Jasmin Medved – Ljetopis popa Dukljanina pred izazovima novije historiografije, Zagreb, 3. ožujka 2011. godine

Ljetopis popa Dukljanina pred izazovima novije historiografije

Zagreb, 3. ožujka 2011. godine

 

U organizaciji Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 3. ožujka 2011. godine održan je međunarodni znanstveni skup “Ljetopis popa Dukljanina pred izazovima novije historiografije”. Skup je bio podijeljen na četiri sekcije: jutarnja, podnevna, poslijepodnevna i večernja. Skup je otvorio organizator Trpimir Vedriš i u nekoliko riječi pozdravio sve sudionike skupa i zainteresirane promatrače. Ukratko je naglasio koji je bio povod sazivanju skupa te što se očekuje.

Jutarnju sekciju pod naslovom “LJPD kao izvor za srednjovjekovnu povijest” (predsjedao Borislav Grgin) započeo je Neven Budak referatom “Između dvije fikcije: Hrvatska historiografija, Marulić-Orbini i Konstantin Porfirogenet”. Predstavio je najvažnija rana historiografska djela koja su se bavila Ljetopisom. Autor se u startu ogradio od iznošenja svih radova na temu, iz vrlo jednostavnog razloga što bi to iziskivalo puno više vremena i prostora od onog koji je bio zadan na skupu. Hrvoje Gračanin u referatu “Ljetopis popa Dukljanina i južni smještaj Moravske kneževine” prikazao je tezu pokojnoga američkog povjesničara mađarskog podrijetla Imre Bobe o južnom smještaju Moravske kneževine, koja je od samog svog pojavljivanja izazvala veliki prijepor u historiografiji. Ova teza unatoč tome ima svoje pobornike poput Martina Eggersa koji ju je u svojoj knjizi Das “Grossmährische Reich”: Realität oder Fiktion?” pokušao dodatno osnažiti oslonivši se u tomu u značajnoj mjeri i na podatke koji se mogu naći u Ljetopisu popa Dukljanina. Dejan Zadro pročitao je referat pod naslovom “Izmišljena tradicija: Kako se pričom o dukljanskom podrijetlu Barske (nad)biskupije uspjelo obmanuti suvremenike, ali i kasniju historiografiju.” Time je bio završen rad prve sekcije čija je tema većim dijelom bila upotreba Ljetopisa u historiografiji, odnosno kako su na osnovu tog djela povjesničari pokušavali otkriti prošlu zbilju.

Podnevna sekcija odvijala se pod naslovom “LJPD kao srednjovjekovna kronika: vrijeme i okolnosti nastanka I”, a predsjedala je Mirjana Matijević Sokol. Amir Kapetanović se u referatu “Stariji i noviji jezični slojevi u Kaletićevu prijepisu Ljetopisa popa Dukljanina” bavio spomenutim prijepisom LJPD koji je nastao u 16. stoljeću. On je pokušao unutarnjom jezično-stilskom analizom Kaletićeva prijepisa utvrditi moguće ostatke jezičnih značajki starohrvatske redakcije te kronike kao i nove jezične dodatke iz 16. stoljeća. Tibor Živković izložio je referat pod naslovom “Odnos hrvatske i latinske redakcije Gesta regnum Sclavorum.” On je analizirao obje redakcije LJPD i njihov međusobni odnos, tj. takozvanu “hrvatsku redakciju” (HR), izvorno napisanu na latinskom jeziku, te “latinsku redakciju” (LR). Naratološka analiza obje redakcije ustvrdila je da je HR i LR sastavila ista osoba, što nameće zaključak da je HR prvotna redakcija, a LR konačna verzija LJPD. Mladen Ančić je u referatu “Kako čitati Ljetopis popa Dukljanina nakon monografije Tibora Živkovića” ukazao na razloge zbog kojih će svaki dalji rad na analizi LJPD ubuduće biti nemoguć bez oslanjanja na monografiju Tibora Živkovića. U drugome dijelu izlaganja Ančić se osvrnuo na stanovite probleme koji, po njemu, proizlaze iz temeljnih metodoloških zasada Živkovićeve znanstvene analize u njegovoj monografiji. Završni dio druge sekcije ponudio je živu raspravu između izlagača Živkovića i Ančića. Razlog rasprave su dijametralno suprotna mišljenja o vremenu nastanka i okolnostima nastanka Ljetopisa. U nekoliko navrata je i predsjedavajuća M. Matijević-Sokol morala reagirati te smirivati strasti, a sami izlagači su u pomoć pozvali prisutnoga latinista Jovanovića. Unatoč dosta dugoj i živoj raspravi, autori su ostali pri svome mišljenju. Strasti su se smirile u pauzi između sekcija gdje su spomenuti sudionici skupa pomirljivo nastavili svoju raspravu.

Poslijepodnevnoj sekciji pod naslovom “LJPD kao humanistički falsifikat?: vrijeme i okolnosti nastanka II” predsjedao je Neven Budak. Neven Jovanović izložio je referat pod naslovom “Dmine Papalić i Regum Delmatiae atque Croatiae gesta”. Autor na temelju arhivskih podataka istražuje Dminu Papalića koji je bio nalaznik prijepisa tzv. “hrvatske redakcije” Ljetopisa te suvremenik i prijatelj Marka Marulića. Solange Buljan u svom izlaganju pod naslovom “Ljetopis popa Dukljanina: povijesni falsifikat” dovodi u pitanje široko prihvaćeni historiografski konsenzus prema kojem je Ljetopis najstariji južnoslavenski narativni izvor. Autorica tvrdi da je taj izvor, koji govori o povijesti Slavena na Balkanu od 6. do 12. stoljeća, u stvari kasnija konstrukcija koju je stvorio dubrovački benediktinac Mavro Orbini u 16. stoljeću. Ludwig Steindorff pročitao je referat pod naslovom “Vizija popa Dukljanina i njezini izvori – u duhu kojeg vremena?”. U tom izlaganju autor je iznio mišljenje o nastanku Ljetopisa koje se suprostavljalo već iznijetom mišljenju Živkovića. To je još jednom dovelo do uzaviranja strasti i ponekad povišenih tonova, ali ipak u akademskom duhu. Dosta pozornosti je izazvalo i izlaganje Solange Buljan, ali ostaje dojam kako je njezin zaključak kod većine prisutnih bio odbačen, što su djelomično potvrdili kroatist Kapetanović i latinist Jovanović koji su ustvrdili da se u samim rukopisima nalaze jezični slojevi i konstrukcije starije od 16. stoljeća.                    

Večernjom sekcijom pod naslovom “Nachleben LJPD” predsjedao je Neven Jovanović. Iva Kurelac je izložila referat pod naslovom “Obilježja recepcije Ljetopisa popa Dukljanina u hrvatskoj kasnohumanističkoj historiografiji: primjer djela De rebus Dalmaticis.” Ona je predstavila nova saznanja o recepciji LJPD i Marulićeva prijevoda istoga u neobjavljenom djelu De rebus Dalmaticis (1602.) šibenskog humanista i povjesničara Dinka Zavorovića. Autoričina teza je da se krajem razdoblja humanizma pojavljuju neke konkretne naznake kritičke historiografije što se i očituje u Zavorovićevoj analizi LJPD. Posljednji referent bio je Danijel Premerl koji je izložio referat pod naslovom “Novi život Dukljaninovog kralja Budimira u baroknoj ikonografiji Zagrebačke biskupije.” Autor je analizirao prikaz kralja Budimira na fresci nastaloj 1700. godine koja se nalazi u refektoriju Ilirsko-ugarskog kolegija u Bolonji, a također i ostale prikaze istoga kralja tijekom 17. stoljeća te je pokušao interpretirati i razloge njegova oživljavanja u tome stoljeću.

Skup je pružio neke nove poglede na nastanak i funkciju Ljetopisa popa Dukljanina. Otvorio je neka nova pitanja koja će omogućiti povjesničarima da grade nova saznanja o njemu, ali i da  pokušaju u tom dosta nesigurnom izvoru pronaći dijelove koji imaju povijesnu vrijednost. Ugodno druženje izlagača i organizatora nastavljeno je u restoranu “Pri Zvoncu” gdje se rasprava protegnula do kasno u noć. U organizaciji skupa su sudjelovali i studenti Tea Dživanović, Igor Poljaković i Ante Vučić.

 

Jasmin Medved i Ante Vučić