Češki povjesničar Ondřej Vojtěchovský o svojim boravcima na Jadranu

„Onu bliskost i stanovitu samorazumljivost odnosa prema jugoslavenskom prostoru iskusio sam i ja u svojoj obiteljskoj okolini. Jugoslaviju sam prvi put posjetio 1983. godine u dobi od šest godina sa svojim roditeljima, kada smo provodili trotjedni godišnji odmor u Kaliju na Ugljanu, kamo je očeva obitelj redovito putovala za praznike još od početka šezdesetih godina. I danas živo pamtim put unutrašnjošću, kada me zaokupirala litica Velebita i kako sam gladno iščekivao trenutak kada ću prvi put u životu ugledati more. S određenim sam čuđenjem na stjenovitoj padini čitao od kamena sastavljen divovski natpis „TITO“, koji se vidio izdaleka. Sjećam se kako su me roditelji tada poučili što taj natpis znači, a čak i to da se u nas taj čovjek ponekad nazivao „krvavi pas“. Moji su djed i baka poznavali i druge dijelove nekadašnje Jugoslavije, a ne samo jadransku obalu. Djed, psihijatar, bio je član čehoslovačko-jugoslavenskog komiteta za suradnju u zdravstvu, sudjelovao je na nizu kongresa i surađivao s kolegama iz različitih dijelova Jugoslavije. Bio je počasni član Zbora liječnika Hrvatske i polovicom 80-ih godina odradio je dugotrajan staž u klinici u Sarajevu. Stoga su raspad Jugoslavije i ratna zbivanja snažno odjeknuli u mojoj obitelji i naveli moje djeda i baku na osobno uključivanje u pomoć izbjeglicama, osobito iz nesretne Bosne i Hercegovine. Tada sam kao učenik gimnazije također odlučio da želim studirati povijest i da ću se posvetiti povijesti Južnih Slavena. Naposljetku je i na izbor teme ove knjige djelomično utjecala moja obiteljska pozadina. Moji su djed i baka osobno poznavali nekoliko informbiroovskih emigranata. Iako se s njima politički nisu slagali, održavali su s njima prijateljske odnose i uz njihovu su pomoć u 60-im godinama uspostavili svoje prve turističke i profesionalne kontakte u Jugoslaviji. Zahvaljujući njima i mene su neki nekadašnji emigranti srdačno primili. Djed i baka su mi također pružili povratnu informaciju kao svjedoci i kao jedni od prvih čitatelja mojeg rada.“

 

Ondřej Vojtěchovský, Iz Praga protiv Tita: Jugoslavenska informbiroovska emigracija u Čehoslovačkoj, prevela sa češkog Maja Janković, Zagreb 2016, str. VI (iz Predgovora)