Stipica Grgić – Četiri odlomka i jedna tablica o pokušaju driblinga. Povodom knjige Davora Kovačića “Hrvatski nogomet u doba cara, kralja, poglavnika i maršala”

Četiri odlomka i jedna tablica o pokušaju driblinga[I]

Povodom knjige: Davor Kovačić, Hrvatski nogomet u doba cara, kralja, poglavnika i maršala (Zagreb: AGM d.o.o. i Hrvatski institut za povijest, 2019.), str. 383.

U travnju ove, 2019. godine iz tiska je izišla monografija Hrvatski nogomet u doba cara, kralja, poglavnika i maršala Davora Kovačića. Budući da se smatram za temu nogometa dijelom zainteresirane publike, a usput sam i predavač (izbornoga) predmeta Povijest nogometa na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, odlučio sam kupiti navedenu knjigu. Nadao sam se da bi jedna znanstvena monografija pisana od strane povjesničara mogla postati dijelom literature na kolegiju te tako pomoći zainteresiranoj publici da shvati kako je nešto poput ove igre, koju mnogi nazivaju najvažnijom sporednom stvari na svijetu, poligon preko kojeg možemo promatrati razne društveno-gospodarsko-političke preobražaje. Iako Kovačić s takvim opservacijama i otvara knjigu u Predgovoru, iznenadilo me koliko ta šira dimenzija nogometa zapravo i nije detaljno potencirana u knjizi. Ipak, ovaj kraći osvrt nije ni prikaz ni recenzija ove knjige, već zapravo nešto treće: prikaz jedne diskutabilne prakse.

Doista, ne ulazim ovdje u kvalitetu knjige. Tim više što objektivno uvijek mogu navesti mnoštvo njenih dobrih strana, poput slikovnih priloga ili mnoštva izvora koje je autor prošao i na koje je ukazao daljnjim istraživačima. Definitivno držim da na jednom mjestu opisana povijest nogometa u Hrvata ima svoju vrijednost. Ipak, objektivnu prosudbu te knjige moram ostaviti drugome. Jer ubrzo nakon što sam uzeo Kovačićevu knjigu u ruke i došao do jednog potpoglavlja u kojem je opisano nešto o čemu sam i sam objavio, ostao sam osupnut. Naime, stranice 83-86 Kovačićeve knjige zauzima kraće potpoglavlje „Prvi radijski prijenos i začeci ženskog nogometa”, čija druga polovina (str. 85-86) opisuje kratkotrajnu pojavu ženskog nogometa u međuratnom razdoblju. Problem je što su rečenice jako nalikovale na moj članak objavljen prošle godine „Kratka povijest ženskoga nogometa u Hrvatskoj/Jugoslaviji u međuratnom razdoblju” u: Časopis za suvremenu povijest, vol. 50, no. 3 (2018), str. 557-580 (inače, da ne reklamiram, članak je izdan i putem web-stranice navedenog časopisa, s jasno navedenim datumom primitka od strane uredništva, prihvaćanja za objavu i same objave, te se može besplatno skinuti na osobno računalo).

Štogod mislili ili čuli o meni, ne smatram se sitničavim čovjekom. Niti se smatram konfliktnim. Uvjeren sam da mogu pametnije uložiti vrijeme nego razglabati oko ovoga. Ne smatram da je ono čime se (znanstveno) pokušavam baviti moje feudalno leno. Držim da je hrvatska historiografija relativno mala te da nama istraživačima često nedostaje sugovornika koji bi nas potakli na drugačije razmišljanje o temama koje obrađujemo. Ipak, ono što će vjerojatno potvrditi moji bližnji je da me povremeno (čitaj: često) smetaju stvari koje sam uočio u Hrvatskom nogometu u doba cara, kralja, poglavnika i maršala. Mogu to potvrditi i neki moji studenti kod kojih sam sličnu praksu uočavao i ispravljao proteklih godina.

U osnovi smatram da četiri odlomka Kovačićeve knjige na str. 85-86 čine umnogome parafrazirane rečenice iz članka „Kratka povijest ženskoga nogometa (…)“. I, osim toga, da pritom uvelike nije adekvatno upućivano na izvore. Stoga ću samo prenijeti u jednoj tabeli gotovo sve Kovačićeve rečenice koje opisuju fenomen ženskog nogometa te dati tebi, cijenjeni čitatelju, da sam prosudiš o čemu se radi. Tabela sadrži sveukupno čak deset primjera rečenica i fusnota koje su opisane kako su u svakome od izvornika – s jedne strane Kovačićevoj knjizi, s druge u članku moje malenkosti – originali u italicu. Uz većinu njih će biti moje opaske u normalu, ali manje slovne veličine. Kovačić na mnogim mjestima navodi reference, i to često, ali ne ono što je na mjestima očigledno prepjevao. Nadalje, na nekim mjestima poziva se na izvor u kojem nema informacije koju on sam navodi u glavnom dijelu teksta. Netko će možda reći da smo obojica koristili iste ili slične izvore, što jest točno. Međutim, iako autora tek površno poznajem, najviše preko jednoga od recenzenata, vjerujem da nismo sijamski blizanci ni da posjedujemo spojene svijesti pa da njegova ideja može završiti na mom zaslonu računala dok tipkam, kao ni obrnuto. Definitivno ne mogu naći racionalno objašnjenje zašto su moje i njegove rečenice toliko slične.

Tablica

Stipica Grgić

[i] Drȉblati, -ām engl. (dribble – kapati). 1. malim, brzim pokretima spretno voditi loptu i probijati se kroz protivničku obranu ne dopuštajući protivniku da dođe do lopte (naročito kod nogometa). Bratoljub Klaić, Veliki rječnik stranih riječi, izraza i kratica (Zagreb: Zora, 1966.), 298.

Stipica_Grgic_integralni__tekst