Predstavljanje knjige Jelene Marković „Šutnje straha“
Predstavljanje nove knjige Jelene Marković “Šutnje straha” (Institut za etnologiju i folkloristiku, 2024.) bit će u petak, 21. ožujka 2025. u 18 sati u Booksi u Zagrebu (Martićeva 14d).
U razgovoru će uz autoricu sudjelovati Natka Badurina (izvanredna profesorica na Sveučilištu u Udinama), Una Bauer (docentica na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu), Tanja Bukovčan (izvanredna profesorica na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu) i moderatorica Renata Jambrešić Kirin (znanstvena savjetnica u trajnom zvanju Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu).
Postojećoj literaturi o strahu, koja uglavnom inzistira na vezi straha i narativnosti, ova knjiga dodaje dosad nedovoljno istraženu perspektivu odnosa straha i šutnje. Narativizacija i šutnja promatraju se usporedno i bez apriornih sudova o njihovoj (ne)učinkovitosti, odnosno društvenoj blagotvornosti ili šteti. Suprotno našim očekivanjima, naracija ne mora imati učinak lijeka za strah, kao što je moguće i da šutnja ne bude znak predaje i poraza, već nepristajanja i otpora. Provodne teme straha i šutnje u knjizi su primijenjene na pojave društvene netolerancije, vernakularne narative o porijeklu rata, traumatskim naslagama obilježene hrvatske regije, osobno iskustvo neverbalnoga kazališta, ‘’neiskaziva’’ iskustva boli i patnje, pandemiju koronavirusa, a sva su ta novoistražena područja potkrijepljena bogatom i izvornom etnografskom građom.
Natka Badurina
Gotovo paradoksalno za vrsnu teoretičarku (usmenoga) pripovijedanja, autorica svoj analitički instrumentarij usmjeruje na ono što je neispričano, prešućeno, ušutkano, neizgovorljivo, teško komunikabilno. Relevantnost ove studije jest u teorijskoj i etnografskoj sposobnosti zahvaćanja tabua, trauma i inhibicija koje nas kao građane i kolektive priječe da kreiramo (naprednije) političke zajednice i drugačiji tijek povijesti. Osluškujući one najranjivije i najugroženije, deprivirane i deprimirane te najmanje vidljive članove društva zahvaćenoga socijalnim raslojavanjem, ugrozom pandemije i prirodnih katastrofa, autorica dovodi u pitanje tezu da su humanistički znanstvenici po definiciji ljubopitljivi, etični i progresivni humanisti koji osiguravaju društvenu vidljivost i glas marginaliziranim skupinama te koji se bore protiv statusa quo.
Renata Jambrešić Kirin
Izvori: