Kako nas vide drugi – Slavenka Drakulić: Tri knjige koje mora pročitati svatko tko želi studirati povijest
Da sam ja profesorica na studiju povijesti, pa da, recimo, držim uvodni kolegij, prvo bih dala studentima da pročitaju nekoliko knjiga izvan popisa obavezne literature, koje na prvi pogled nemaju veze s njihovim budućim pozivom. Morali bi pročitati “Cara” Ryszarda Kapuścińskog, “1984” Georgea Orwella, “Izveštaj o caru Davidu” Stefana Heyma i “Jedwabne” Jana Grossa. Ovaj kratki izbor bio bi dovoljan za uvid u predmet njihova studija. Vjerujem da se povijest ne može pisati bez razumijevanja kako funkcionira moć i kako se ljudi mijenjaju pod utjecajem okolnosti. Ima, naravno, još niz knjiga koje bih mogla dodati, ali i ove su dovoljne.
Studij povijesti zaokupio me je zbog toga što sam nedavno pročitala knjigu “Izveštaj o caru Davidu” (Prosveta, Beograd, 1989.). Možda baš zato što se radilo o obavezi, počela sam je čitati sa skepsom. Ali, tekst je bio jači, skepsa se istopila nakon nekoliko stranica koliko je potrebno da se čitatelj privikne na pseudobiblijski stil. Na prvi pogled, to je povijesni roman koji se bavi biblijskom pričom o kralju Davidu. Kralj Salomon, njegov sin i nasljednik, od povjesničara Etana naručuje da napiše konačni izvještaj o vladavini njegova oca. Saziva komisiju koja će mu pomoći i priča dalje prati kako teče pisanje.
Već na samom početku Etan se susreće sa svim problemima s kojima se susreće povjesničar u despotskom režimu u kojem kralj ima apsolutnu vlast. Pratimo kako prepreke istini rastu sa svakim saslušanjem svjedoka, kako je teško naći dokumente i odvojiti važno od nevažnog, činjenice od mita, te ustanoviti što se stvarno dogodilo. S jedne strane je Salomonova želja; ona, naime, kako kaže jedan član komisije, “želi da svi mi, a naročito pisci knjiga, istaknemo poučnije vidove života. Treba da srećno pronađemo sredinu između onoga kako jeste i kako želimo da narod veruje.” S druge strane su činjenice za koje Etan brzo ustanovi da nisu uvijek u skladu sa željama vladara. Upravo se tom sredinom između istine i političke podobnosti Etan najviše muči jer mu profesija nalaže da događaje istražuje, a ne da se bavi politikom.
Cijeli članak dostupan je na poveznici: