Vedran Muić – Prikaz knjige: Graydona A. Tunstall, Blood on the snow; The Carpathian Winter War of 1915, University Press of Kansas, Lawrence 2010, 258 str.

Graydona A. Tunstall, Blood on the snow; The Carpathian Winter War of 1915, University Press of Kansas, Lawrence 2010, 258 str.

Graydon A. Tunstall predavač je vojne povijesti na Sveučilištu Južne Floride u SAD-u te (u Hrvatskoj nepoznat) stručnjak za Prvi svjetski rat i Centralne sile, s naglašenim interesom za “ostale igrače” u savezu, ponajprije Austro-Ugarsku. Doduše, njegova se djela ne nalaze na popisima bestselera koji se bave Prvim svjetskim ratom. Zaista, na Tunstallovu sam monografiju Blood on the snow; The Carpathian Winter War of 1915 naišao tek nakon poduže potrage na Internetu. I samo zato što je moju potragu motivirao jasno definiran interes za djelovanje, iskustva, uspjehe i neuspjehe snaga Dvojne Monarhije na Istočnom frontu. To je djelo došlo kao iznenađenje, u moru radova koji se bave razvikanim bitkama poput Verduna ili Somme i Zapadnim frontom u cjelini. Pritom moje negativne predodžbe o odnosu anglo-saksonske historiografije (o hrvatskoj da se ne govori) prema problematici Istočnog fronta i doprinosa snaga Dvojne Monarhije ratnom naporu Centralnih sila nisu uopće otklonjene. Dapače, kako je Tunstallova knjiga tiskana tek prošle godine, moglo bi se reći da su i dodatno ojačane. Uz to, u usporedbi s autoritetima na području opisane tematike, poput Holgera H. Herwiga ili Michaela M. Citina, Tunstall se čini kao relativan anonimus, kojemu je, eto, ostavljeno da se bavi temama od sekundarne važnosti, poput primjerice kampanje u Karpatima iz vizure snaga Austro-Ugarske.

Što se tiče same knjige, radi se o autorovom trećem djelu, koje vrlo opsežno i minuciozno pristupa, kako je istaknuto, relativno nepoznatoj, ali izuzetno krvavoj epizodi tokom početnih operacija na Istočnom frontu. Karpathenkrieg, odnosno zimska kampanja na Karpatima 1915, bila je u ljudskim životima skuplja od bitaka poput Verduna ili Somme zajedno, s oko milijun gubitaka na svakoj strani. Kao niz masovnih okršaja K.u.K. vojske (Kaiserliche und Königliche Armee, odn. Carske i kraljevske vojske Dvojne Monarhije) s ciljem deblokiranja utvrde Przemyśl iz stiska vojnih snaga Ruske Carevine, Karpathenkrieg je vrlo specifičan slučaj koji se ipak podosta razlikuje od spomenutih bitaka na Zapadnom frontu. Koncepcijski i metodološki tu nema ničeg izuzetnog i pretjerano ezoteričnog jer se radi o klasičnom vojnopovijesnom tekstu. Najzastupljenije odrednice sadržaja su vojni termini; divizije, korpusi i armije, te vojno-taktičko-tehnički eufemizmi poput napredovanja, opskrbnih linija, krila, elemenata iznenađenja i inih iza kojih se skriva nemilosrdna i krvava stvarnost bojišta. Sve je to popraćeno s nužnim kontekstualizacijama, tamo gdje su se snažnije očitovale vojno-strateške, taktičke ili geo-političke datosti koje su, na ovaj ili onaj način, uvjetovale tok borbi i njihove ishode. Međutim, izričajem i okvirnim konceptom, autor izgleda želi pomiriti raskorak između detaljnog obrađivanja kronološki jasno strukturirane arhivske građe i inherentne namjere da svoj rad smisleno i fluidno izloži. Taj problem stilske nedorečenosti, koji se očituje na toliko mjesta u knjizi, nema nimalo jednostavno ishodište. Niti bi, naizgled, mogao potjecati iz literarne nevještosti autora (iako to nije nikad isključeno). Treba imati na umu da je obrađena arhivska građa bivše K.u.K. vojske, na kojoj se temelji sadržaj Tunstallove knjige, zaista opsežna i većinom je nastala kao nusprodukt svakodnevnih internih komunikacija te masovne organizacije, kroz koju je tokom tih prvih nekoliko mjeseci 1915. godine, prošlo gotovo 2 milijuna ljudi. Obrađena građa obuhvaća dnevnike jedinica i njihovih zapovjednika te telegrame i depeše koji su tekli od razine regimenti (pukovnija) prema višim vojno-organizacijskim strukturama: diviziji, korpusu, armiji i Glavnom zapovjedništvu vojske u Beču (AOK – Armee Ober Kommando) te obrnuto, odozgo prema dolje. Radi se o vrlo nezavidnom zadatku; rekonstruirati priču s fronte, iz dana u dan, ali i iz prostorija AOK-a, također vrlo važnu. I to sve učiniti što je cjelovitije i koherentnije moguće, s potrebnim kontekstualizacijama, te na kraju, logičnim zaključcima.

