Očitovanje Kluba studenata povijesti ISHA Zagreb glede prijedloga kurikularne reforme nastavnog predmeta povijest
Budući da je trenutno aktualni prijedlog kurikula za nastavni predmet povijest izazvao popriličnu polemiku u javnosti, Klub studenata povijesti ISHA Zagreb odlučio je, vođen interesom za uspostavom što kvalitetnije nastave povijesti na svim obrazovnim razinama, oglasiti se vlastitim očitovanjem.
Više je nejasnoća prisutno kako u strukturi, tako i u sadržaju samog dokumenta. Kao prvo, postavlja se pitanje uzroka odustajanja od prije ponuđene strukture koncepata, budući da je ona nudila bolje objašnjenje njihove međusobne povezanosti. Naime, ovakav prijedlog strukture unosi nejasnoću u pitanje kakva se struktura kurikuluma uopće očekuje te stoga ona odudara od drugih prijedloga kurikuluma. Navedeno ujedno pokazuje i nedosljednost u revizijama prijedloga kurikuluma.
Nadalje, dijagrami 3. i 4. (prikazani u prijedlogu kurikuluma povijesti), koji se odnose na omjere struktura koji se rade u odabranim razredima osnovne škole i srednje škole, donose golemu zbrku. Nije jasno temeljem čega su oni napravljeni niti zašto se na taj način nastavnicima određuje koliko čega moraju raditi, budući da je smisao novih kurikuluma bio upravo nastavnicima i učenicima omogućiti veću slobodu u kreiranju nastavnog sadržaja. Također, smatramo da je previše prostora posvećeno političkoj povijesti, dok su teme iz kulture, znanosti i svakodnevice uglavnom zanemarene. Isto tako, budući da je većina tema višestruko povezana, potrebno je raditi na njihovom uklapanju u jednu cjelinu, kako bi njihova prezentacija bila razumljivija, a ne ih segmentirati. Nejasno je i zašto te temeljem čega učenici najmanje rade sadržaje iz domene društva u 8. razredu, a najviše u 6. razredu. Takvo bi krojenje domena trebalo napustiti i ostaviti nastavnicima dovoljno prostora da sami odluče koliko žele raditi političke povijesti, a koliko kulturne i dr. U svakom je slučaju političke domene previše, naročito u gradivu 8. razreda.
Čitanjem ishoda i sadržaja moguće je pronaći veliku količinu problematičnog sadržaja, od čega izdvajamo:
- Zapostavljenost opće povijesti svijeta. Nije li u doba globalizacije i međunarodnog povezivanja višestruko korisno što bolje upoznati svijet i druge kulture, nego li zatvoriti se u okvire uskog područja jednoga dijela kontinenta? U konačnici, upravo su učenici ti koje navedeno više zanima, a kreativno i kritičko mišljenje najbolje se razvija upravo pomoću usporedbi. Navedeni se nedostatci najbolje vide u položaju „novog svijeta“ u sadašnjem kurikulumu. Čak i pored jasne nacionalne važnosti takvih dokumenata, nejasno je prema kojim je kriterijima sadržaj „Civilizacije pretkolumbovske Amerike ili Kina ili Indija“ izboran, dok je sadržaj „Vinodolski zakonik“ obavezan.
- Detaljno opisivanje mjesta i prostora na koje se određeni fenomeni i procesi odnose na ovoj je obrazovnoj razini nepotrebno. Nema potrebe za navođenjem svih kategorija koje se, primjerice, spominju u ishodu „ – uspoređuje život ljudi u starije i mlađe kameno doba na prostoru današnje Hrvatske i u svijetu (prostor i vrijeme, usporedba i sučeljavanje)“. S druge strane, nije jasno hoće li učenici moći kvalitetno shvatiti globalne događaje kad je ishod, primjerice, postavljen ovako „ – opisuje tijek Drugoga svjetskog rata, savezničku koaliciju i velike bitke na području od Podunavlja do Sredozemlja s posebnim osvrtom na zbivanja u Hrvatskoj – NDH i partizanski antifašistički pokret (uzroci i posljedice, prostor i vrijeme)“. Smatramo kako je bitno, barem u određenoj mjeri, razumjeti i zbivanja izvan tog područja.
