčevića. Opisuje ga kao “onaj omašni svezak dobrih prijepisa poljičkih isprava, što sam ga nekoć vidio u splitskom susjedstvu, u arhivu konta Vitturi-Michieli u Kaštelima, a u društvu s don Franom Bulićem.” Taj rukopis se nadalje spominje u drugih autora koji su se doticali povijesti Poljica poput Ante Laušića,[2] no oni pišu da je arhiv Michieli Vitturi u potpunosti nastradao, pa tako i taj Šišićev “omašni svezak dobrih prijepisa”.
Ipak, prilikom pregledavanja arhivskih fondova vezanih uz povijest srednje Dalmacije nabasao sam na fond HR-DAST-376 – Obiteljski fond Michieli-Vitturi. U kratkom opisu dostupnome u vrijeme moga pregledavanja izgledalo je da je spomenuti rukopis ipak preživio turbulentno 20. stoljeće. U veljači 2023. pregledao sam fond. Sastojao se od 6 rukopisnih i dviju tiskanih knjiga. U knjigama je bilo priloženo još nekoliko manjih dokumenata. Nakon toga, u srpnju 2023. djelatnik Državnoga arhiva u Splitu Ivan Andabak je arhivistički sredio fond i sastavio analitički inventar koji je dostupan na međumrežnoj stranici arhiva. Izgleda da prilikom sređivanja nije primijećeno da je rukopis Memorie, privileggi et gratie di Poglizzani Raccolte dal Sig(no)r Gou(verna)tor Gianco Marianouich, per antica stirpe Draxoeuich et di genere Tixemirich MDCXLVI [3] čuveni neobjavljeni rukopis koji je smatran izgubljenim. Također, u opisu fonda nije navedena vrijedna građa obitelji Michieli-Vitturi koja se danas čuva u Arhivu Republike Slovenije u Ljubljani pod imenom Družinski arhiv Vetturi (oznaka AS 1323), a sadrži pozamašan broj dokumenata iz perioda 18. do 20. stoljeća važnih za povijest obitelji i općenito toga dijela srednje Dalmacije.
Kao što je u inventaru navedeno, rukopis je po svemu sudeći dovršen 1646. godine. Vremenski posljednje isprave su Janka Marijanovića iz 1638. o novačenju 50 vojnika te potvrda splitskoga kneza Markantonija Minotta iz 1645. o pravnoj vjerodostojnosti rukopisa.
Dodatno činjenicu da je rukopis dovršen 1646. potvrđuje popis splitskih kneževa na str. 12 i 13. Iako se spominju kneževi sve do 1654., zadnja tri upisa, za godine 1649., 1651. i 1654. nisu napisani istim rukopisom kao prethodni 101 upis.[4]
Dokumenti su svi pisani bilo talijanskim, bilo latinskim jezikom. Određeni broj ih je donesen dvojezično. Hrvatskim su pisani samo prijepisi Poljičkoga statuta od str. 19. do 22. Veći dio prijepisa je pisan latinicom, a manji ćirilicom. Prijepis Statuta je također donesen u usporednome talijanskome prijevodu. To znači da u rukopisu nema “nekoliko stranica pisanih hrvatskom ćirilicom” kao što je navedeno u opisu fondu nego svega po jedan stupac teksta na jednoj i pol stranici. Ono po čemu je ovaj prijepis zanimljiv je vrijeme njegovoga nastanka, podatak o vlasništvu rukopisa i činjenica da je prvi dio pisan latinicom. Zasada mislim da se radi o danas nepoznatome prijepisu starije redakcije Poljičkoga statuta budući da se u nijednome drugome poznatome rukopisu ne spominje pripadanost poljičkome vikaru don Nikoli Bašiću koji se navodi u Memorie.[5] Tu činjenicu možda potvrđuje i naslov koji se donekle razlikuje od dosad poznatih. Glasi “V ime Gospodina Boga Amen. Stat (!) Pogliçchi izpissuyuchi Statut iz staroga noui, çinechi na litta Gospodina Isucharsta 1440.” Pretpostavljam da je rukopis pisan originalno ćirilicom, a da je latinički prijepis nastao pri sastavljanju Memorie.
Još uvijek nije poznato koliko je spisa u tekstu Memorie dosad nepoznato. S druge strane znamo da su neki od njih, poput ugovora između Splita i Poljica 11. i 29. siječnja 1444. već odavno poznati historiografiji.[6] Potpuna procjena, i nadamo se objava, rukopisa još predstoji i bez nje nećemo moći u potpunosti znati koliko novih spoznaja krije.
Nadamo se da će se rukopis u bližoj budućnosti tiskati ili barem digitalizirati čime bi se omogućio pristup daljnjim istraživanjima.
[1] Michieli Vitturi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 10.1.2026. <https://enciklopedija.hr/clanak/michieli-vitturi>.
[2] Ante Laušić. Postanak i razvitak poljičke kneževine (do kraja XV. stoljeća) (Split: Književni Krug, 1991), str. 96
[3] Dalje samo Memorie.
[4] Rukopis ta zadnja tri navoda je jako sličan prethodnome budući da ga pokušava oponašati.
[5] O rukopisima poljičkoga statuta pogledaj u: Vladimir Mošin. „Najstariji rukopis Poljičkog statuta i problem redakcije statuta,“ Poljički zbornik 2 (1971.): str. 9–22.
[6] Memorie, str. 57-58; Laušić, str. 106.
Literatura
Andabak, Ivan. Analitički inventar fonda HR-DAST-376: OBITELJSKI FOND MICHIELI – VITTURI 1407. – 1900. Split: Državni arhiv u Splitu, 2023.
Juričić, Daniela. AS-1323 Družinski arhiv Vetturi: Popis. Ljubljana: Arhiv Republike Slovenije, 1990.
Laušić, Ante. Postanak i razvitak poljičke kneževine (do kraja XV. stoljeća). Split: Književni Krug, 1991.
Michieli Vitturi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 10.1.2026. <https://enciklopedija.hr/clanak/michieli-vitturi>.
Mošin, Vladimir. „Najstariji rukopis Poljičkog statuta i problem redakcije statuta“. Poljički zbornik 2 (1971.): str. 9–22.
Summary
In this article we’ve exposed the faith of a manuscript titled Memorie, privileggi et gratie di Poglizzani Raccolte dal Sig(no)r Gou(verna)tor Gianco Marianouich, per antica stirpe Draxoeuich et di genere Tixemirich MDCXLVI which was preserved in the library of the family Michieli Vitturi, in city of Kaštela, but during the second half of the 20th century otherwise presumed lost.
Key words: family Michieli Vitturi; Poljica; Split; Kaštela; Poljica Statute
Uredništvo portala Historiografija.hr ne odgovara za tvrdnje izrečene u tekstovima, osvrtima, raspravama i polemikama. Svoje kritičke osvrte, reagiranja i polemičke priloge možete slati na e-mail adresu urednika portala bjankovi@m.ffzg.hr