David Orlović – Prikaz knjige: Silverio Annibale, La questione di Fiume nel diritto internazionale, Centro di Ricerche Storiche di Rovigno, Unione Italiana di Fiume, Università Popolare di Trieste, Rovinj 2011, 111 str.

Silverio Annibale, La questione di Fiume nel diritto internazionale, Centro di Ricerche Storiche di Rovigno, Unione Italiana di Fiume, Università Popolare di Trieste, Rovinj 2011., 111 str.

U izdanju rovinjskoga Centra za povijesna istraživanja (Centro di Ricerche Storiche) objavljena je 2011. godine knjiga La questione di Fiume nel diritto internazionale (Pitanje Rijeke u međunarodnom pravu), jedanaesta u seriji Monografie. Autor je knjige Silverio Annibale, stručnjak za međunarodno pravo i profesor na Sveučilištu u Teramu u Italiji. Nažalost, tijekom pisanja ovoga prikaza, saznao sam za tragičnu vijest da je profesor Annibale naglo preminuo u ožujku 2012. godine u 46. godini života. Knjiga se bavi poviješću Rijeke i njezinom međunarodno-pravnom položaju u burnom razdoblju od 1918. do 1924., odnosno od kraja Prvoga svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske do konačnoga pripajanja grada Kraljevini Italiji.

Uz predgovor (7-9), koji potpisuje Orietta Moscarda Oblak, i zaključak (109-110), knjiga sadrži tri poglavlja, prvo „Kratki povijesni pregled“, drugo „Riječki događaji pod aspektom međunarodnoga prava“ i treće „Ostala pitanja vezana za riječke događaje postavljena nasuprot principa međunarodnoga prava“.

U prvom poglavlju Breve ricostruzione storica („Kratki povijesni pregled“) (11-44) autor daje povijesni kontekst svojoj analizi pitanja Rijeke u međunarodnim odnosima. Nakon opisa stanja i položaja Rijeke pod habsburškom upravom, slijedi razdoblje neposredno nakon kraja Prvoga svjetskog rata kada je kratku vlast Narodnoga vijeća SHS zamijenila vojna okupacija Antante pod vodstvom Italije. Budući da je tajnim Londonskim ugovorom iz 1915. Rijeka bila obećana Italiji, očekivalo se da će joj biti pripojena, ali je ta izvjesnost polako izmicala na Versajskoj mirovnoj konferenciji tijekom 1919. godine. Talijanski pjesnik-ratnik Gabriele D’Annunzio sa svojim je legionarima 12. rujna 1919. zauzeo Rijeku i time htio dovesti do pripajanja grada Kraljevini  Italiji. Godinu dana kasnije D’Annunzijeva okupacija službeno je proglašena Talijanskom Regencijom Kvarnera – dobila je svoj ustav, zakonodavna tijela, izvršno tijelo (sedam rektora), sudstvo i druge institucije vlasti. Annibale je dao opis svake od tih institucija i obrazložio njihove ovlasti. Rapallski ugovor potpisan između Kraljevine Italije i Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca 12. studenoga 1920. odredio je uspostavljanje Slobodne Države Rijeke unutar granica nekadašnjega ugarskog corpus separatuma. Ugovor je na međunarodnom polju obvezao Italiju da sama riješi problem D’Annunzijeve okupacije, što je i učinjeno uspješnom vojnom intervencijom krajem prosinca 1920. godine. Uslijedilo je stvaranje Slobodne Države Rijeke, koja je, prema autoru, bila ovisna o okupatoru i samo ponekad autonomna na međunarodnom planu. Konačno, aneksija Rijeke od strane Kraljevine Italije dogodila se nakon potpisivanja Rimskih ugovora s Kraljevinom SHS 27. siječnja 1924. godine.

Drugo poglavlje Le vicende di Fiume sotto l’aspetto del diritto internazionale („Riječki događaji pod aspektom međunarodnog prava“) (45-90) predstavlja autorov pokušaj pogleda na neke događaje koji su utjecali na grad Rijeku kroz prizmu međunarodnog prava. Primjerice, Annibale sagledava efekte raspada Austro-Ugarske na riječki corpus separatum, koji je ostao de iure u sastavu Ugarske do potpisivanja Trijanonskog sporazuma, ali pod okupacijom savezničkih snaga prema klauzulama primirja u Villi Giusti. Velik prostor dan je razmatranju uloge Talijanskog nacionalnog vijeća (CNI), za koje autor kaže da je bilo tijelo bez ikakvih legalnih ingerencija i nepriznato na Versajskoj konferenciji. Također, Annibale se osvrnuo na efekte prouzrokovane Rapallskim ugovorom te je posebno istaknuo klauzulu u kojoj se spominje priznavanje Države Rijeke od strane Italije i Kraljevstva SHS. Prema njemu, to „priznanje“ treba biti interpretirano kao odustajanje od zahtjeva suvereniteta nad Rijekom od strane dvije države potpisnice. Talijansku intervenciju protiv snaga G. D’Annunzija u prosincu 1920. autor je okarakterizirao kao internu akciju protiv pobunjenika. Anarhično stanje u Rijeci nakon 1922. (potaknuto djelovanjem fašista) uzrokovalo je povratak na režim prije Rapalla, a on je zahtijevao potpisivanje novog ugovora između Rima i Beograda. To se i dogodilo Rimskim ugovorima iz 1924. i talijanskom aneksijom Rijeke. Posljednji dio ovog poglavlja autor je posvetio problematici usuglašavanja riječkih s talijanskim zakonima nakon aneksije.

Treće poglavlje Altre questioni legate alla vicenda di Fiume poste a confronto con i principi del diritto internazionale („Ostala pitanja vezana za riječke događaje postavljena nasuprot principa međunarodnoga prava“ (91-107) tretira nekoliko dodatnih pitanja vezanih za to burno razdoblje riječke povijesti. Primjerice, pitanje prava na samoopredjeljenje naroda koje je podiglo riječko Talijansko nacionalno vijeće a pritom nije bilo podržano, zbog fluidnosti riječke situacije, niti od Italije, niti od strane propagatora te ideje – Sjedinjenih Američkih Država. Također, Annibale je u ovo poglavlje ubacio i pitanje odgovornosti za štete koje su stranci pretrpjeli zbog okupacije Rijeke od D’Annunzijevih „legionara“. Posebno su zabilježeni slučajevi zapljena nekoliko teretnih brodova od strane D’Annunzijevih ljudi, samoprozvanim „uskocima“. Autor tvrdi da je Kraljevina Italija bila ta koja je bila odgovorna za sve nastale štete prilikom okupacije legionara s obzirom da se pred Antantom obvezala na održavanje reda u Rijeci do rješavanja njezinog konačnog statusa.

Knjiga La questione di Fiume nel diritto internazionale pogled je na riječku povijest od 1918. do 1924. kroz jednu novu prizmu. Autor je vješto filtrirao glavne trenutke tog razdoblja kroz metodološko sito međunarodnog prava te time drugim istraživačima pružio uvid u možda često zanemarivane pravne zavrzlame oko riječkog pitanja. Posebno su zanimljive analize vezane za entitet proglašen pod nazivom Talijanska Regencija Kvarnera, djelo pjesnika-ratnika Gabriela D’Annunzija. Vjerujem da bi knjiga mogla biti dobro pomagalo budućim istraživačima povijesti Rijeke i širega kvarnerskog područja u godinama odmah nakon Prvoga svjetskog rata.

David Orlović