- Uporaba pojedinih pojmova pokazuje se nejasnom i nepreciznom. Preporučljivo je koristiti termine ‘geografija’ i ‘geografska’, a ne ‘zemljopis’ i ‘zemljopisna’. Prema tome, bolji je dosad korišten izraz ‘velika geografska otkrića’, nego li ‘velika zemljopisna otkrića’. Naposljetku, i sam se predmet u školi naziva geografija, a ne zemljopis. Također je potrebno izbjeći i neprecizne izjave poput opisivanja rijeka kao plodnih, budući da plodnost spada među karakteristike tla, a ne voda. Uporaba pojma ‘izum’ u kontekstu prapovijesti također nije najbolje rješenje, već se bolje držati pojma materijalna ostavština. Pojmovi ‘totalitarno društvo’ i ‘totalitarna država’ nisu sinonimi – u totalitarnoj državi postojanje totalitarnog društva u praksi nije nužnost. Preporučuje se da stoga među ishodima bude usporedba totalitarnih država, a ne društava.
- Određeni ishodi preteški su za učenike na osnovnoškolskoj razini obrazovanja, što je najvidljivije u očekivanjima vezanima uz prapovijesne teme za 5. razred. Učenicima je prekomplicirano objasniti društvene promjene na temelju metalnodobnih kultura, naročito pojavu privatnog vlasništva. Učenici ih možda mogu nabrojati, no objasniti teško. Korisnije je da se učenici više bave temama iz kulture, svakodnevice i dr., nego li ovakvim pitanjima.
- Nejasno je zbog čega je seoba naroda prebačena u gradivo 6. razreda, umjesto dosadašnje obrade u 5. razredu, pošto se pokazalo da manjak vremena za obradu u 5. razredu nije problem. Također se postavlja pitanje zbog čega se određeni sadržaji ne obrađuju ranije kako bi se rasteretio 8. razred, što bi u njemu otvorilo prostora za više izbornih tema, naročito onih koje obuhvaćaju sva razdoblja. U prijašnjem je prijedlogu kurikuluma raspad Austro-Ugarske Monarhije, primjerice, predviđen za 7. razred te nema potrebe da ga se, poput spomenute velike seobe naroda, ostavlja za sljedeću godinu.
- Određeni su ishodi u potpunosti nerazumljivi. Primjerice – „Učenik uspoređuje organizaciju i život u rimskoj državi te širenje tradicija Rimskog Carstva na prostor današnje Hrvatske.“. S čim ih uspoređuje? S onodobnima Kinom i Indijom koje su izbačene ili pak s nekom propalom civilizacijom obrađenom na prijašnjim satovima?
- Naziv sadržaja „Prvi narodi na tlu Hrvatske – Iliri (Histri, Delmati, Liburni i Japodi) i Kelti“ nije usklađen s dosezima suvremene historiografije ni arheologije, budući da među Ilire smješta narode koji se na višim razinama obrazovanja ne svrstavaju u tu skupinu te time uzrokuje i potiče zbunjenost među nastavnicima i potencijalnim budućim studentima povijesti, arheologije ili srodnih znanosti.
- Iznenađuje što se u čitavom kurikulumu spominje svega jedna ženska osoba, dok je „Borba žena za ostvarivanje prava glasa“ stavljena među izborni sadržaj.
- Kako učenik može razumjeti Hrvatsku u 21. stoljeću, razdoblju globalizacije i međunarodne povezanosti, ako se u obaveznom sadržaju ne nalazi „Svijet u 21. stoljeću“?
- Ishod „ – opisuje stradanja i progone stanovništva u 20. stoljeću, Holokaust, žrtve rata i poraća u Europi i svijetu, te društvene promjene u drugoj Jugoslaviji nastale modernizacijom i masovnim opismenjavanjem“ izuzetno je zbunjujuć, naročito zbog uporabe termina ‘poraće’ i pojma ‘Holokaust’ u istom ishodu. Holokaust nije vezan uz poraće.
Sukladno navedenome, nameće se zaključak kako je prijedlog kurikuluma loš te kako bi njegova provedba zapravo mogla pogoršati kvalitetu nastave u osnovnim školama. Kurikulum je pretrpan, izrazito regionalno usmjeren te eurocentričan u određenim dijelovima u kojima bi trebao težiti upravo promatranju šire slike. Također, kurikulum ne pokazuje nastavak rada u odnosu na prijašnje prijedloge kurikuluma te se stoga postavlja pitanje temeljem čega je ovaj prijedlog nastao. Stoga predlažemo da se ovaj niz primjedbi uzme u obzir prilikom izrade završne verzije kurikula.
ISHA Zagreb
25. veljače 2019.