Neven Kovačev – prikaz knjige – D. Vojak, B. Papo, A. Tahiri, “Stradanje Roma u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 1941.–1945.”, 2015.

Danijel Vojak, Bibijana Papo, Alen Tahiri, Stradanje Roma u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 1941.–1945., Institut društvenih znanosti Ivo Pilar – Romsko nacionalno vijeće, Zagreb 2015, 414 str.

 
Knjiga Stradanje Roma u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 1941.–1945. nastala je kao rezultat projekta Stradanje Roma na području Nezavisne Države Hrvatske za vrijeme Drugog svjetskog rata, jednogodišnjeg projekta pokrenutog 2014. godine čiji je nositelj bio Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, a partnerska organizacija Romsko nacionalno vijeće. Cilj istraživanja bio je prikupljanje i analiza najrelevantnijih arhivskih, muzejskih i drugih povijesnih izvora vezanih uz položaj Roma u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj te izdavanje publikacije s rezultatima istraživanja. Istraživanje je obuhvatilo trinaest arhivskih ustanova, četiri muzejske i dvije knjižnične ustanove u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te Srbiji. Pronađeno je dvjestotinjak spisa, koji obuhvaćaju više od tisuću stranica. Dio spisa objavljen je u knjizi, koja zapravo predstavlja zbirku dokumenata o položaju i stradanju Roma u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

 

Voditelj projekta bio je Danijel Vojak, znanstveni suradnik s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, povjesničar čiju glavnu istraživačku preokupaciju predstavlja upravo povijest Roma. Težište dosadašnjih historiografskih istraživanja Danijela Vojaka bilo je na povijesti Roma u prvoj polovici 20. stoljeća, tako da navedeni projekt i ovu knjigu, koja je nastala kao rezultat tog projekta, možemo smatrati logičnim slijedom autorovih dosadašnjih istraživanja. Uz Danijela Vojaka, istraživanje su proveli Bibijana Papo, povjesničarka i sociologinja zaposlena u Romskom nacionalnom vijeću, te politolog i povjesničar Alen Tahiri.

 

Knjiga je podijeljena na tri dijela. Nakon Predgovora Danijela Vojaka (str. 7-9), u kojem autor ukratko donosi stanje istraživanja romskog stradanja za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske te poticaje koji su doveli do pokretanja istraživačkog projekta čiji je knjiga rezultat, zatim ciljeve i zadaće tog projekta, te uvodnih riječi Vlade Šakića i Ljiljane Dobrovšak iz Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar (str. 11-12) i Davida Dragoljuba Orlovića iz Romskog nacionalnog vijeća (str. 13-15), slijedi uvodna studija Danijela Vojaka Stradanje Roma u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (str. 17-59). Ona na temelju postojeće literature donosi pregled života i stradanja Roma u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i tako pruža nužan kontekst za bolje shvaćanje dokumenata objavljenih u središnjem dijelu knjige.

 

U uvodnoj je studiji moguće istaknuti nekoliko tematskih cjelina. Na početku su istaknuti neki bitniji aspekti života Roma u međuratnoj Hrvatskoj, kao preduvjet boljeg razumijevanja njihove sudbine za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske. Nakon pregleda djelovanja njemačkih nacističkih vlasti prema rješavanju ciganskog pitanja od njihova dolaska na vlast do kraja Drugog svjetskog rata, opisani su počeci progona Roma u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Te početke karakterizira nekoliko faza – prvo, donošenje rasnih zakona već nekoliko tjedana po uspostavi NDH. U tim su se rasnim zakonima Romi izričito spominjali. Zatim je slijedilo njihovo popisivanje, a potom i prvi planovi provedbe kolonizacije, od koje se naposljetku odustalo. Sustavne deportacije i ubijanja Roma započinju okružnicom Ministarstva unutarnjih poslova od 19. svibnja 1942. godine, iako autor pokazuje da je ubijanje romskog stanovništva započelo i ranije, ubrzo nakon uspostave NDH. Romi su deportirani u logor Jasenovac: autor na temelju prisjećanja preživjelih logoraša opisuje njihov logorski život. Većina je Roma ubijena već do kraja ljeta 1942. godine. „Bijeli Cigani“, romsko stanovništvo muslimanske vjeroispovijesti, bili su izuzeti od progona. Analizira se i odnos Roma i partizana – dio Roma pružio je otpor prelaskom u partizane, najčešće nakon što su izbjegli odvođenju u Jasenovac. Međutim, manji je dio Roma surađivao s vlastima Nezavisne Države Hrvatske. Povijesni izvori ukazuju i na više primjera spašavanja Roma, pri čemu se očitovalo zauzimanje lokalnog stanovništva za Rome, ponekad uz suradnju s lokalnom vlašću. Naposljetku autor donosi procjene broja Roma stradalih u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Taj se broj vrlo razlikuje od istraživača do istraživača. Autor analizira uzroke tome – nepostojanje relevantne dokumentacije o žrtvama koju su vodile vlasti NDH, izostanak sustavnih znanstvenih istraživanja, manjkavosti u predratnim i poslijeratnim popisima stanovništva.