Knjiga sadrži pet poglavlja, s kraćim zaključkom. Od stručne opreme, tu se nalazi osam situacijskih karata, četiri tablice, dvanaest crno-bijelih fotografija, uz nezaobilazne bilješke, bibliografiju i indeks pojmova i nazivlja te se, naoko, čini da ništa ne nedostaje.

Uvodom (Introduction, 1-27 str.) se čitatelju ocrtavaju okviri teme i problematika se kontekstualizira. Iako to nije odmah očito, nakon stotinjak stranica se čini da u uvodu autor unaprijed zauzima apologetski stav zbog učestalih ponavljanja određenih motiva i problema u tekstu. No, ako ste gladni i umorni, a vani dan za danom sniježi, s temperaturama od -20 do -30 stupnjeva, dok vam noću Rusi ne daju spavati prepadima i baražama, onda će se neke stvari ponavljati u dokumentaciji, a time i u knjizi. Sumorna egzistencija u tom neprijateljskom okolišu, koji je dovodio ljude na rub psihofizičke izdržljivosti, je vrlo živopisno i opipljivo dočarana. Dosta je prostora utrošeno i da bi se objasnilo kako je do svega došlo. Uz opis topografskih osobina bojnog polja, u području Beskidskih i šumskih Karpata (poteza kroz današnju sjevernu Slovačku, južnu Poljsku i zapadnu Ukrajinu), slijede i vojno-strateška te čisto taktička razmatranja vezana uz (ne)mogućnost manevriranja i vođenja rata na takvom terenu s velikim formacijama, osobito zimi. Uvod je zaokružen razmatranjima geopolitičke situacije Dvojne Monarhije i Centralnih sila krajem 1914. godine, odnosno posljedica debakla loše vođene početne kampanje K.u.K. vojske u Istočnoj Galiciji 1914., koji je i doveo do opsade utvrde Przemyśl.

Prvo poglavlje, Background to the Battles (28-65), svojevrsna je priprema pozornice za opis kasnijih operacija. Sve tri ofenzive K.u.K. vojske na Karpatima (od kraja siječnja do sredine ožujka 1915.) za cilj su imale deblokiranje utvrde Przemyśl, koja je bila stožerna točka tolikih planova glavnog zapovjednika, general-feldmaršala Conrada von Hötzendorfa. Tu se već polagano naziru orisi sadržaja ostatka knjige. Čitatelj je doslovce obasut mnoštvom informacija u vrlo zgusnutom narativu. Na dijelovima ga prekidaju ne uvijek relevantne digresije, čiju korisnost dodatno podriva i učestalost kojom se ponavljaju u tekstu. Primjerice, ako se Przemyśl oslobodi, s iredentistički nastrojenim Talijanima će se moći pregovarati s jače pozicije. S druge strane, otklonila bi se opasnost ruskog prodora prema Budimpešti. Konačno, moglo bi se poraziti Srbiju, što bi pripomoglo potaknuti neutralne države da uđu u rat na strani Centralnih sila. I, naposlijetku, Nijemci bi imali odvezane ruke da pomognu Osmanskom Carstvu glede anglo-francuskog napada na Dardanele. Dvojna Monarhija se nalazila u izuzetno kompleksnoj geopolitičkoj situaciji i sve je to uvjetovalo proces odlučivanja vojno-političkog vrha u Beču. U tom smislu, utjecaj tih faktora na operacije u Karpatima se ne može potcijeniti te ih vrijedi istaknuti. Ipak, autor se mogao više potruditi oko izričaja. Isti ulomak tako može sadržavati dinamičan opis situacije na određenom sektoru fronta u to-i-to vrijeme, i zatim, skok u sasvim drugu stvarnost geopolitičkih kalkulacija. Slijediti nit izlaganja doista može biti teško uz takve shizofrene skokove u sadržaju i česta ponavljanja, pogotovo kad autor počne baratati s nazivima i rasporedom borbenih formacija. No jednom kad se pohvataju svi konci i posloži cjelovita slika, pruža se vrlo plastičan i detaljan prikaz bojišta na kojem se odigrao jedan od najvećih okršaja Prvog svjetskog rata.

            Tekst postaje pristupačniji u idućoj cjelini, The First Carpathian Offensive, January-February 1915 (66-113). Kao i 23. siječnja 1915., situacija kulminira u opisu napada jedinica 3. armije generala Svetozara Borojevića, najkraćim putem prema Przemyślu, s istočnih Beskida. Slabo pripremljen i dosta odgađan napad je propao uz teške gubitke, kako zbog ruskih protumjera, tako i teških zimskih uvjeta koji su život u rovovima činili mizernim. Opisi surove stvarnosti s kojom su se suočavali obični vojnici su poslovično dojmljivi, do te mjere da se lako uživjeti u njihovu ulogu. Gladnih, umornih i bolesnih vojnika, koji moraju podjednako trpjeti i hirove prirode i poduzetnog neprijatelja, uz više zapovjednike koji o stanju na frontu nemaju pojma. Doduše, već spomenuti uobičajeni nedostaci u izričaju se ističu, iako sporadično i rjeđe, s obzirom da je ovdje više pozornosti poklonjeno opisu borbi.

            Poglavlje The Second Carpathian Offensive, Late February-Mid March 1915 (114-162) naoko iznosi samo varijacije na temu prethodnog. Priča o gubicima, patnjama i neuspjehu se reprizira, samo s drugim žrtvama, vojnicima 2. armije generala Eduarda von Böhm-Ermollija. Ovdje je vrijedno spomena razmatranje sudbonosne Hötzendorfove odluke da praktički ponovi prethodni napad. Konjunktura pritiska vanjskopolitičkih faktora i sve lošije situacije u utvrdi Przemyśl tu, ipak, nije ostavila puno izbora. Stoga je takva odluka čak i shvatljiva; no, kako je istaknuto, to nije isprika za manjak kvalitetnog planiranja i priprema.

            Posljednja cjelina, The Third Carpathian Offensive and Easter Battle: End of Carpathian Winter War (163-208), pokriva zadnje operacije u Karpatima, koje su prethodile uspješnoj ofenzivi Centralnih sila u smjeru Gorlica i Tarnowa početkom svibnja. Opis kritične situacije K.u.K. snaga, koje trpe neprestane ruske napade, zaokružen je razmatranjem zadnjeg neuspješnog napada u smjeru Przemyśla te posljedica predaje utvrde 22. ožujka. Sagledavši cijeli kontekst, Tunstall revalorizira učinak napora K.u.K. vojske jer ističe da je proboj kod Gorlica, koji su izvršili Nijemci, bio moguć upravo zato što su jake ruske snage zašle duboko u Karpate i iscrpile se u nastojanju da prodru prema Budimpešti.

            Zaključkom (208-212) se rekapituliraju neki najvažniji momenti i problemi; što je dovelo do borbi u Karpatima, uvjetovalo njihov tok i koje posljedice je imao njihov ishod. Važno je da se predočava znatno nijansiranija i raslojenija slika djelovanja K.u.K. vojske. U vjerojatno najgoroj ratnoj zoni Prvog svjetskog rata, ta vojska je, svim teškoćama i gubicima usprkos, uspjela izdržati ruski pritisak i održati koheziju. Ipak, s balastom negativnih predodžbi o neučinkovitoj vojnoj organizaciji (koje su jedan aspekt naslijeđa bivše Dvojne Monarhije) nije se pokušalo obračunati; niti je to autor izgleda namjeravao činiti. Ono što njega zanima je razotkrivanje djelovanja K.u.K. vojske u Karpatima tokom tog vremena; bavljenje kontroverzama ostavljeno je za drugo vrijeme, ako ne već i drugim autorima.

Tekst se u cjelini čini relativno nedorađen, sa zgusnutim narativom, što je nedostatak iako može biti i prednost. Upućenom i zainteresiranom čitatelju se pruža bogatstvo informacija iz kojih se može mnogo iščitati; međutim, neupućenom čitatelju će se vjerojatno učiniti nepristupačnim i teškim za praćenje. I to ne samo zbog poslovično rastrojenog sadržaja. Brojni danas zastarjeli toponimi i šaroliko vojno nazivlje čine nedostatak kraćeg pojmovnika s objašnjenjima vrlo upadljivim. Također, više detaljnijih i preglednijih karata bi dobro došlo. Sve bi to olakšalo i manje upućenom čitatelju da lakše slijedi nit izlaganja. Kako se tu radi o suptilnostima koje su autoru vjerojatno bile samorazumljive i koje je smatrao izlišnim objašnjavati, to potiče pitanja o kvaliteti uredništva. Manjka li ovdje obzirnosti autora ili uredničke pažnje (ili oboje), može se nagađati. No to pretjerano ne kvari opći dojam jer se iz knjige o (relativno) nepoznatim događajma na Karpatima početkom 1915., lako stječe dubinski slojevito, opširno i nijansirano znanje.

Ovo djelo nije lako bezrezervno preporučiti jer se uz opisane probleme tu nalazi i činjenica da još nije prevedeno na hrvatski. Kako je interes za Prvi svjetski rat u hrvatskoj historiografiji slab, pa i u široj javnosti uopće, to se ne može očekivati uskoro. No, kako je mnogo Hrvata prošlo kroz redove K.u.K. vojske (u knjizi se spominju bar tri hrvatske regimente), ovo djelo ne mora biti privlačno kao čisto vojnopovijesni tekst. No, kako tu leži njegova najveća vrijednost, svatko tko mu pristupi kao takvom će sigurno biti zadovoljan.