Branimir Brgles – Izvještaj s 10. konferencije Međunarodnoga instituta za društvenu povijest

Izvještaj s 10. konferencije Međunarodnoga instituta za društvenu povijest (10th European Social Science History Conference), Beč, 23-26. travnja 2014.

Međunarodni institut za društvenu povijest (International Institute of Social History), koji djeluje pri Akademiji znanosti i umjetnosti Kraljevine Nizozemske, osnovan je 1935. godine. Osnivač i prvi ravnatelj Instituta bio je poznati nizozemski povjesničar Nicolaas W. Posthumus, koji se bavio ekonomskom i društvenom historijom. Prvu konferenciju za europsku društvenu historiju (European Social Sciencies Conference) Institut je organizirao prije 18 godina, od kada se ta manifestacija održava bijenalno. Nakon što su prve četiri konferencije održane u nizozemskim gradovima, 2004. godine domaćin konferencije bilo je Humboldtovo sveučilište u Berlinu. Od tada se organizacije spomenute konferencije prihvaćaju velika europska sveučilišta (u Glasgowu, Ghentu, Lisabonu). Ove godine konferencija je održana na glasovitome bečkom Universitätsringu, u prostorijama jednoga od najstarijih i najvećih europskih sveučilišta. Suorganizator je, uz bečko sveučilište, bio i grad Beč, čiji su gradski oci priredili svečano primanje u gradskoj vijećnici (poznatome bečkom Rathausu) u povodu otvaranja skupa.

Unatoč iznimno veliku broju sudionika, prema službenim podatcima riječ je o 1900 izlagača, kvaliteta izlaganja je uglavnom bila na vrlo visokom nivou. Tome nisu doprinijeli samo ugledni sudionici, istraživači i sveučilišni nastavnici, već i pažljivo pripremanje tematskih skupina i svake sesije (sva izlaganja bila su dostupna mjesec dana unaprijed, a svaka sesija imala je moderatora i diskutanta).

Objašnjenje za tako velik broj sudionika, koji se u usporedbi s prethodnom konferencijom udvostručio, pokušao je dati ravnatelj Međunarodnoga instituta za društvenu historiju, Henk Wols: „[…] otvorenost pri organizaciji konferencije to vjerojatno dodatno ohrabruje (broj prijava op.), naime European Social Sciencies History Conference nije asocijacija članova, svatko je dobrodošao dati prijedlog svog izlaganja, a kvaliteta je jedini kriterij kojim se vodimo pri odabiru.“ 

U protekla dva desetljeća, koliko se konferencija održava, iskristaliziralo se dvadesetak „mreža“ (networks) koje pokrivaju razna područja istraživanja društvene historije (primjerice Family and demography, Labour history, Rural history, Urban history, Medieval history, Spatial and digital history, Theory of history). U sklopu konferencije održano je nekoliko okruglih stolova i posebnih predavanja. Tako se na okruglome stolu Connecting historians beyond borders raspravljalo o mogućnostima povezivanja povjesničara i njihovih istraživanja na međunarodnoj razini. Također se raspravljalo o budućnosti akademskoga izdavaštva (The future of academic publishing). Posebno su se pritom isticale mogućnosti nadopunjavanja tradicionalnih tiskanih izdanja digitalnim sadržajima na internetu. Dakako, kako to obično biva na važnim konferencijama, najpoznatiji izdavači znanstvenih publikacija, kao i izdavačka odjeljenja prestižnih europskih sveučilišta, iskoristili su priliku da predstave svoja nova izdanja, monografije, sinteze, časopise…

Sesije u sklopu Rural history network (pratio sam samo srednjovjekovne i ranonovovjekovne teme) ugostile su nekoliko poznatih povjesničara (domaćin i diskutant bio je M. Cerman). Osim aktualnih agrarnohistorijskih tema, posebno se mogao zamijetiti interes dijela povjesničara za nove alate i mogućnosti računalnih programa, prije svega za geografske informacijske sustave te uporabu računalnih baza podataka (primjerice A. Lowerre, Environmental Factors and Regional Variation in Historic Settlement Organisation in England, A. van Ooststroom, Reconstruction Landownership in 1400 in the Province of Utrecht). Zaključke jednoga dijela izlaganja u toj skupini sesija mogli bismo povezati u jednoj rečenici: provođenje temeljnih istraživanja na mikrorazini nezaobilazna je nužnost za razumijevanje povijesti sela, regionalne i lokalne historije te agrarne historije, ali i urbane historije. Znatan dio izlagača u svojim je istraživanjima rabio kvantitativni pristup (primjerice, G. Beaur, Speculating on the Price of Wheat in Ancien Regime France). U kontekstu metodologije potrebno je spomenuti i zastupljenost pristupa odozdo, „iz sela“. Posebno su zanimljiva bila izlaganja posvećena istraživanju povijesti ranonovovjekovne trgovine i tržišnih uvjeta na „mikrorazini“ (primjerice E. Van Onacker, Small but Significant. The Micro-level Functioning of Markets for Land and Credit in the Fifteenth and Sixteenth Centuries). Da su temeljna pitanja agrarne historije, poput revolucije cijena i agrarnoga dualizma u srednjoj Europi i dalje aktualna, potvrdilo je izlaganje o korijenima istočnoeuropskoga alodijalnog veleposjeda (E. Maur, M. Cerman, Medieval roots of early modern mobility restrictions and East-Central and Eastern Europe).

U sklopu sesije Spatial and digital history, kao što smo očekivali, čuli smo i vidjeli najnovija dostignuća na području digitalnih alata u humanističkim znanostima. Među novostima mogli bismo izdvojiti pojam Deep mapping (uporaba višeslojnih digitalnih zemljovida, J. Corrigan: Space, Place, and Data). Osobito su zanimljive bile prezentacije mogućnosti povezivanja povijesnih istraživanja s muzejskim zbirkama (S. Boyd Davis, F, Kräutli, Scholarly Chronographics: can a Timeline be Useful in Historiography?). U posljednjoj sesiji spomenute mreže iznenadila nas je svojevrsna „samokritika“ najistaknutijih pripadnika i istraživača na području digitalne historije (R. Tucker Jones, D. Bodehamer, I. Gregory). Njihova izlaganja upozoravaju na činjenicu da se tehnologija prebrzo razvija. Naime, nije se dovoljno pozornosti poklanjalo praktičnoj uporabi i razini računalne pismenosti historičara. Na taj je način nastao znatan raskorak između mogućnosti digitalnih alata i njihove stvarne primjenjivosti u historijskim istraživanjima. Jedno od mogućih rješenja podrazumijeva pojednostavnjivanje postojećih računalnih programa. U tom kontekstu već je predstavljen projekt izrade digitalnih „gazetira“, čime bi postupak uporabe GIS-a, navodno, trebao biti pojednostavljen (R. Tucker Jones, J. Larsen, Acting Locally, Thinking Oceanically: Creating Digital Databases, Gazetteers, and Pacific History from the Microfilm Records of the Russian American Company, 1817-1867). Nakon odslušanih izlaganja i završne rasprave nameće se zaključak da se novim digitalnim alatima valja koristiti s velikim oprezom, nikada ne gubeći iz vida činjenicu da je riječ o pomagalu u istraživačkome radu.

Branimir Brgles