Nella Lonza, “Ana, Pavo i Grlica. Rekluze i pustinjaci u pobožnom krajobrazu srednjovjekovnog Dubrovnika”

Nella Lonza, Ana, Pavo i Grlica. Rekluze i pustinjaci u pobožnom krajobrazu srednjovjekovnog Dubrovnika. Dubrovnik: Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 2021.

Knjiga „Ana, Pavo, Grlica: rekluze i pustinjaci u pobožnom krajobrazu srednjovjekovnog Dubrovnika”, autorice Nelle Lonza, u izdanju Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 2021. obrađuje vjerski fenomen tipičan za srednjovjekovnu žensku duhovnost – posvećeni život laikinja, tzv. isposnica ili rekluza koje su živjele uz crkve i samostane. Taj posebni vid ženske pobožnosti do sada nije bio predmetom monografske obrade u hrvatskoj historiografiji. Kroz stranice djela čitatelju se otkriva osobiti životni izbor pobožnih žena i njihova uloga u društvenom životu.

Autorica nije zaboravila ni muške isposnike, pustinjake, no podaci o njima su vrlo oskudni, u odnosu na žene. Obilje podataka prikupljanih kroz dugo vrijeme iz različitih serija dubrovačkog arhiva, omogućilo je sjajnu analizu te osobite ženske vjerske i društvene prakse. Život dubrovačkih rekluza autorica je uklopila u maticu europskih kretanja, pruživši uvid u razvoj i širenje tog fenomena, posebno u okviru ženskog monasticizma.

Djelo obuhvaća niz interesantnih tema koje zahvaćaju i u širu društvenu problematiku, odnosno načine uklapanja isposnica u laičko društvo. One su bile istovremeno izdvojene, drugačije i uklopljene u svakodnevicu života sa svim ostalim stanovnicima. Bile su poslovno sposobne, zarađivale i posjedovale imovinu. Njihov svakodnevni život je bio skroman, ali ne uvijek strogo asketski – iako škrto, dokumenti otkrivaju pojedinosti o njihovoj odjeći, uporabnim predmetima, prehrani. Mnoge od njih imale su i poslugu, kao i druge bolje stojeće dubrovačke gospođe.

Život isposnica ostavio je mnogo traga u oporučnim legatima kojima su darivane u zamjenu za molitve za dušu pokojnika. Spominju se molitvenici, legati za uzdržavanje crkvica uz koje su živjele, povezanost s bratovštinama, pa i neke prakse na rubu vjere i praznovjerja, često vezane uz pučku pobožnost.

Za čitatelja je posebno atraktivno poglavlje o pojedinim rekluzama koje je autorica prizvala iz zaborava, pokazala iz kojih su društvenih slojeva i obitelji dolazile te koje su dobi i bračnog statusa bile kad su se odlučivale za isposništvo, te davno nestale prostore njihovog života, crkve, rekluzorije i eremitorije.

Knjiga o dubrovačkim srednjovjekovnim ženama koje su birale život u izdvojenosti, molitvi i pokori, sjajan je prilog našem poznavanju vjerske osjećajnosti laika i njezine povezanosti s formalnim oblicima posvećenog života.

Zdenka Janeković Römer


Izvor:


Odgovori