 

Drugi, središnji dio knjige, pod naslovom Dokumenti (str. 61-351), donosi 138 najrelevantnijih povijesnih izvora pronađenih u okviru navedenog istraživačkog projekta. Dokumenti su grupirani u trinaest cjelina, uglavnom usporednih s tematskim cjelinama uvodne studije. Tako su tematski pokriveni Romi u međuratnoj Hrvatskoj (dokumenti koji pokazuju odnos banovinskih vlasti prema Romima, novinski članci, dokumenti u vezi popisivanja „bijelih Cigana“, fotografije), zatim početak progona Roma u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (rasni zakoni), popisivanje Roma (nalozi u vezi popisivanja, tablični popisi Roma), planovi oko njihove kolonizacije (dokumenti iz arhivskog fonda Zavod za kolonizaciju NDH), deportacija Roma u Jasenovac (nalozi za otpremanje Roma u logor, popisi Roma, izvještaji lokalnih vlasti itd.) i njihov boravak u jasenovačkom logoru (fotografije), konfiskacija i pljačka njihove imovine (popisi imovine Roma, odluke o preuzimanju njihove imovine). Potom slijede prilozi koji osvjetljavaju odnos vlasti NDH prema „bijelim Ciganima“ (raspis Ministarstva unutarnjih poslova o rasnoj pripadnosti „bijelih Cigana“, popis „bijelih Cigana“ itd.), odnos Roma i partizanskog pokreta (izvješća o bijegu Roma u odmetnike i njihovom sudjelovanju u odmetničkim prepadima) te suradnju Roma s ustaškim vlastima i njihov odnos prema četničkom pokretu (primjerice molbe za arijsko pravo). Naposljetku slijede dokumenti o spašavanju Roma (molbe neroma za povratak Roma iz Jasenovca) i njihovoj svakodnevici (razne zabrane, izdane dozvole, sudski spisi, potrage za Romima nepoznatog boravišta, novinski članci o Romima itd.) te dokumenti o zločinima nad Romima u NDH (zapisnici sa svjedočanstvima, izvještaji, formulari s podacima porodica žrtava fašističkog terora).

 

Treći dio knjige (str. 353-369), autora Danijela Vojaka, bibliografija je radova o položaju i stradanju Roma u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, u kojoj je popisano ukupno 210 naslova. Prije svega, dana je informacija o do sada objavljenim bibliografskim prilozima općenito o Romima u Hrvatskoj. Sama je bibliografija podijeljena na tri dijela. Prvi dio (11 bibliografskih jedinica) donosi radove koji se bave Romima u međuratnoj Hrvatskoj, drugi dio (189 bibliografskih jedinica) donosi radove o Romima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, a treći dio (10 bibliografskih jedinica) radove stranih autora o Romima u Drugom svjetskom ratu prevedene na hrvatski jezik.

 

Na kraju su knjige sažeci na hrvatskom, engleskom, romskom i bajaško-rumunjskom jeziku (str. 371-387), bilješke o autorima (str. 389-392) te kazalo osobnih (str. 393-406) i zemljopisnih imena (str. 407-414).

 

Vrijednost ove knjige ogleda se u nekoliko aspekata. Ponajprije, knjiga tematizira problematiku do sada vrlo slabo, gotovo nikako zastupljenu u hrvatskoj historiografiji. Uvodna studija ističe neke gotovo nepoznate elemente povijesti Roma za vrijeme Drugog svjetskog rata, naprimjer aktivan otpor dijela romskog stanovništva rasističkoj politici Nezavisne Države Hrvatske kroz priključivanje partizanskom pokretu. Uz uvodnu studiju, i dokumenti objavljeni u knjizi dat će svoj doprinos stvaranju složenije slike o Romima na hrvatskom prostoru tijekom Drugog svjetskog rata. To nas dovodi do još jednog aspekta vrijednosti knjige, naime činjenice da je u njoj objavljena arhivska, muzejska i knjižnična građa – samim time olakšan je rad povjesničarima koji će se u budućnosti baviti ovom tematikom. U slučaju ove knjige taj je aspekt posebice važan jer se radi o građi prikupljenoj istraživanjem provedenim u trima državama – Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te Srbiji. Slično možemo reći i za iscrpnu bibliografiju navedenu u trećem dijelu knjige, koja će također biti vrijedan alat povjesničarima zainteresiranima za ovu temu. Naposljetku, sakupljanje (i objavljivanje) građe te sastavljanje bibliografije bitni su koraci na putu prema pisanju sinteze. Na temelju svega navedenog jasno je da ova knjiga predstavlja čvrst temelj nekoj budućoj sintezi povijesti Roma na hrvatskom prostoru za vrijeme Drugog svjetskog rata.

 

Vezano uz to, potrebno je na kraju reći da se već iz izbora arhivskih ustanova u kojima je provedeno istraživanje čiji je rezultat ova knjiga nameću idući koraci u istraživanju navedene tematike. Idućim je istraživanjima potrebno obuhvatiti, primjerice, arhive u primorskom dijelu Hrvatske, kao i arhive u kojima se čuva građa s onih dijelova hrvatskog prostora koji nisu ušli u opseg Nezavisne Države Hrvatske (Međimurje, Baranja). Na taj će se način omogućiti stvaranje još potpunije slike o životu i stradanju Roma na hrvatskom prostoru tijekom Drugog svjetskog rata.

 

Neven Kovačev