Stipe MLIKOTIĆ – VIII. međunarodni znanstveni skup HRVATI I BUGARI KROZ STOLJEĆA: povijest, kultura, umjetnost i jezik, Zagreb, 23. rujna 2010.
VIII. međunarodni znanstveni skup
HRVATI I BUGARI KROZ STOLJEĆA: povijest, kultura, umjetnost i jezik
Zagreb, 23. rujna 2010.
U organizaciji Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Balkanološkog instituta Bugarske akademije nauka održan je u dvorani Knjižnice HAZU 23. rujna 2010. VIII. Međunarodni znanstveni skup „Hrvati i Bugari kroz stoljeća“. Kao i prethodni skupovi, održani u Sofiji, Dubrovniku, Zagrebu i Zadru, ovaj skup rezultat je znanstvene suradnje među djelatnicima dviju krovnih nacionalnih znanstvenih institucija. Do sada je objavljeno šest zbornika koji sadrže rezultate istraživanja s područja povijesti, jezika, kulture i gospodarstva prezentirane na ranijim skupovima, a u pripremi je i sedmi zbornik radova. Ove je godine pripremljeno 19 izlaganja.
Budući da su predsjednik HAZU akademik Milan Moguš i voditelj Odsjeka za povijesne znanosti akademik Tomislav Raukar bili spriječeni, pozdravne riječi prisutnima je uputio upravitelj Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU Ante Gulin. Podsjetio je na petnaestogodišnju suradnju dviju akademija na ovom području, te se zahvalio prisutnom Dragutinu Pavličeviću što ga je uputio na Rumjanu Božilovu, koja je u uspostavljanju suradnje imala ključnu ulogu. Riječ je zatim uzeo predstavnik bugarskog veleposlanstva u Zagrebu, koji je ukazao na važnost sada već tradicionalnih (prvi je održan 1998. godine) međuakademijskih skupova u duhovnom zbližavanju dvaju naroda. Predstavnik Balkanološkog instituta Svetlozar Eldarev upozorio je na višestoljetne prijateljske odnose između dvaju naroda kao pozitivan primjer u balkanskim, ali i europskim odnosima. Akademik Josip Bratulić izrazio je zadovoljstvo zbog prilike da se ovaj skup održi u novouređenim prostorijama Akademijine knjižnice i pozvao okupljene da minutom šutnje odaju počast preminulom akademiku Daliboru Brozoviću koji je sudjelovao u ranijim skupovima.
Predavanja su održana na hrvatskom i bugarskom jeziku. Unatoč srodnosti, među tim jezicima ipak postoji barijera, a kako organizatori nisu predvidjeli makar pisane prijevode sažetaka izlaganja na oba jezika (ili nekom trećem), u nastavku će biti tek naznačena predavanja bugarskih predstavnika, dok će hrvatskim biti posvećeno nešto više pozornosti.
U prvom izlaganju – Bugari, Franci i južna Panonija u IX. stoljeću – Hrvoje Gračanin ponudio je reinterpretaciju povijesnih vrela koja daju obavijesti o franačko-bugarskim odnosima na području donje Panonije (današnja Slavonija i Srijem) tijekom 9. stoljeća. Nasuprot uvriježenim zaključcima historiografije, smatra da je bugarska vlast na ovom području tek kratkotrajno uspostavljena (od 827. do 829.), nakon čega je došlo do restauracije franačkog vrhovništva preko lokalnih slavenskih predstavnika.
Zrinka Nikolić Jakus u predavanju Bugari u Splitu? Priča o porijeklu jedne srednjovjekovne plemićke obitelji osvrnula se na nekoliko dokumenata sačuvanih u ostavštini Ivana Lučića Luciusa koji govore o bijegu članova bugarske carske obitelji iz Trnave na jadransku obalu i njihovim vjerskim zadudžbinama na splitsko-solinskom području. Ti su dokumenti i ranije privlačili pažnju historičara koji su opovrgnuli autentičnost datacije (od kraja 10. do prve pol. 13. st.), kao i sadržaja. Dokumenti su nastali u drugoj polovici 13. i prvoj polovici 14. st., no kao jedan od ranih pokušaja konstrukcije identiteta, ali i kao svjedočanstvo o bugarskim izbjeglicama na istočnojadranskoj obali, ostaju historiografski značajni.
Slijedila su izlaganja Ljudmile Mindove Kristalizacija tuge. Forme plača u hrvatskoj baroknoj književnosti, Jordanke Geševe Slobodne hrvatske zemlje – nova domovina obitelji Pejačević (kraj XVII. – početak XVIII. stoljeća), dok je Rumjana Božilova bila spriječena da dođe u Zagreb, pa je njen referat Franjo Rački i Ante Starčević – dvije hrvatske vizije o istočnom pitanju i sudbini Balkana pročitala Irina Ognjanova. Nakon toga predavanje Crtice k fenomenu bajronizma u bugarskoj i hrvatskoj književnosti održala je Antoaneta Balčeva. Rumjana Koneva na hrvatskom se jeziku ispričala što rad Ivan Šišmanov, Hrvati i paneuropska ideja mora iznijeti na bugarskom jeziku, uz napomenu kako se nada da će već slijedeće godine biti u mogućnosti izlagati na hrvatskom.
Ivica Zvonar započeo je izlaganje „Obzor“ o Prvom balkanskom ratu s obavijestima o povijesnom kontekstu na europskom jugoistoku u predvečerje svjetskog sukoba. Novosti iz Prvog balkanskog rata bile su glavne vijesti na stranicama zagrebačkog Obzora, pri čemu je glavnina pozornosti posvećivana vijestima s ratišta, dok su diplomatske igre bile u drugom planu. Članci su bili mahom nepotpisani, a pobjede saveznika izazivale su euforiju, no rano je izražavana zabrinutost zbog opasnosti od podjela.
Referat Igora Despota Diplomatski incident Bugarske i Austro-Ugarske 1913. godine. Slučaj Miletić bavio se prijeporima koji su uslijedili nakon oštećenja austro-ugarskog trgovačkog broda pri uplovljavanju u luku Varnu u rujnu 1913. godine. Mornarički inferiorni osmanskom protivniku u Prvom balkanskom ratu, Bugari su minirali prilaze svojim crnomorskim lukama, a oštećeni brod nije slijedio službene upute za uplovljavanje. Ipak, u tako osjetljivom trenutku zaoštravanje odnosa nije bilo u interesu ni jedne strane, te je austrijski zahtjev za odštetom uskoro povučen.
Milena Georgieva održala je predavanje naslovljeno Jedan primjer hrvatskog simbolizma iz kolekcije Nacionalnog muzeja inozemne umjetnosti u Sofiji – „Inocenzije“ Bele Čikoša.
Izlaganjem Djelovanje časnih sestara sv. Križa na području zdravstva u Bugarskoj Estera Radičević dala je kratki pregled angažmana pripadnica ovoga reda u Klementinskoj bolnici u Sofiji, bolnici Marije Lujze u Varni i dječjem sanatoriju na obali Crnog mora tijekom prve polovice 20. st., nakon čega su sestre koje nisu bile podrijetlom iz Bugarske morale napustiti zemlju.
Svetlozar Eldarov s referatom Hrvatski apostolat sv. Ćirila i Metodija i Bugari 1910.-1919. bio je posljednji govornik prije stanke.
Nastavak je otvorila Suzana Leček, koja je izložila rezultate istraživanja o prisutnosti bugarske emigracije na području Savske banovine, odnosno Zagreba tridesetih godina prošloga stoljeća. Zahvaljujući detaljnoj evidenciji bugarskih doseljenika koju nakon atentata na kralja Aleksandra vode policijski organi, u izlaganju Problematični useljenici. Bugari u Kraljevini Jugoslaviji mogla je ponuditi detaljnu analizu socijalne strukture bugarskih imigranata. U pitanju je bila strogo specijalizirana i privremena migracija, mahom sačinjena od vrtlara i studenata, pri čemu iznenađuje visok postotak studentica.
Rad Aleksandra Kostova Hrvatski doprinos formiranju bugarskih stručnjaka u domenu tehničkih znanosti (do Drugog svjetskog rata) ukratko je iznijela Ljudmila Mindova.
Jadranka Grbić osvrnula se na tradiciju etnološkog istraživanja u Hrvatskoj, te na koncepte identiteta i manjina. Zatim je iznijela preliminarne rezultate vlastitog, prvog etnološkog istraživanja o Bugarima u Hrvatskoj, pa je izlaganje stoga naslovljeno Perspektive etnološkog istraživanja identiteta Bugara u Zagrebu. Bugarima je u Hrvatskoj priznat status nacionalne manjine, a od početka ovoga stoljeća dolazi do revitalizacije njihovog kolektivnog identiteta kroz razne oblike institucionalizacije koji olakšavaju kontakte s domovinom.
Osnovne crte rada Nikole Kočankova Stvaranje Hrvatske pravoslavne crkve 1942. godine i Bugari iznio je Svetlozar Eldarov.
Krešimir Belošević govorio je o vezama hrvatskih i bugarskih vegetarijanaca krajem tridesetih godina prošlog stoljeća u izlaganju Hrvatski vegetarac među bugarskim prijateljima. Dr. Ivo Hengster u Bugarskoj. Kao odgovor na posjet dr. Stojčeva Zagrebu početkom 1939., dr. Hengstar nekoliko mjeseci kasnije otputovao je u Bugarsku. Najprije se zadržao u Sofiji, zatim posjetio kamp pristaša mistika Petra Danova na planini Rila i naposljetku grad Plovdiv. Belošević se osvrnuo i na izvještaje o ovim posjetima u suvremenom tisku.
Irina Ognjanova izlagala je na temu Reakcija Katoličke crkve na komunistički pritisak u Hrvatskoj u prvim poslijeratnim godinama.
Posljednji referat, Uloga nacionalnog identiteta u bugarskom i hrvatskom manjinskom školstvu u Mađarskoj – sličnosti i razlike, iznijela je Sanja Vulić. Godine 1999. u organizaciji Saveza Hrvata u Mađarskoj osnovana je Naklada Croatica, koja je zahvaljujući uspješnom radu osim hrvatskih uskoro počela tiskati i druge manjinske udžbenike. To je potaknulo autoricu da usporedi sadržaje udžbenika za manjinske nastavne programe unutar predmeta Narodopis. Smatra kako je bugarski program s izraženijim naglaskom na nacionalnim sadržajima primjereniji od hrvatskog, a razloge navodno treba tražiti među prilikama u matičnim državama.
Nakon kraće diskusije skup je zaključen. Sudionici su pozvani da sudjeluju u sutrašnjoj stručnoj ekskurziji, u sklopu koje je predviđen posjet katedrali, samostanu i crkvi sv. Križa u Đakovu, razgledavanje tamošnje ergele lipicanaca, te posjet dvorcu Pejačević u Našicama.
Ovim međunarodnim (točnije bilateralnim) skupom nastavljena je višegodišnja plodna suradnja između hrvatskih i bugarskih znanstvenika s područja društvenih i humanističkih znanosti. Najvažniji prigovor može se uputiti organizatorima zbog neorganiziranja prijevoda izlaganja, zbog čega na samom skupu nije bila moguća ozbiljnija komunikacija, samim time ni diskusija. Ipak, taj će nedostatak djelomično biti ispravljen pripremom zbornika koji će sadržavati iznesene referate, s opširnijim sažecima na oba jezika.
Stipe Mlikotić