Željko Cetina – prikaz skupa – Emotio, affectus, sensus…: o osjećajima u povijesti na jadranskom prostoru

 

Međunarodni znanstveni skup 9. istarski povijesni biennale – Emotio, affectus, sensus…: o osjećajima u povijesti na jadranskom prostoru, Poreč, 23.-25. svibnja 2019.

 

U porečkoj Galeriji Sinčić Zavičajnog muzeja Poreštine – Museo del territorio Parentino 22. svibnja 2019. svečano je otvoren deveti po redu međunarodni znanstveni skup Istarski povijesni biennale s temom “Emotio, affectus, sensus…: o osjećajima u povijesti na jadranskom prostoru”. U organizaciji Zavičajnog muzeja Poreštine – Museo del territorio parentino, Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli – Filozofskog fakulteta i Državnog arhiva u Pazinu skup je okupio dvadeset znanstvenika iz Hrvatske, Slovenije i Italije. Biennale je postao jedan od značajnijih povijesnih skupova u regiji obrađujući u historiografiji slabije istražene teme s naglaskom na povijest svakodnevice.

Sudionike skupa na otvaranju su pozdravili Vladimir Torbica, pročelnik Upravnog odjela za kulturu Istarske županije, Elio Štifanić, zamjenik gradonačelnika Grada Poreča te u ime organizatora Elena Uljančić, ravnateljica porečkog muzeja, Klara Buršić Matijašić, dekanica Filozofskog fakulteta u Puli i Mirela Mrak, ravnateljica Državnog arhiva u Pazinu. Nakon pozdravnih govora uslijedilo je predstavljanje zbornika radova s prošloga skupa pod naslovom „Artisani et mercatores: o obrtnicima i trgovcima na jadranskom prostoru“. Zbornik je u ime uredništva predstavila Marija Mogorović Crljenko, dok su o sadržaju i doprinosu zbornika hrvatskoj historiografiji govorili Danijela Doblanović Šuran i Gaetano Benčić.

Radni dio skupa započeo je izlaganjem Darje Mihelič pod naslovom “Nečedne razvade duhovščine severozahodne Istre (Piran, Trst, Izola: 13. do 16. stoletje)” u kojem je na primjerima nemoralnog života duhovnika istarskih gradova pokazala na koji su način zaobilazili norme i odluke crkvenih koncila. U referatu “Che farò io, dolorosa la vita mia, quando non ti potrò più, Ysotta, vedere? – Što da radim, tužan je moj život, kad te više neću moći vidjeti, Ižota?” Robert Blagoni i Ivan Jurković analizirali su profanu ranorenesansnu uglazbljenu tužaljku punu emocija, posvećenu ferrarskoj markgrofici Ižoti udanoj za hrvatskog grofa Stjepana II. Frankopana. Istaknuli su da je vrijednost ove tužaljke u hrvatskoj glazbenoj historiografiji izuzetno velika s obzirom da je stihove napisao Talijan, a uglazbio ih Englez. Njihovo su izlaganje glazbenim izvedbama obogatili studenti Muzičke akademije Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli Ema Delač, mezzosopran i Lovro Matešin, bariton, koje je pripremila doc. art.mr. art. Sofija Cingula, a uz pratnju profesora, dr. art. Vladimira Gorupa na harmonici.

Drugi dan bijenala započeo je izlaganjem Zrinke Blažević “Osjećaji u povijesti: koncepti, diskursi, prakse” u kojem je prezentiran kratak pregled povijesti pojmova koji su se od antike koristili za opisivanje osjećaja (npr. pasije, afekti, sentimenti, emocije) i to prvo u okviru filozofskog, zatim moralno-teološkog te na kraju u kontekstu suvremenog psihologijskog diskursa. Također, autorica je na primjeru funkcija osjećaja u sklopu fibrilarne medicinske teorije papinskog liječnika dubrovačkog porijekla Đure Baglivija (1668.-1707.) prikazala ulogu osjećaja u konstruiranju ranonovovjekovnog medicinskog znanja i terapeutskih metoda, kao i općenito kulturnih predodžbi o ljudskom tijelu. U referatu “Irato animo cepit verberar: Performanse gnjeva u kasnosrednjovjekovnoj Istri” Josip Banić je na osnovu analize petnaestostoljetnih sudskih registara nekoliko istarskih komuna konceptualizirao djelovanja potaknuta gnjevom kao performative s jasno specificiranom društvenom ulogom, poput obrane časti, (re)afirmacije autoriteta te očuvanja ili promocije vlastite pozicije na socijalnoj ljestvici. Autor je istražio i odnos predstavnika središnjih vlasti, mletačkih podestata, prema javnim izvedbama gnjeva. Zoran Ladić je u radu pod naslovom “Oporuke i osjećaji. Raznolikost emotivnih izričaja u istočnojadranskim oporukama razvijenog i kasnog srednjeg vijeka” razmatrao na prvi pogled skrivenu dimenziju oporuka kao vrela koja zbog jakog intimnog karaktera sadrže brojne motive vezane uz izražavanje osjećaja, odnosno emocija svih društvenih staleža.

Nakon kratke pauze uslijedio je rad Kosane Jovanović “Mal d’amore – neuzvraćena ljubav u srednjovjekovnim viteškim romanima“. Autorica je analizirala kulturne transfere iz Francuske prema Italiji te diseminaciju udvorne književnosti i ideja koje je ta vrsta književnosti propagirala, a posebnu pažnju posvetila je prikazu i usporedbi njihovih različitih narativa. Pritom se fokusirala na komparaciju trinaestostoljetnih francuskih i talijanskih viteških romana te tema neuzvraćene ljubavi i smrti u kojima se ogleda stanovita destabilizacija društvenog poretka.

Martino Mazzon u radu “La più delicata e preziosa cosa che abbia il gentiluomo. Onore, furor e prudentia fra ‘500 e ‘600 nella vicenda di Leonello da Onigo” prikazao je na primjeru plemića iz Trevisa složeni proces promjena modaliteta iskazivanja emocija časti i gnjeva koji je tijekom ranoga novog vijeka poprimao sve izraženija individualna obilježja. Referat “Ljubav, bol, strah, sram…: istarski ranonovovjekovni bračni procesi kao izvor za povijest emocija” Marije Mogorović Crljenko oblikovan je na osnovu analize knjiga sačuvanih u Biskupijskom arhivu u Poreču i procesa vođenih pred svjetovnim sudovima. Autorica je istaknula da istarski ranonovovjekovni bračni procesi iz 16. i 17. stoljeća omogućavaju uvid u paletu različitih osjećaja i emocija poput ljubavi, straha, srama i boli, ali i specifičnih praksi poput otmica, obiteljskog nasilja i verbalnog zlostavljanja. Gaetano Benčić u izlaganju “Il processo al pievano Vellovich: Credenze, amori e turbamenti in una piccola comunità istriana del XVIII sec.” analizirao je proces protiv župnika iz Tara i Vabrige čije je praznovjerje unijelo nemir u društvenu zajednicu. Benčić je naglasio da se u procesu protiv župnika očituje povezanost svjedočanstava, sjećanja i priča koje otkrivaju isprepletenost praznovjerja, ljubavi i straha kao dominantnih obilježja mentaliteta ranonovovjekovnog istarskog sela. Posljednji rad prijepodnevnog radnog dijela skupa zaključila je Danijela Doblanović Šuran radom “(Sve)prisutnost smrti u životu ranonovovjekovnog čovjeka: primjeri iz Istre” u kojem je istražila utjecaj smrti na čovjeka i njegov život. Pritom je propitala koliki je utjecaj na odnos prema smrti imala vjera te koliko je česta bila pojava susretanja pojedinca sa smrću. Autorica je istaknula da iz izvora kao što su matične knjige krštenih i vjenčanih proizlazi da se smrt na svaki način nastojalo nadići jer je predugo žalovanje ugrožavalo opstojnost pojedinca i zajednice.

Uslijedila je rasprava i stanka za ručak. Prije poslijepodnevnog radnog dijela skupa organiziran je obilazak kulturnih spomenika grada Poreča i Katedralnog kompleksa Eufrazijeve bazilike pod stručnim vodstvom Ivana Matejčića.

Poslijepodnevni dio bijenala otvorio je Claudio Povolo referatom “Vergogna ed umiliazione in una vicenda seicentesca (Rozzo, Croazia – 1618)” u kojem se dotakao osjećaja srama i poniženja na temelju analize rituala javnog ismijavanja i degradacije grupe svećenika koji se zbio 1618. godine u Roču. U izlaganju “Emocije u apostolskoj vizitaciji pulskog biskupa Alojzija Marcella 1658./1689.” Matija Drandić je ponajprije ukazao na problem interpretacija tekstualiziranih emocija u povijesnom izvoru, a zatim je na temelju taksonomije emocija Jamesa M. Jaspersa analizirao reprezentacije emocija u apostolskoj vizitaciji pulskog biskupa Alojzija Marcella. Pritom je posebnu pozornost posvetio tzv. moralnim emocijama, razmatrajući njihovu intersubjektivnu kvalitetu i djelatni potencijal. Marco Romio je u radu “Fra odio pubblico e odio secreto: il caso di Korčula (XVI-XVII)” nastojao na korčulanskom primjeru rekonstruirati konfliktne odnose dviju kategorija ljudi, plemstva i građana, istražujući kriminalne parnice pohranjene u Državnom arhivu u Zadru. U središtu njegove analize bio je pokušaj definiranja pojmova “skrivena mržnja“ i “javna mržnja”. Na temelju pravnoga spisa koji se čuva u Državnom arhivu u Veneciji Elena Uljančić je u radu “Slučaj Bevilacqua – kriminalni čin u Poreču u 18. stoljeću” prikazala emotivna stanja dionika tog događaja. Istaknula je kako je iz sačuvanih dokumenata vidljivo da su i institucije donosile svoje odredbe pod utjecajem emocija, a ne vodeći se strogo zakonskim i pravnim mjerilima. U referatu “L’instituto delle licenze d’armi: la traccia dell’odio nei confini del Friuli” Giovanni Toffolon prikazao je kako je središnja vlast (Mletačka Republika), nesposobna vršiti kontrolu nad pograničnim teritorijima, na granicama prema Friuliju različite kolektivne emocije mržnje nastojala okrenuti u svoju korist.

Posljednji dan bijenala započeo je izlaganjem Caterine Caverzan “La paura dell’anonimato. Istria, secoli XVI-XVIII” u kojem je istražila obred defamacije i ponižavanja pojedinaca koji su nanosili uvrede predstavnicima Venecije u Istri i Dalmaciji te emocije koje su takvi obredi izazivali među pučanstvom. U radu “Čustva in starost” Dragica Čeč prikazala je proces promjena odnosa prema starenju i starim osobama u povijesnoj perspektivi. Autorica se također osvrnula i na problem ambivalentnosti kolektivnih emocija koje izaziva starost, a koje se kreću u rasponu od straha i gađenja do empatije i solidarnosti. Milan Radošević u referatu pod naslovom “Trgovanje emocijama: samoubojstva u istarskim novinskom diskursu za talijanske međuratne uprave (1918.-1940.)” istražio je medijske prikaze samoubojstva u Istarskoj provinciji, posebice u prvom desetljeću (1918.-1928.). Autor je naglasio da su emocije tuge, nemoći, usamljenosti i ljubomore bile lajtmotivi iscrpnih reportaža o samoubojicama koje su imale za cilj poticanje znatiželje kod čitatelja i bolje prodaje novina. Posljednje izlaganje na ovogodišnjem skupu održao je Željko Dugac na temu “Transferi ljudi i povijest emocija” u kojem je iznio primjere istraživanja povijesti emocija siromašnog stanovništva, pri čemu se posebno fokusirao na stanovništvo koje se u razdoblju između dva svjetska rata doselilo s jadranskog područja u Zagreb, kako u potrazi za boljim životom, tako i zbog tadašnje političke situacije. Na temelju arhivskih fondova sestara pomoćnica koje su 1930-ih godina djelovale kao socijalne radnice te na osnovu novinskih vijesti autor je prikazao pojedine obiteljske i osobne sudbine koje omogućuju da se iz emocionološke perspektive rekonstruiraju uvjeti života došljaka.

Nakon zaključne rasprave sudionici bijenala uputili su se na izlet pod stručnim vodstvom Gaetana Benčića u Park skulptura Dušana Džamonje i u Vrsar.

Deveti istarski povijesni biennale već je tradicionalno uspio afirmirati još jednu manje historiografski istraženu temu – emocije. Što zbog njezine nekonvencionalnosti, što zbog nedostatka raspoloživih izvora, emocije na jadranskom prostoru prilično su slabo istraženo područje. Može se konstatirati da s nestrpljenjem očekujemo sljedeće izdanje bijenala na temu tijela u povijesti na jadranskom prostoru. Tom će prilikom biti predstavljen i zbornik s ovogodišnjeg skupa koji će zasigurno postati nezaobilazno štivo ne samo profesionalnim povjesničarima, već i ljubiteljima povijesti.

 

Željko Cetina

 

—

 

Napomena: prikaz će biti objavljen u Radovima Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu