Predavanje Tvrtka Vukovića “Nenormalni – normalizacijska kultura 19. stoljeća i hrvatska književnost Fin de sièclea”
Matica hrvatska
Odjel za književnost
Predavanje Tvrtka Vukovića NENORMALNI – NORMALIZACIJSKA KULTURA 19. STOLJEĆA I HRVATSKA KNJIŽEVNOST FIN DE SIÈCLEA
Srijeda, 4. svibnja 2016. u 19:00 sati, Velika dvorana Matice hrvatske, Ulica Matice hrvatske 2, Strossmayerov trg 4, Zagreb
Predavanje izv. prof. dr. sc. Tvrtka Vukovića temelji se na pretpostavci da se hrvatsko buržoasko društvo u drugoj polovici 19. stoljeća oblikuje kao disciplinarno društvo. Ono nastoji postići što veću iskoristivost ljudskog tijela, glavnog resursa kapitalizma. Pritom se razvijaju mnogobrojni aparati, institucije i taktike normalizacije kako bi se društvo zaštitilo od onih oblika devijacija koje prijete njegovu funkcioniranju. Jedan od najsnažnijih mehanizama normalizacije u 19. stoljeću bila je psihijatrija. Psihijatrija se razvijala kao znanost povezujući se s pravom i kriminalistikom te je djelovala i kao mehanizam društvene higijene koji je neke oblike nenormiranog ponašanja nastojao iznova normirati ili nadzirati. Zbog toga psihijatrija proizvodi kategoriju nenormalnosti kao predmet svoga djelovanja ne bi li njome obuhvatila različite oblike socijalne neuklopljenosti. Književnost na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće promotrit će se kao višeslojna estetsko-politička reakcija na procese normalizacije: kao proizvod normalizacijske kulture, ali i kao poligon za problematizaciju funkcionalnih modela disciplinarnog društva.
Tvrtko Vuković (Slavonski Brod, 1969) izvanredni je profesor na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Područja su njegova užeg znanstvenog i stručnog interesa hrvatska književnost u razdoblju moderne, hrvatsko pjesništvo od modernizma do danas, književna i kulturna teorija. Dvije godine radio je kao viši lektor za hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu Sorbona u Parizu. Bio je predsjednik Goranova proljeća, član je HDP-a, Hrvatskoga PEN-a te HFD-a, urednik teorijske edicije Drugi smjer u Meandru i voditelj Zagrebačke slavističke škole. Autor je triju samostalnih znanstvenih knjiga: Svi kvorumaši znaju da nisu kvorumaši. Aporije reprezentacije u kvorumaškome pjesništvu (2005), Ljubi Žižeka svoga. Je li teorijska subverzija zapravo kapitalistička perverzija i druge neodumice o etičko-političkom čudovištu Žižekove misli (2009) i Tko je u razredu ugasio svjetlo? Predrasude, stranputice i moguće promjene u poučavanju i proučavanju lirike na primjerima Cesarićevih pjesama Voćka poslije kiše i Pjesma mrtvog pjesnika (2012).
Izvor: http://www.matica.hr/zbivanja/1683/